PUTOVANJE KROZ TUNEL // 11. 1994.
MUHAMED GUTIĆ // GRAĐANIN
GOVORNA ISTORIJA - INTERVJU
GOVORNA ISTORIJA - TRANSKRIPT

Novembar 1994

Muhamed Gutić
Građanin
PUTOVANJE KROZ TUNEL

‘Čim padne noć, preko Debelog Brda, pa kroz igmanske šume, do Osmica. To je valjda neka tačka bila gdje se sve zaustavljalo i gdje su se putnici koji su išli preko Igmana dijelili u dvije grupe. Oni koji su silazili pješke niz jedan jarak prema Hrasnici i nosili svoje stvari sa sobom i oni koji su imali malo više sreće ili hrabrosti ili ludila. Ne znam šta je to tad značilo. Koji su odlučili da nekim vozilom siđu od Osmica do Hrasnice. Ja sa onim svojim torbama i sa ruksacima, sa svim silnim kesama, nisam imao šanse da siđem niz taj jarak. Zaustavili su nam jedno vozilo. Jedan vozač, koji je imao namjeru te večeri… bolje rečeno u rano jutro, jer je to bilo oko 4 ujutro, da siđe niz Igman, pitam ga: “Momak, bojiš li se?” Kaže: “Bojim. Kako se ne bih bojao?” Rekoh: “I ja se bojim. Mogu li ja s tobom niz Igman kolima?” Krenuli smo, što kažu, po mraku, jer normalno nije se svjetlo palilo. Farovi su bili strogo zabranjeni, jer je upotreba farova značila sigurnu smrt. Što u leru, kako bi se to reklo, da… da se ne čuje rad motora, okuka po okuka, siđosmo do Hrasnice i poprilično blizu tunela. Ali, onda tunel… Ko će sve to pronijeti, majko moja! I sjedim ja tamo na jednom mjestu i na one svoje torbe napišem fino svoje ime i prezime i dobro zacrtam adresu. Rekoh, ako ja ne prođem kroz taj tunel, ako me… ako srce ne izdrži, nek’ makar neko pročita tu adresu i moje ime, pa neka odnese mojima to hrane koju sam ja namijenio, jer su oni stvarno bili u to doba dobro gladni i čekali su svaki taj kilogram koji je trebao da uđe. I kroz tunel… polako. Gužva pred tunelom, nervoze dosta. Pokoja granata okolo po kućama. Nervozna vojska, nervozni šerpasi. Tako smo ih zvali. To je bila jedna grupa ljudi koja je za novac prenosila stvari kroz tunel, ali ja nisam imao para da platim šerpase, pa na leđa. Prvih 300 metara nije bilo tako teško. Još je čovjek imao snage i dosta je visoko. A onda tunel počinje polako da se snizuje na 160, pa na 130. Razmišljanje u tunelu, a Bože dragi, kako čovjek može da razmišlja kad nije siguran da li će izaći. Dosta je vlage. Teško se diše. Ja umoran. Rekoh, što ja moram proći kroz tunel za 15 minuta. Što ja ne bih sa svojim stvarima išao dva sata.’

FOTOGRAFIJE NA TEMU
TEKST NA TEMU

NOVEMBAR 1994


• ARBiH oslobodila planine Bjelašnicu i Treskavicu, u blizini Sarajeva. SAD odbacile ideju generala Rosea o udarima na ABiH.


• Oslobođen Kupres, združenim snagama HVO i ABiH.
• Sa Osmica na Igmanu kreću autobusi za Zagreb, Zenicu i Split.
• Njujork, 5. novembar 1994. Usvojena nova rezolucija o BiH, u kojoj Generalna skupština UN traži od Savjeta bezbjednosti da ukine embargo na oružje za Bosnu, ukoliko u narednih šest mjeseci bosanski Srbi ne potpišu mirovni sporazum. Za ovu rezoluciju glasalo je 97 zemalja, dok je 61 članica Generalne skupštine bila uzdržana. Nijedna zemlja nije glasala protiv.


• ARBiH uzvratila na ponovni napad na Sarajevo. NATO avioni u niskom letu, borbe prestale.
• Prosječna plata u gradu 2 DM, a mjesečno jednoj porodici treba 350 DM.


• Finansijer i filantrop, tvorac fondacija “Otvoreno društvo”, George Soros, optužio glavnokomandujućeg UNPROFOR-a, generala Michaela Rosea, da je prosrpski orijentisan: “UNPROFOR je kapo koncentracionog logora.”


• SAD više neće da nadgledaju embargo na oružje Vladi BiH. Data je naredba mornarici SAD da više ne presreću brodove koji nose oružje za Vladu BiH.


• Izbor za “Miss svijeta”, u Južnoj Africi. Predsjednik Nelson Mendela okružen sa 87 ljepotica.


• U govoru održanom u Kraljevskom geografskom društvu, u Londonu, lord Owen je rekao: “Humanitarno uplitanje bilo je fatalna greška. Bez humanitarne pomoći, rat bi već bio završen.”


• Poruka Radovana Karadžića Hrvatskoj: “Bombardovaću Zagreb, ako nastavite da podržavate Muslimane oko Bihaća.”
• Generalni sekretar NATO-a, Willy Claes: “Došlo je vrijeme za akciju.”


• NATO bombardovao aerodrom u Udbinama. U zraku 30 aviona. Pogođeni svi predviđeni ciljevi: pista uništena, letjelice čitave. Na NATO avione ispaljena raketa SAM 7. Cilj operacije: sprječavanje budućih napada srpske vojske na Bihać. To je bila najveća akcija u NATO istoriji.


• William Perry: “Ako ponovo izvedu bombaški napad, vratićemo se i razoriti njihove avione!” Michael Rose: “Mi smo ovdje da pomognemo dopremu humanitarne pomoći i održimo opstanak okruženih područja, a osim toga mi smo ovdje da podržimo legalnu vlast ove zemlje. Zbog toga, nažalost, s vremena na vrijeme treba koristiti silu u samoodbrani, a potom podržati zone teritorijalnog isključenja.” Akashi je bosanske Srbe obavijestio o napadu, a onda otišao na Pale da se izvinjava zbog napada.


• Uslijedio još žešći napad vojske bosanskih Srba na Bihać. Bombardovan Bužim i civilni ciljevi.
• U cijeloj BiH, bosanski Srbi su blokirali tačke UN kontrole naoružanja i ne dozvoljavaju im kretanje.
• Pogođen tramvaj: jedan putnik ubijen, 6 ranjenih.


• NATO ponudio UN-u niz solucija: npr. uzastopne vazdušne napade. UN odbile. Ispada da je svjetski vojni potencijal u funkciji spašavanja UN u Bosni, a ne same Bosne. Pogažene su UN rezolucije o “zaštićenim zonama” i zabrani letova .


• U ratnom kinu “Apolo” održani “Dani švajcarskog filma”.
• Aerodrom: Pregovori o prekidu vatre. General Rose posrednik u pregovorima. Dogovoreno trenutno primirje u cijeloj zemlji. U Bosnu krenulo 2.000 američkih marinaca da izbavi UN i pruži podršku NATO-u.


• Sastanak: Willy Claes, Andrei Koziryev, Haris Silajdžić. Koziryev govori o ruskom protivljenju daljim kaznenim akcijama.
• Vatikan: Vinko Puljić postavljen za kardinala.
• Sarajevo granatirano.


• Peti korpus ARBiH odbija napade u bihaćkoj Krajini. UN nisu uspjele zaštititi Bihać, “zaštićenu zonu”. UN : “Mi imamo samo riječi, a ne sredstva.”
• Američki Kongres, Newt Gingrich: “Ako Srbima želimo slomiti volju, tada bi trebalo da NATO povede akciju slamanja volje Srbima. Povremeni taktički udari su izuzetno nedjelotvorni u zastrašivanju neprijatelja, što je lekcija iz Vijetnama.”
• Bosanski Srbi blokirali 495 pripadnika UN, u cijeloj Bosni.
• Engleska kraljica dobila na lotu 17,70 $, što dijeli sa još 18 osoba na dvoru.


• Otvorena Francuska biblioteka u Sarajevu.

TUNEL

Tunel na relaciji Dobrinja-Butmir, rupa 1.2 m široka, 1.6 m visoka i 760 metara dugačka, lociran je ispod piste na Sarajevskom aerodromu. U komunikaciji između lokalnih vlasti i UNPROFOR-a, ova javna tajna se zvala “nepostojeći tunel”. Strancima nije bilo dopušteno proći kroz tunel. Novinari su nudili po 5.000 DEM da bi samo jednom prošli kroz tunel. Iako je tunel bio vojni objekat i služio za ulazak i izlazak vojske iz grada, privilegija da prođe tunelom je data američkom ambasadoru u BiH Victoru Jakovichu, kome agresor nije dao dozvolu za izlazak iz grada avionom. Kroz tunel su prolazili članovi Parlamenta, iz drugih gradova. To se moglo lako prepoznati na njima u vrijeme sjednica Parlamenta, jer su na čelu imali brazgotine od udaraca u gvozdene poluge na stropu tunela. Udobnije su putovali neki od uvaženih političara. Gurali su ih u malim vagonima kroz tunel.
Komercijalizacija postojanja tunela je unijela velike promjene u ekonomski život grada. Tunel je postao mjesto puno ljudi sa vrećama krompira i jaja. Mnogi trgovci su nudili Armiji da rentiraju tunel. Zahvaljujući tunelu, mnogi su se obogatili, a cijene u gradu su pale. Agresor je, takođe, znao za tajni tunel, te su stalno granatirali ulaz da bi ga onesposobili. Takođe su probali prokopati tunel na drugoj strani aerodroma da bi promijenili tok rijeke Željeznice, kako bi ona potopila ovaj tunel. Uprkos svemu, rupa ispod aerodroma je postala najveće javno dobro za grad i jedini link sa ostatkom svijeta. Onog ko bi dobio dozvolu da prođe kroz tunel, sačekao bi putokaz: PARIZ 3.765 kilometara.

VIDEO NA TEMU
ANKETE
ANKETA
MAPA OPSADE SARAJEVA