PUTOVANJE KROZ TUNEL // 11. 1994.
GERTRUDA MUNITIĆ // PRIMADONA SARAJEVSKE OPERE
GOVORNA ISTORIJA - INTERVJU
GOVORNA ISTORIJA - TRANSKRIPT

Novembar 1994

Gertruda Munitić
Primadona Sarajevske Opere
PUTOVANJE KROZ TUNEL

‘Rano ujutro u pet sati, kola su me dovela pred ulaz u tunel. Toliko je bio taj tunel mali da ga ja takoreći nisam ni vidjela. Cijelo vrijeme sam pitala vozača gdje je taj tunel, gdje je taj tunel. Pa, kaže da je ovdje. Ja kažem: Šta, ova rupa. Ma nemojte me zafrkavati. Pa kako ćemo proć’ tu? A ja inače imam tako jednu čudnu, neću reći fobiju, strah, od zatvorenog prostora. Ne volim jako zatvoren prostor, a ne volim ni neke velike visine. Međutim, nisam znala još šta me čeka. I sad dođemo mi do tog tunela i čekamo da dođu kolica da bi uzeli prtljag i kaže mi ovaj koji me je pratio: “Gospođo Gertruda, molim vas, vi sjednite na vaš prtljag, a ja ću gurati to, jer niko ne može… naravno tunel je toliko uzan, mali. Morate se još čak i sagnuti, pogotovo kad hodate, niko ne može iz suprotne strane dolaziti.” A iza mene je bila… pa horda ljudi. Ja mislim 10, 20 ljudi. Dakle, i taj insert je interesantan, mogu reći, duhovit. Ja, kako sam uvijek vedra i vesela i kako uvijek želim od nekakvih tmurnih trenutaka napraviti i nekakvu ljepotu i od straha, naravno. Mene je više bilo tunela strah, nego prolaziti kroz Sarajevo kroz te granate, neki čudan strah me uhvatio u tom tunelu. I sjedim ja na tim kolicima, nikad to ne mogu zaboraviti, na tim koferima, sjedim ovako, držim noge i ovako. I onda počnem: “la, la, la, la, la, la, la, O sole mio, tjararari”! Sve je to još bilo lagano… “Kvore, kvore, ingrato”, ništa, a ja “haaaaaa”, a ovi iza mene: “Jao Gertruda, nemojte molim vas!” A ja opet – aaaaa, dam sebi snage. Da ubijem svoj strah, a ovi iza mene kažu: “Gertruda, kumim te Bogom nemoj više, obrušit će se cijeli ovaj tunel, pašće sve na nas od tvog glasa.” Onda smo se toliko počeli smijat’ da ja tih kol’ko… sto metara… kol’ko, ne znam ni kol’ko metara ima. To je prošišalo u jednom cugu i došli smo tamo, izašli van, a ono puca li puca.’

FOTOGRAFIJE NA TEMU
TEKST NA TEMU

NOVEMBAR 1994


• ARBiH oslobodila planine Bjelašnicu i Treskavicu, u blizini Sarajeva. SAD odbacile ideju generala Rosea o udarima na ABiH.


• Oslobođen Kupres, združenim snagama HVO i ABiH.
• Sa Osmica na Igmanu kreću autobusi za Zagreb, Zenicu i Split.
• Njujork, 5. novembar 1994. Usvojena nova rezolucija o BiH, u kojoj Generalna skupština UN traži od Savjeta bezbjednosti da ukine embargo na oružje za Bosnu, ukoliko u narednih šest mjeseci bosanski Srbi ne potpišu mirovni sporazum. Za ovu rezoluciju glasalo je 97 zemalja, dok je 61 članica Generalne skupštine bila uzdržana. Nijedna zemlja nije glasala protiv.


• ARBiH uzvratila na ponovni napad na Sarajevo. NATO avioni u niskom letu, borbe prestale.
• Prosječna plata u gradu 2 DM, a mjesečno jednoj porodici treba 350 DM.


• Finansijer i filantrop, tvorac fondacija “Otvoreno društvo”, George Soros, optužio glavnokomandujućeg UNPROFOR-a, generala Michaela Rosea, da je prosrpski orijentisan: “UNPROFOR je kapo koncentracionog logora.”


• SAD više neće da nadgledaju embargo na oružje Vladi BiH. Data je naredba mornarici SAD da više ne presreću brodove koji nose oružje za Vladu BiH.


• Izbor za “Miss svijeta”, u Južnoj Africi. Predsjednik Nelson Mendela okružen sa 87 ljepotica.


• U govoru održanom u Kraljevskom geografskom društvu, u Londonu, lord Owen je rekao: “Humanitarno uplitanje bilo je fatalna greška. Bez humanitarne pomoći, rat bi već bio završen.”


• Poruka Radovana Karadžića Hrvatskoj: “Bombardovaću Zagreb, ako nastavite da podržavate Muslimane oko Bihaća.”
• Generalni sekretar NATO-a, Willy Claes: “Došlo je vrijeme za akciju.”


• NATO bombardovao aerodrom u Udbinama. U zraku 30 aviona. Pogođeni svi predviđeni ciljevi: pista uništena, letjelice čitave. Na NATO avione ispaljena raketa SAM 7. Cilj operacije: sprječavanje budućih napada srpske vojske na Bihać. To je bila najveća akcija u NATO istoriji.


• William Perry: “Ako ponovo izvedu bombaški napad, vratićemo se i razoriti njihove avione!” Michael Rose: “Mi smo ovdje da pomognemo dopremu humanitarne pomoći i održimo opstanak okruženih područja, a osim toga mi smo ovdje da podržimo legalnu vlast ove zemlje. Zbog toga, nažalost, s vremena na vrijeme treba koristiti silu u samoodbrani, a potom podržati zone teritorijalnog isključenja.” Akashi je bosanske Srbe obavijestio o napadu, a onda otišao na Pale da se izvinjava zbog napada.


• Uslijedio još žešći napad vojske bosanskih Srba na Bihać. Bombardovan Bužim i civilni ciljevi.
• U cijeloj BiH, bosanski Srbi su blokirali tačke UN kontrole naoružanja i ne dozvoljavaju im kretanje.
• Pogođen tramvaj: jedan putnik ubijen, 6 ranjenih.


• NATO ponudio UN-u niz solucija: npr. uzastopne vazdušne napade. UN odbile. Ispada da je svjetski vojni potencijal u funkciji spašavanja UN u Bosni, a ne same Bosne. Pogažene su UN rezolucije o “zaštićenim zonama” i zabrani letova .


• U ratnom kinu “Apolo” održani “Dani švajcarskog filma”.
• Aerodrom: Pregovori o prekidu vatre. General Rose posrednik u pregovorima. Dogovoreno trenutno primirje u cijeloj zemlji. U Bosnu krenulo 2.000 američkih marinaca da izbavi UN i pruži podršku NATO-u.


• Sastanak: Willy Claes, Andrei Koziryev, Haris Silajdžić. Koziryev govori o ruskom protivljenju daljim kaznenim akcijama.
• Vatikan: Vinko Puljić postavljen za kardinala.
• Sarajevo granatirano.


• Peti korpus ARBiH odbija napade u bihaćkoj Krajini. UN nisu uspjele zaštititi Bihać, “zaštićenu zonu”. UN : “Mi imamo samo riječi, a ne sredstva.”
• Američki Kongres, Newt Gingrich: “Ako Srbima želimo slomiti volju, tada bi trebalo da NATO povede akciju slamanja volje Srbima. Povremeni taktički udari su izuzetno nedjelotvorni u zastrašivanju neprijatelja, što je lekcija iz Vijetnama.”
• Bosanski Srbi blokirali 495 pripadnika UN, u cijeloj Bosni.
• Engleska kraljica dobila na lotu 17,70 $, što dijeli sa još 18 osoba na dvoru.


• Otvorena Francuska biblioteka u Sarajevu.

Kulturni opstanak

Opsjednuti grad brani se kulturom i tako opstaje. Grupe i pojedinci stvaraju sve ono što su koristili da stvaraju prije opsade. U nemogućim okolnostima oni snimaju filmove, pišu knjige, objavljuju novine, emituju radio programe, dizajniraju razglednice, postavljaju izložbe, predstave, prave mape za obnovu grada, osnivaju nove banke, organizuju modne revije, snimaju fotografije, slave praznike, stavljaju šminku… Sarajevo je grad budućnosti i života u postkataklizmi. U njemu, na ruševinama stare civilizacije izbija nova, alternativna, sastavljena od ostataka urbanih elemenata. Sarajevo živi život futurističke komike i naučnofantastičnih filmova.

KULTURNI OPSTANAK

Sarajevo je jedinstven grad na planeti. To je mjesto gdje je civilizacija razorena namjernim nasiljem.
Ali, Sarajevo je i simbol odbrane građana, mjesto u kome se na nasilje odgovora tolerancijom, na fašizam umjetnošću i kulturom, na razaranje ponovnom gradnjom, na smrt humorom, na provalu ruralne kulture urbanom kulturom, na teror upornim održavanjem normalnog života u gradu. Sarajevo je lišeno građanskih, egzistencijalnih i socijalnih prava. Bilo je lišeno prava na život. Sve ono što čini normalno urbano življenje bilo je oduzeto Sarajevu i njegovim stanovnicima, oduzeto je sve što se moglo uzeti, sve osim prava na opstanak održavanjem prava na kulturu.
Ali usred svog tog razaranja i umiranja, rađaju se djeca, slave rođendani, prave svadbe. U gradu okruženom smrtonosnim krugom primitivizma otvaraju se izložbe, snimaju filmovi, organizuju festivali, izvode pozorišne drame i mjuzikli.
Sarajevo živi postkataklizmu. To je slika civilizacije koja izranja iz kataklizme, praveći nešto iz ničega, šaljući poruke za budućnost. Ne zato što je budućnost neizbježno i budućnost ratova i katastrofa, nego zato što ljudi stare i rađaju se u svijetu koji je sve nesigurniji.
Sve što je ostalo pod ruševinama Sarajeva, sve ono što je preživjelo granatiranje naše civilizacije jeste duh kulturnog opstanka. Rekonstrukcija tog duha, duh Sarajeva mora početi – sada. Inače – Sarajevo će postati groblje principa multietičnosti i ljudskih prava.

TUNEL

Tunel na relaciji Dobrinja-Butmir, rupa 1.2 m široka, 1.6 m visoka i 760 metara dugačka, lociran je ispod piste na Sarajevskom aerodromu. U komunikaciji između lokalnih vlasti i UNPROFOR-a, ova javna tajna se zvala “nepostojeći tunel”. Strancima nije bilo dopušteno proći kroz tunel. Novinari su nudili po 5.000 DEM da bi samo jednom prošli kroz tunel. Iako je tunel bio vojni objekat i služio za ulazak i izlazak vojske iz grada, privilegija da prođe tunelom je data američkom ambasadoru u BiH Victoru Jakovichu, kome agresor nije dao dozvolu za izlazak iz grada avionom. Kroz tunel su prolazili članovi Parlamenta, iz drugih gradova. To se moglo lako prepoznati na njima u vrijeme sjednica Parlamenta, jer su na čelu imali brazgotine od udaraca u gvozdene poluge na stropu tunela. Udobnije su putovali neki od uvaženih političara. Gurali su ih u malim vagonima kroz tunel.
Komercijalizacija postojanja tunela je unijela velike promjene u ekonomski život grada. Tunel je postao mjesto puno ljudi sa vrećama krompira i jaja. Mnogi trgovci su nudili Armiji da rentiraju tunel. Zahvaljujući tunelu, mnogi su se obogatili, a cijene u gradu su pale. Agresor je, takođe, znao za tajni tunel, te su stalno granatirali ulaz da bi ga onesposobili. Takođe su probali prokopati tunel na drugoj strani aerodroma da bi promijenili tok rijeke Željeznice, kako bi ona potopila ovaj tunel. Uprkos svemu, rupa ispod aerodroma je postala najveće javno dobro za grad i jedini link sa ostatkom svijeta. Onog ko bi dobio dozvolu da prođe kroz tunel, sačekao bi putokaz: PARIZ 3.765 kilometara.

VIDEO NA TEMU
ANKETE
ANKETA
MAPA OPSADE SARAJEVA