POSADA UN PROVJERAVA NACIONALNOST PUTNIKA PRIJE NEGO ŠTO ODABERE RUTU // 02. 1995.
HARIS PAŠOVIĆ // DIREKTOR MEĐUNARODNOG TEATARSKOG I FILMSKOG FESTIVALA-MES
GOVORNA ISTORIJA - INTERVJU
GOVORNA ISTORIJA - TRANSKRIPT

Februar 1995

Haris Pašović
Direktor Međunarodnog teatarskog i filmskog festivala-MES
POSADA UN PROVJERAVA NACIONALNOST PUTNIKA PRIJE NEGO ŠTO ODABERE RUTU

‘I ja se sjećam da je u to vrijeme Unesko imao nešto što se zvalo Uneskov kulturni most. Tako da je bilo omogućeno, najzad, nakon dvije, tri godine, umjetnicima da kao umjetnici dođu ili odu iz grada UN vazdušnim mostom. Do tada smo uvijek morali da se švercujemo kao neki humanitarni radnici ili kao novinari i tako dalje. I ja se sjećam… da u to vrijeme smo išli u grupama. Da smo bili prevoženi blindiranim kolima, ali da su bila dva puta. Jedan je bio preko Dobrinje za aerodrom, a drugi put je bio kroz Kasindolsku ulicu, gdje je bio četnički ček point. I ja se sjećam da je bilo govora o tome, zavisno od toga koje je ime bilo putnika, kuda će se voziti, jer je bilo vrlo rizično da se ide preko Kasindolske, pošto su povremeno zaustavljani i kontrolisani ko je u PC kolima. I bilo je slučajeva kad su ljudi koji su bili Bošnjaci ili Hrvati uzimani, vađeni, zarobljeni iz PC vozila.’

FOTOGRAFIJE NA TEMU
TEKST NA TEMU

FEBRUAR 1995


• Bosanski Srbi se prisjetili da im treba pripasti 50 % robe, ako stave potpis za otvaranje puta preko aerodroma.
• “Sarajevogas” izdao brošuru za upotrebu gasa za edukaciju građana “Koristite gas pažljivo”, u 30.000 primjeraka.


• Vlada Jugoslavije izdala saopštenje da želi zatvoriti Memorijalni centar “Josip Broz Tito”.
• Pronađen grob Aleksandra Velikog, blizu oaze Siva, 750 km. zapadno od Kaira.
• Počasnu konjičku gardu imaju engleska kraljica i španjolski kralj, a sada je ima i hrvatski predsjednik Franjo Tuđman.


• Francuska i SAD hoće da organizuju međunarodnu konferenciju o bivšoj Jugoslaviji. Za SAD, to je samo jedan od planova koje razmatraju.


• Konstruktor Josip Nosse konstruisao uređaj koji obezbjeđuje sigurnost kod visokog i niskog pritiska u kućnim plinskim instalacijama.


• U Rusiji se vode pregovori o isporuci plina za Bosnu.


• Ratna epizoda sa dva posmatrača UN: Nigerijac je ubio Finca, jer je bio mentalno poremećen.


• Crna berza u Sarajevu: Dileri neće da primaju dolare, ali ih vraćaju u razmjeni i prodaju. Pala vrijednost švajcarskog franka.
• Otvoren put preko Sarajevskog aerodroma od 10-12 sati i od 15-17 sati.


• Američki space shuttle se približio na 12 km. ruskoj svemirskoj stanici “Mir”.


• “Plavi putevi” su surogat slobode. “Gradski voz” kreće, prevoz besplatan.


• Momčilo Krajišnik, jedan od vodećih ljudi SDS-a, najavio teror u Sarajevu:
“… Rat se mora završiti u Sarajevu. kao što je i počeo.”
• Nakon odbijanja mirovnog plana na Palama, međunarodna zajednica će se direktno obratiti Slobodanu Miloševiću, predsjedniku Srbije.


• Udari granata i snajpera po gradu.
• Uhapšena Svetlana Bošković, službenik UNHCR-a, koja je dostavljala bosanskim Srbima informacije o imenima putnika u UN vozilima, za aerodrom.


• UNHCR preporučio vozačima, Bosancima, da ne voze kamione sa humanitarnom pomoći, sa aerodroma u grad, tako da je nastala kriza sa prepunim skladištima.


• NATO će vježbati eventualnu vojnu podršku UN trupama, pri povlačenju iz Bosne, na “Kompjuterskim manevrima”, od 13. do 21. februara, iza zatvorenih vrata, u bazi Ramstein.


• Poslanici Skupštine bosanskih Srba odbili plan Kontakt grupe sa omjerom 44:6 glasova.
• Put u Hrasnicu zatrpan švercerima i običnim građanima koji kupuju u Hrasnici.


• Izvještaj UN-a: ABiH štiti granice sigurnosne zone Bihać.


• Snajperi gađali tramvaj


• Međunarodna zajednica uslovljava ukidanje sankcija Slobodanu Miloševiću, za priznanje BiH i Hrvatske.


• Gripa “Tip A” doputovala iz Kine.


• Izvještaj UN: 5.700 ljudi u jednom danu prešlo put koji ide preko Sarajevskog aerodroma.


• Izjava prodavačice sa sarajevske pijace: “Tave konačno dočekale ribu.”


• Slobodan Milošević: “Još nije došlo vrijeme za priznavanje Zagreba i Sarajeva.”
• Uspostavljeni diplomatski odnosi Sarajevo-Moskva.


• Spektakularno vjenčanje u Beogradu između Željka Ražnjatovića Arkana, ratnog zločinca iz Srbije, čije su paravojne trupe ubijale i pljačkale na ratištima Hrvatske i BiH, i popularne folk pjevačice Cece. Vjenčanje je bilo svjetska medijska atrakcija.


• Transportno preduzeće “Gras” nema sredstava da isplati dug za struju Elektrodistribuciji. Smatraju da nije momenat za naplaćivanje karata za vožnju, te zato nemaju ni prihoda.


• Srbi zatvorili put za Visoko, jer su UN odbile da im daju 20 litara goriva dnevno.
• Moskva optužuje Georgea Sorosa, finansijera i filantropa, da je agent CIA-e, jer radi na dugoročnom stipendiranju ruskih naučnih radnika, koji će kasnije otići u emigraciju.
• Ambasador SAD, Viktor Jakovich, na “Krugu 99”: “U BiH se brane principi zapadne civilizacije.”


• Pet ranjenih putnika u tramvaju.

Kulturni opstanak

Sarajevo stidljivo počinje da shvata tačno to – da je razrušeno, ranjeno, žalosno – a to je prvi grad 21. vijeka i sada centar evropske duhovnosti.
Pred kraj života, 1949, Klaus Mann je napisao: “Talas samoubistava čije su žrtve izuzetni i istaknuti umovi, probudiće narode iz letargije tako da će shvatiti smrtonosnu ozbiljnost suđenja koje je na sebe privukao glupošću i sebičnošću.”

Ovaj strastveni antifašista, koji poziva na kampanju samoubistava među evropskim intelektualcima i sam se ubio nešto kasnije u Kanu. Malo više od deset decenija kasnije čak ni organizovana samoubilačka kampanja cijelih nacija neće podići evropske intelektualce iz letargije. Umjesto političkog samoubistva, oni su se zbog svoje gluposti i sebičnosti odlučili na totalnu destrukciju, na dugo umiranje na toplim ćilimima u mirisu jeftine dekadencije. Na holokaust u Bosni I Hercegovini taj proslavljeni evropski duh s kraja 20. vijeka pokazuje se u svoj svojoj nemoći. I ne pomiče se ni za milimetar iz svog neosjetljivog egocentrizma koji ga čini, ma koliko nemoćnim, takođe i zlim. Korupcija i licemjerje se i ne trude da se sakriju, individualizam je prerastao u malograđansku narcisoidnost. Mit o Faustu koji se razvio u brbljavim uredima Evrope korisno je pokriće za posljednje ostatke savjesti koja može biti iritirajuća kao muha zunzara. “Faustovska žeđ za znanjem najbolje se gasi u simbolima nacionalizma. Godine 1993. Nova ključna riječ pojavila se u evropskim salonima: Sarajevo je dovoljno strašno, dovoljno misteriozno i dovoljno blizu da potakne i ohrabri osjećaj milosrđa. Sarajevo je postalo idealan digestiv za evropsku glupost koja se, u svoj svojoj ozbiljnosti, naziva evropskom inteligencijom.
U isto vrijeme, u stvarnom Sarajevu, rađa se nobi evropski duh, koji čak ne gleda sažaljivo u groteskne evropske salone. Novi evropski duh diže se iz novog otkrića značenja, iz redefinicije svijeta i života. Smrti i patnje. I ovo se moglo desiti samo u Sarajevu, centru bosanskohercegovačke tragedije i kraju stare Evrope.
U Sarajevu su se posljednjih 17 mjeseci pojavila posebna vrsta ljudi, ljudi promijenjene psihologije, uslovljene specijalnim kursom izgladnjivanja kroz koji su prošli i sublimirali mentalni život koji prevazilazi psihološki.
Prirodno je da se ovaj novi duh najprije manifestovao kod mladih ljudi, najinteligentnijeg i najvitalnijeg dijela stanovništva. Mistični spleen novog evropskog duha je u njegovoj jednostavnosti i etičnosti.
Iz današnje sarajevske perspektive Klaus Mann izgleda kao dobri stari romantičar. Njegovo samoubistvo u svjetlu ideje njegovog citata na početku ovog teksta, bio je optimističan čin zaljubljenika u izvjesnu ideju o svijetu. U gradu u kome se ideja o svijetu promijenila, promijenio se i osjećaj za romantiku. Klaus Mann je bio ubijeđen da još ima intelektualaca njegovog kalibra kad je pozvao na organizovanu kampanju politički motiviranih samoubistava. Tačno je da je bio sam iz jednostavnog razloga što je bio poseban. Sarajevo počinje da uči da nije poput drugih evropskih gradova, da je poseban, jedinstven, neuporediv. Sarajevo, djetinje začuđueno, počinje da shvata da je upravo to – razrušeno, ranjeno i ojađeno – da je prvi grad 21. vijeka i novi centar evropske duhovnosti.

HARIS PAŠOVIĆ

Haris Pašović
Rođen u Sarajevu 1961. godine. 1984. diplomirao na Akademiji dramskih umetnosti u Novom Sadu. Njegov profesionalni trening uključuje Fulbright stipendiju, trening za reditelje (Festival u Avinjonu, UNESCO), rad sa Nordic Theatre Institute Holstebro u Danskoj. Režirao u najboljim pozorištima bivše Jugoslavije, prije rata dobio skoro sve važnije pozorišne nagrade. Radio je Aristofanove “Ptice”, Bunuelovog “Hamleta”, Jarryevog “Kralja Ibija”, Wedekindovo “Buđenje proljeća”, “Mara-Sad”, Kišovog “Simona čudotvorca”.

OPSADA
U opsadi je nastavio raditi pozorišne predstave: “Grad”, “Svileni bubnjevi”, po japanskom klasičnom teatru, Euripidovu “Alcestis”, “Svilene bubnjeve II”, “U zemlji posljednjih stvari”, Paula Austera. Organizovao filmske predstave i izložbe. Bio direktor Međunarodnog pozorišnog i filmskog festivala.

Ako postoji život poslije života, u kom biste se obliku vratili?
Neću se vraćati.

Kako biste opisali savršenu sreću?
Sloboda.

Šta je vaš najveći gubitak?
Sloboda.

Šta je vaš najveći dobitak?
Novo viđenje slobode i da ne mrzim nikoga.

Kad i gdje ste bili najsrećniji?
Momenti, momenti…

Koje su vaše izgubljene iluzije?
Zdravo društvo.

Opišite svoj dan i posao.
Buđenje, čitanje, administracija, stvaranje, čitanje, spavanje.

Sarajevo?
Sarajevo?

Koje riječi više ne koristite?
Kako ću se sjetiti?

Po vašem mišljenju, da li je moral vrlina?
Da.

Gdje biste voljeli da živite?
U prirodi.

Kako ste preživjeli?
Slučajno, za sada.

Čega se plašite?
Svjetskog rata.

Da li prošlost postoji za vas?
Da.

Ovo je kraj civilizacije. Kako će izgledati slijedeća?
Bilo bi lijepo da bude inteligentna.

Možete li nam dati recept za mentalno zdravlje?
Obično je kasno kada pronađeš recept.

Kako želite da umrete?
Neću da umrem.

Trebate li nadu da biste preživjeli?
Poslije nade i poslije straha.

Kako je izgledala ’92, kako ’93, kako ’94?
Teške godine.

Kako biste nazvali ovaj period svog života?
Rat.

Vaša poruka s kraja svijeta, iz zemlje posljednjih stvari?
Nnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnn.

Volite li život i šta je život uopšte?
Da, ali ne mogu odgovoriti na ovo pitanje.

UNPROFOR (Zaštitne snage UN)

Uloga UNPROFOR-a bila je mnogostruka. Služili su kao taoci agresoru, čistili smeće, vozili se sarajevskim tramvajem kao zaštita protiv snajpera, dijelili slatkiše, nosili brašno, uništavali sarajevske ulice tenkovima i transporterima, jedini prevoz u gradu kroz dugi period, popravljali električne kablove, kontrolisali aerodrom…Najznačajniji vid zaštite građana bila je vožnja transportera uz pješake, štiteći ih od snajpera dok su prelazili Titovu ulicu. Dugo vremena su imali udio u trgovini u gradu, prodajući ono što su oni dobijali.

VIDEO NA TEMU
ANKETE
ANKETA
MAPA OPSADE SARAJEVA