OTVORENO SAVJETOVALIŠTE ZA POST-TRAUMATSKI SINDROM // 06. 1994.
EDITA SAMOUK // GRAĐANIN
GOVORNA ISTORIJA - INTERVJU
GOVORNA ISTORIJA - TRANSKRIPT

Juni 1994

Edita Samouk
Građanin
OTVORENO SAVJETOVALIŠTE ZA POST-TRAUMATSKI SINDROM

‘1994. godine bila sam član Udruženja “Marie Stopes International”. Učlanila sam se iz razloga toga što sam u tom periodu težila ka nekoj promjeni. Željela sam da upoznam neke nove ljude i to sam pokušavala da uradim u toj organizaciji. U periodu kada sam bila član organizacije “Marie Stopes International”, uglavnom se raspravljalo o trenutnoj problematici života, odnosno o problematici života u ratu.’

FOTOGRAFIJE NA TEMU
TEKST NA TEMU

JUNI 1994


• Krešimir Zubak postao predsjednik BH Federacije. Završeno zasjedanje ustavotvorne Skupštine BiH.
• Izmjena optužnice protiv kriminalaca u gradu: “protivljenje pretpostavljenom”, umjesto “vojna pobuna”. Vojni tužilac, Ismet Mehić, kaže da će se tako smiriti tenzije u gradu.
• Održana modna revija “Back to no future”.


• BH delegacija ne putuje u Ženevu na mirovne pregovore, jer se bosanski Srbi nisu povukli 3 km. od Goražda.


• Savez pisaca Rusije dao nagradu “Mihail Solohov” Radovanu Karadžiću za njegov pjesnički rad.
• Bob Dole, lider američkih republikanaca, stigao u Sarajevo.


• Mirovni pregovori u Ženevi: potpisan prekid vatre.


• Sarajlije vodu dobijaju noću, zbog smanjene potrošnje struje.


• BH planinarska ekspedicija, na čelu sa Muhamedom Gafićem, osvojila Mont Blanc 8. juna, u 15 sati.


• Američki Kongres protiv Clintona: Kongres traži od predsjednika jednostrano dizanje embarga na oružje za Bosnu.


• Larry Hollingworth, britanski humanitarni radnik, postao vitez. On je potpuno sam, bez zaštite, išao ispred prvog kamiona u konvoju sa humanitarnom pomoći.


• U zgradi zapaljene Nacionalne biblioteke odsviran Mozartov “Requiem”. Dirigovao Zubin Mehta, pjevao Carreras odajući poštu poginulim Sarajlijama i poginulim širom BiH.


• Snajperski incident - putnik ranjen u tramvaju kod hotela “Holiday inn”. UN transporter, koji štiti tramvaje, nije reagovao i povukao se. Došao je drugi transporter i zaklonio tramvaj.


• Skulptor Alma Suljević gradi “Kentaure” na željeznoj osnovi spaljenog tramvaja.


• Haris Silajdžić imenovan za predsjednika Federacije BiH, a Jadranko Prlić, iz reda Hrvata, za njegovog zamjenika.
• Sarajlije idu na kurseve stranih jezika. “Interlingua servis” radi kroz cijelu opsadu.


• NATO spreman poslati 50 000 vojnika za implementaciju dogovora, ukoliko dogovor bude postignut u Ženevi.
• Humanitarna organizacija “The Marie Stopes International” otvorila savjetovalište za “posttraumatski sindrom”. Žene izglasale aerobik kao najpoželjniju terapiju.

Kulturni opstanak

Opsjednuti grad brani se kulturom i tako opstaje. Grupe i pojedinci stvaraju sve ono što su koristili da stvaraju prije opsade. U nemogućim okolnostima oni snimaju filmove, pišu knjige, objavljuju novine, emituju radio programe, dizajniraju razglednice, postavljaju izložbe, predstave, prave mape za obnovu grada, osnivaju nove banke, organizuju modne revije, snimaju fotografije, slave praznike, stavljaju šminku… Sarajevo je grad budućnosti i života u postkataklizmi. U njemu, na ruševinama stare civilizacije izbija nova, alternativna, sastavljena od ostataka urbanih elemenata. Sarajevo živi život futurističke komike i naučnofantastičnih filmova.

Opstanak umjetnosti i filozofije u Sarajevu

Nakon dvije i po ratne godine naš grad se stabilizovao. Stvorili smo novi grad, novi način života i novu filozofiju življenja u postkataklizmičnom okruženju. 2.000 granata koje dnevno padaju na grad donijele su razaranje, krađu, crno tržište, smrt. Rat je razorio hardware civilizacije – zgrade, vodu, struju, gasovod. Međutim, Sarajevo nije umrlo. Pod ovom destrukcijom postoji tanka linija čistoće. Ljudi rade uprkos teroru i nestašici da bi održali bazične elemente ovog društva i zajednice.
Opstali smo jer smo integrisali humor i inovativost u svaki dio našeg života. Svojstva humanosti postala su očita, isto kao hrana i voda, i još suptilnije, zajednica i umjetnost. Umjetnost je značajno ojačala našu duhovnu snagu, čak i u nezamislivim uvjetima. Sve umjetničke forme, modeli, tehnike, nove i stare, bile su važne tokom svih nivoa opstanka, čak fundamentalne. Kreativnost nam je pružila mentalnu slobodu, što je zauzvrat potaklo duh tolerancije i multikulture. Sa ovim obnovljenim etičkim pristupom prema življenju, naš um se razbistrio i mi smo se ponovo osjetili ljudskim bićima sposobnim za emocije.
Sarajevo je primjer oslobađanja. Naša sposobnost da izađemo iz ničega je slika ogledala fizičke teorije Stevena Hawkinga – dezintegracija zvijezda stvara pojavu ničega, ali u tom ničemu je crna rupa, izlaz.
Opsada koju je iskusilo Sarajevo desiće se i negdje drugo u svijetu u 21. vijeku. Sarajevo je primjer nade za budućnost, samoodrživ model kako urbana sredina može preživjeti modernu kataklizmu. Znanje i umijeće prikupljeni tokom opsade imaju potencijal da inspirišu i pripreme svijet za 21. vijek.
Sve je moguće. Opstajući na goloj potrebi, Sarajevo više ne koristi pesticide niti stvara zagađenja. Mi ostvarujemo američke ciljeve Novog doba – zdravlja, ekologije, organske hrane, reciklaže, samoodrživosti. Ali savršen model opstanka može se realizovati samo kroz podršku međunarodne zajednice. Sarajevu je potrebna tehnologija, edukacija i informacije iz kuture iz ostatka svijeta. A svijetu je potrebno iskustvo i znanje Sarajeva. Spremni smo da se okonča ova izolacija i počne ova razmjena.

Festival Beba Univerzum
Ljeto 1944, Sarajevo

Edo Numankadić
Rođen 1948. godine u Sarajevu, gdje je diplomirao na Pedagoškoj akademiji. Kao umjetnik, predstavio je svoje radove na brojnim individualnim izložbama i primio brojne nagrade. Jedan je od najeminentnijih bosanskih slikara.

OPSADA
Nakon što je granata udarila u njegov atelje, uništene komade nađene na stolu koristio je za instalaciju koju je predstavio na izložbi “Svjedoci postojanja”. Godine 1993. postavio je brojne izložbe i držao matineje za djecu. U aprilu 1994. izlagao je u Kamernom teatru 55. U martu 1994. izlaže u Kunst Halle, u Njujorku, na izložbi “Svjedoci postojanja”. U isto vrijeme magazin “Time” je objavio njegovu instalaciju.

Ako postoji život poslije života, u kom biste se obliku vratili?
Kao Tibetanac.

Kako biste opisali savršenu sreću?
Kao normalno psiho-fizičko stanje.

Šta je vaš najveći gubitak?
Gubiti vrijeme na stvari koje su nepotrebne u mom životu.

Šta je vaš najveći dobitak?
Svaki normalan dan je dobitak.

Kad i gdje ste bili najsrećniji?
Najsrećniji sam kad osjećam smisao i pravo značenje mog života.

Koje su vaše izgubljene iluzije?
Mnoge humanističko-etičke iluzije o svijetu.

Opišite svoj dan i posao.
Moj radni dan je upoznavanje sa životom.

Sarajevo?
Sarajevo, moje rane.

Koje riječi više ne koristite?
Uprkos svemu, koristim ih sve, jezik je naš identitet.

Po vašem mišljenju, da li je moral vrlina?
Da.

Gdje biste voljeli da živite?
U Sarajevu.

Kako ste preživjeli?
Zahvaljujući ljudskoj solidarnosti.

Čega se plašite?
Bezosjećajnosti.

Da li prošlost postoji za vas?
Ne.

Ovo je kraj civilizacije. Kako će izgledati slijedeća?
Nadam se da će je biti.

Možete li nam dati recept za mentalno zdravlje?
Smijeh.

Kako želite da umrete?
Umiremo svaki dan.

Trebate li nadu da biste preživjeli?
Da.

Kako je izgledala ’92, kako ’93, kako ’94?
Uzbudljive.

Kako biste nazvali ovaj period svog života?
Ispitivanje odnosa prema stvarnosti.

Vaša poruka s kraja svijeta, iz zemlje posljednjih stvari?
Više ljubavi.

Volite li život i šta je život uopšte?
Da, ali ne znam šta je život.

VIDEO NA TEMU
ANKETE
ANKETA
MAPA OPSADE SARAJEVA