BH ŠAHISTI U DIZNILENDU // 01. 1995.
NEVEN JAKUPOVIĆ // ŠAHISTA
GOVORNA ISTORIJA - INTERVJU
GOVORNA ISTORIJA - TRANSKRIPT

Januar 1995

Neven Jakupović
Šahista
BH ŠAHISTI U DIZNILENDU

‘Krajem jeseni… negdje, otprilike, početak zime, dobili smo poziv iz Pariza, znači Eurodiznilend, prvenstvo Evrope u 25 minuta, u dvije kategorije do 12 i do 14 godina. Znači, krenulo je nas četvero, u muškoj i ženskoj konkurenciji i još troje ljudi iz vođstva puta. Krenuli smo, koliko se sjećam, početkom decembra ’94. godine, putovali smo…sjećam se, krenuli smo tu sa Tržnice, otišli smo do Aerodromskog naselja… Tu smo čekali dugo, sjećam se dva tri sata, bila je neka pucnjava, neki pješadijski napad tamo prema Butmiru tako da je tunel bio zatvoren. Već su nam bili najavili da ćemo se vratiti u grad, međutim, odlučeno je nakon silnih moljakanja… šta ja znam. Prošli smo tu noć kroz tunel, došli smo u Butmir. U Butmiru mrkli mrak, ništa se ne vidi. Mi smo jedva kroz nekakvo blato, sjećam se… polje… jedno 400, 500 metara smo išli, nismo znali uopšte u kojem pravcu idemo, da li idemo prema četnicima, otprilike smo se orjentisali prema kontrolnom tornju na Aerodromu. Došli smo u Butmir, to je neki Remontni zavod koliko se sjećam, tu nas je čekao autobus koji nas je odveo do Hrasnice. Tu smo poslije otprilike pola sata… sata vremena pauze krenuli uz Igman. Bilo je blato, užasno blato, jedva smo išli. Ja sam nosio neke rukavice, sjećam se. Rukavice su bile smeđe totalno. Jedva smo se popeli gore na Osmice, na Osmicama nas je čekao drugi autobus koji nas je vozio dalje sve do Zagreba, išli smo znači preko mora. Došli smo u Zagreb sutradan ujutro. U Zagrebu smo bili smješteni u skladištu osječke firme “Sloboda” Osijek. Tu smo bili par dana, sve još nije bilo riješeno što se tiče papira. Trebale su nam vize za Švicarsku i Francusku. Kad smo sve to uspjeli, bili smo tanki i sa novcem, tako da su nam pomogli ljudi iz zagrebačkih Tehno-panela, kao i IRC, kompjuterske firme koje su nam donirale određenu svotu novca da bi nastavili putovanje. Putovali smo vozom od Zagreba do Pariza. To je bilo vrlo naporno, jer smo skoro čitav dan, ja mislim 12 sati… uglavnom po noći smo putovali. Prošli smo znači čitavu Italiju, Švicarsku… da bi došli u Pariz. Jest, onda, znate… onakvi mi nikakvi, jer zapravo u Zagrebu smo imali vrlo malu pauzu, od jedan, dva dana… sve je bilo vrlo neizvjesno. Nismo uopšte znali da li ćemo uopšte uspjeti otići do Pariza. Kad smo došli u Pariz, javili smo se organizatoru, on nas je pozvao. Sjećam se prvi put kad sam vidio Pariz, ja sam bio izbezumljen. Neboderi, zgrade, auta, užasno mnogo auta. Mi smo se spustili u metro. Otišli smo, to je istočni dio Pariza, zapravo tridesetak kilometara istočno od Pariza, mjesto se zove Marn Laval, na rijeci Marni, i tu je smješten Eurodiznilend, evropski diznilend. To je stvarno odlično bilo. Jedan od najluksuznijih dijelova Pariza, sigurno. Imate sigurno desetak hotela de lux kategorije sa pet zvjezdica. Mi smo bili u jednom smješteni. Inače, takmičenje je trajalo samo dva dana. Postigli smo solidne rezultate, kol’ko smo mogli. Bili smo oko sredine. Mislim, poslije svega, to je odličan rezultat bio za to vrijeme, ja sam imao 50 odsto bodova. Prvi i drugi dan samog boravka u Eurodiznilendu, dobili smo i karte od organizatora besplatno za razgledanje Diznilenda, one koštaju oko 150 franaka otprilike. Znači, mi smo besplatno ušli u taj Diznilend. Park je stvarno fantastičan, on je prilično velik, ne znam tačno… koliki prostor zauzima. Oko čitavog parka ima pruga. Tu ide jedan voz, koji služi za razgledanje, mi nismo stigli da se provozamo njim. Zatim u samom Diznilendu imate dvorce, fontane, znate sve ono što prati te luna parkove. Znači vozići, auta… tako da je bilo jednostavno fantastično. Sjećam se gusara… oni su na mene najjači utisak ostavili. To su neki kao čamci u zatvorenoj prostoriji i vi plovite, spuštate se niz rijeku i sa strane se odvija prava predstava. Tu su znači pirati koji ubijaju ljude tu. Ali takva simulacija, nevjerovatno. Te lutke su kao žive. Znači putujete, pa ima neko spuštanje niz vodopad, sa strane je vatra. Tako, jednostavno fantastično. Znači, bili smo u Parizu dva dana. Jedan dan smo uspjeli da odemo i do samog grada. U gradu, dakle, obišli smo sve ono što se može obići. Nismo se stigli popeti na Ajfelov toranj, nismo imali vremena. Ali obišli smo i Trijumfalnu kapiju i mostove na Seni, Notrdam katedralu, bulevar Sen Žermen. Imamo jednu sliku čak ispod Ajfelovog tornja. Međutim, normalno, samo dva dana nije bilo dovoljno, tako da smo se već trebali vraćati u Sarajevo. Putovali smo do Zagreba. U Zagrebu je bio sada zastoj opet. Preko Igmana se nije moglo nazad u Sarajevo, jer je pao užasan snijeg. Čekali smo 20 dana, tako da smo uspjeli odigrati još jedan turnir u Zagrebu. Opet turnir, tu smo isto dobar rezultat postigli, da bi se na kraju Unproforovim avionom, transportnim, vratili u Sarajevo. Znate, velika promjena je bila. Sjećam se… eto u Zagrebu, taj dan oko 4 sata bilo je sunce. Stigli smo u Sarajevo. Prvo onaj pogled na onaj razrušeni aerodrom, pao je snijeg. Transporter nas je odbacio slučajno… Ukrajinci su bili, sjećam se… odbacio nas je do Muzeja, tako da… znate već, to je snajperska zona… eto, prvi susret sa Sarajevom nakon mjesec i po dana skoro je bio užasan. Došli smo u Sarajevo i eto uspjeli smo se snaći nekako, došli kući. Nema vode, nema struje, nema ništa.’

FOTOGRAFIJE NA TEMU
TEKST NA TEMU

JANUAR 1995


• Predsjednik Predsjedništva BiH, Alija Izetbegović, i komandant ARBiH, Rasim Delić, potpisali četveromjesečno primirje: prekid neprijateljstava; potpuna obustava vatre; povlačenje na međunarodnu granicu BiH i Hrvatske-trupa hrvatskih Srba i paravojnih muslimanskih trupa bivšeg člana Predsjedništva BiH, Fikreta Abdića; otvaranje “plavih puteva”; potpuna sloboda kretanja UNPROFOR-a i UNHCR-a; oslobađanje svih ratnih zarobljenika i pružanje informacija o nestalim osobama.
• Anthony Lake, savjetnik SAD za pitanja nacionalne bezbjednosti: “Prerano je reći da je BiH otpisana i Kongres treba raditi na rješavanju krize.”


• Krešimir Zubak, predsjednik BH Federacije, potpisao primirje u ime Hrvata.


• U Splitu otkrivena čovječija ribica, na dubini od 200 metara, u sifonskom jezeru.


• ARBiH će se morati povući iz demilitarizovane zone Igmana - to je dio sporazuma o prekidu neprijateljstava.
• Kršenje primirja u Bihaću.


• Richard Holbrooke u Sarajevu: “Nema izmjena u mirovnom planu.”


• Smilja Gavrć, vođa bh šahista, odvela šahovsku reprezentaciju BiH na prvenstvo, u Pariz. Mladi šahisti dobili karte za dvodnevno razgledanje Diznilenda.


• Postavljena rampa na “plavom putu”, u blizini aerodroma. Vojna struktura na Palama nije prihvatila dogovor.


• UN i NATO potvrdili da je glavnokomandujući UNPROFOR-a, Michael Rose, u cilju saradnje namjeravao da Srbima da raspored letova NATO aviona iznad BiH. Oficir NATO-a se usprotivio da mu taj raspored da na raspolaganje. Poslije ovog konflikta, NATO prestao slati vojne rasporede letova, što je bio redovni izvještaj za UN, o dnevnim aktivnostima NATO aviona iznad BiH.


• Japan: Zemljotres u Kobeu odnio 1.800 žrtava.
• Sarajevo: Svaki četvrti uzorak vode, u zadnje dvije godine, bio bakteriološki neispravan.


• Soros Fondacija platila cijepljenje pasa protiv bjesnila.


• Veoma uspješna akcija Elektrodistribucije o pravednoj raspodjeli 100 KW. po domaćinstvu.
• U pripremi pokretanje “Gradskog voza”, od Alipašinog polja do Željezničke stanice.
• Na balu Roma izabrana Miss, Lindita Tatri.
• Međunarodni centar za vedske studije organizovao “Hare Krišna Rock-session”.
• General Michael Rose u oproštajnoj posjeti Predsjedništvu BiH.


• UN naimenovale britanskog generala Ruperta Smitha na mjesto Michaela Rosea.
• Apel “Kruga 99”: “Zaustavite zločine nad Čečenima!”


• Kontakt grupa u Sarajevu: Član Predsjedništva BiH, Ejup Ganić i predsjednik Federacije BiH, Krešimir Zubak, izjavili da se mirovni proces može nastaviti ako Srbi prihvate mirovni plan.


• General Rupert Smith preuzeo dužnost glavnokomandujućeg UNPROFOR-a za BiH.


• Kontakt grupa se sastala sa Predsjedništvom BiH u novoj postavi: Ivo Komšić, Tatjana Ljujić, Nijaz Duraković, Mirko Pejanović, Alija Izetbegović.


• Izvršena evakuacija bolesnika, možda posljednja, jer zemlje donatori više ne daju novac za evakuaciju i smještaj ranjenika.
• Ruski predsjednik, Boris Jeltsin, nosio CRNI KOFER, koji mu je uvijek pri ruci, sa famoznim dugmetom, u toku incidenta sa norveškom istraživačkom raketom.


• Bosanski Srbi odbili da prihvate mirovni plan. Kontakt grupa za BiH privremeno prekida misiju jer nemaju uspjeha u nagovaranju.
• Zbog nevremena zatvoren Sarajevski aerodrom.
• Obilježena godišnjica oslobođenja koncentracionog logora u Aušvicu.


• UN odustale od nastavka rada aerodroma “Dubrave” u Tuzli, jer nemaju garancije bosanskih Srba za bezbjednost aerodroma.


• Obilježeno 1.000 dana opsade.

Rekreacija

Odjeća i obuća
Svi su u sportskoj odjeći, jer je toplija, udobnija i dozvoljava da se brže trči. Većina pripadnika snaga Armije BiH nose duboke bijele patike čiji je logo Yugosport. Njihova uniforma, u početku, sastojala se od džinsa, maskirnih dijelova, ingenioznih improvizacija napravljenih od blistavih boja. Pancirne jakne su bile rijetkost. Mogu se naći po cijeni od 200 DEM. Građani obnavljaju odjeću i obuću ulazeći u napuštene stanove.

Pješačenje
Šest kilometara na dan – to je prosjek za one koji ne trebaju da idu daleko. Neki vjeruju da to pomaže da se ostane u dobroj formi.

Trčanje
Ovo je omiljeni sport koji praktikuju svi u Sarajevu. Trči se preko svih raskrsnica, kao i preko svih opasnih kvartova. Trči se sa ukradenim drvetom, u red gdje drugi stoje. Nešto se prodaje a vi ćete to znati samo kada se uključite u red.

Pentranje
Urbano pentranje je prinudna sportska disciplina. Umjesto adekvatnih konopaca, koriste se plahte. Penjači rješavaju daljine između balkona, od viših do nižih do kojih još nije stigla vatra.

Fudbal
Često se igra s vojnicima UNPROFOR-a. Na drugoj strani su Armija BiH, policija i profesionalni igrači koji su još ovdje. Utakmice se igraju u dvorani zapaljene Skenderije. Utakmica je oštra, muška, s mnogo povreda. Stranci ovdje gube, kao što su uvijek i gubili.

Šah
Igra se na stepeništu, u podrumima, u skloništima. Ponekad čak i u šahovskom klubu “Bosna”, koji ima dobar i vrlo skup meni.

Sječa stabala
Potpuno nova gradska disciplina. Alat za ovaj sport su električna pila i mala i velika sjekira. Ljudi se obučavaju za rezanje, podrezivanje, cijepanje i gomilanje drva na balkonu ili u sobi, gdje neće pokupiti vlagu. Drvo se slaže u spavaćoj sobi, hodniku, dnevnoj sobi, u susjednom stanu čiji su vlasnici otišli ili nestali.

VIDEO NA TEMU
ANKETE
ANKETA
MAPA OPSADE SARAJEVA