GRADNJA KENTAURA // 06. 1994.
ALMA SULJEVIĆ // KIPAR
GOVORNA ISTORIJA - INTERVJU
GOVORNA ISTORIJA - TRANSKRIPT

Juni 1994

Alma Suljević
Kipar
GRADNJA KENTAURA

‘Zapravo negdje cijelo ljeto ’94. ja sam se bavila idejom. Susretala sam se sa ljudima koji su sa Grbavice prelazili na našu stranu i kada bismo ih mi pitali šta najviše živcira četnike, oni su govorili: tramvaj. Jao, ja sam razmišljala u tom momentu, Bože, da mi je da ja uzmem jedan tramvaj i da ga ja vozim. Razmišljala sam o toj ideji, kako bi to bilo… ono… u tom pustom gradu u kojem više nema ni psa na ulici, biti vozač tramvaja. Ja koja ne znam ni biciklo da vozim. Zahvaljujući nekim prijateljskim vezama i zahvaljujući vjerovatno tome što su imali povjerenja u mene takvu kakva sam tada bila, dobila sam tramvaj. Onaj koji je izgorio kod Predsjedništva onog 18. maja, kada je naš predsjednik bio uhapšen u Lukavici. I vi se sjećate da je on tako ostao do ’94. kada su prvi put raščistili sve šine po Sarajevu, iako je trava rasla i taj korov koji je bio oko šina bio je jedna čista likovnost i prolazeći preko onog mosta kuda su prolazili rijetki prolaznici, nekako sam s čežnjom gledala u taj tramvaj. Ja sam ga dobila onako velikodušno. Rekli su: “Evo, izaberi koji hoćeš.” I zato što mi je tehnološki bilo najlakše od takvog tramvaja napraviti skulpturu, ja sam se ipak opredijelila za taj. Mi smo… ovaj… prve dane koristili tako što smo na kamionima Unprofora imali rotacione aparate za varenje, dizalice, pa smo taj tramvaj dizali sa tim kamionima. Sjećam se, sjećam se jednog ruskog vojnika koji je do tog momenta u Sarajevu bio četiri godine u armiji i jedva je čekao da se vrati u svoj Kolhoz jer ga je čekala njegova djevojka Vanja i on je trebao da se oženi. Recimo, nikada neću zaboraviti sa kolikom je ljubavlju taj Rus tih sedam, osam dana, dok smo mi taj tramvaj prevrnuli na leđa, radio sa nama i stalno nam se žalio kako ne može više da radi od tih četničkih snajpera.’

FOTOGRAFIJE NA TEMU
TEKST NA TEMU

JUNI 1994


• Krešimir Zubak postao predsjednik BH Federacije. Završeno zasjedanje ustavotvorne Skupštine BiH.
• Izmjena optužnice protiv kriminalaca u gradu: “protivljenje pretpostavljenom”, umjesto “vojna pobuna”. Vojni tužilac, Ismet Mehić, kaže da će se tako smiriti tenzije u gradu.
• Održana modna revija “Back to no future”.


• BH delegacija ne putuje u Ženevu na mirovne pregovore, jer se bosanski Srbi nisu povukli 3 km. od Goražda.


• Savez pisaca Rusije dao nagradu “Mihail Solohov” Radovanu Karadžiću za njegov pjesnički rad.
• Bob Dole, lider američkih republikanaca, stigao u Sarajevo.


• Mirovni pregovori u Ženevi: potpisan prekid vatre.


• Sarajlije vodu dobijaju noću, zbog smanjene potrošnje struje.


• BH planinarska ekspedicija, na čelu sa Muhamedom Gafićem, osvojila Mont Blanc 8. juna, u 15 sati.


• Američki Kongres protiv Clintona: Kongres traži od predsjednika jednostrano dizanje embarga na oružje za Bosnu.


• Larry Hollingworth, britanski humanitarni radnik, postao vitez. On je potpuno sam, bez zaštite, išao ispred prvog kamiona u konvoju sa humanitarnom pomoći.


• U zgradi zapaljene Nacionalne biblioteke odsviran Mozartov “Requiem”. Dirigovao Zubin Mehta, pjevao Carreras odajući poštu poginulim Sarajlijama i poginulim širom BiH.


• Snajperski incident - putnik ranjen u tramvaju kod hotela “Holiday inn”. UN transporter, koji štiti tramvaje, nije reagovao i povukao se. Došao je drugi transporter i zaklonio tramvaj.


• Skulptor Alma Suljević gradi “Kentaure” na željeznoj osnovi spaljenog tramvaja.


• Haris Silajdžić imenovan za predsjednika Federacije BiH, a Jadranko Prlić, iz reda Hrvata, za njegovog zamjenika.
• Sarajlije idu na kurseve stranih jezika. “Interlingua servis” radi kroz cijelu opsadu.


• NATO spreman poslati 50 000 vojnika za implementaciju dogovora, ukoliko dogovor bude postignut u Ženevi.
• Humanitarna organizacija “The Marie Stopes International” otvorila savjetovalište za “posttraumatski sindrom”. Žene izglasale aerobik kao najpoželjniju terapiju.

Kulturni opstanak

Opsjednuti grad brani se kulturom i tako opstaje. Grupe i pojedinci stvaraju sve ono što su koristili da stvaraju prije opsade. U nemogućim okolnostima oni snimaju filmove, pišu knjige, objavljuju novine, emituju radio programe, dizajniraju razglednice, postavljaju izložbe, predstave, prave mape za obnovu grada, osnivaju nove banke, organizuju modne revije, snimaju fotografije, slave praznike, stavljaju šminku… Sarajevo je grad budućnosti i života u postkataklizmi. U njemu, na ruševinama stare civilizacije izbija nova, alternativna, sastavljena od ostataka urbanih elemenata. Sarajevo živi život futurističke komike i naučnofantastičnih filmova.

Opstanak umjetnosti i filozofije u Sarajevu

Nakon dvije i po ratne godine naš grad se stabilizovao. Stvorili smo novi grad, novi način života i novu filozofiju življenja u postkataklizmičnom okruženju. 2.000 granata koje dnevno padaju na grad donijele su razaranje, krađu, crno tržište, smrt. Rat je razorio hardware civilizacije – zgrade, vodu, struju, gasovod. Međutim, Sarajevo nije umrlo. Pod ovom destrukcijom postoji tanka linija čistoće. Ljudi rade uprkos teroru i nestašici da bi održali bazične elemente ovog društva i zajednice.
Opstali smo jer smo integrisali humor i inovativost u svaki dio našeg života. Svojstva humanosti postala su očita, isto kao hrana i voda, i još suptilnije, zajednica i umjetnost. Umjetnost je značajno ojačala našu duhovnu snagu, čak i u nezamislivim uvjetima. Sve umjetničke forme, modeli, tehnike, nove i stare, bile su važne tokom svih nivoa opstanka, čak fundamentalne. Kreativnost nam je pružila mentalnu slobodu, što je zauzvrat potaklo duh tolerancije i multikulture. Sa ovim obnovljenim etičkim pristupom prema življenju, naš um se razbistrio i mi smo se ponovo osjetili ljudskim bićima sposobnim za emocije.
Sarajevo je primjer oslobađanja. Naša sposobnost da izađemo iz ničega je slika ogledala fizičke teorije Stevena Hawkinga – dezintegracija zvijezda stvara pojavu ničega, ali u tom ničemu je crna rupa, izlaz.
Opsada koju je iskusilo Sarajevo desiće se i negdje drugo u svijetu u 21. vijeku. Sarajevo je primjer nade za budućnost, samoodrživ model kako urbana sredina može preživjeti modernu kataklizmu. Znanje i umijeće prikupljeni tokom opsade imaju potencijal da inspirišu i pripreme svijet za 21. vijek.
Sve je moguće. Opstajući na goloj potrebi, Sarajevo više ne koristi pesticide niti stvara zagađenja. Mi ostvarujemo američke ciljeve Novog doba – zdravlja, ekologije, organske hrane, reciklaže, samoodrživosti. Ali savršen model opstanka može se realizovati samo kroz podršku međunarodne zajednice. Sarajevu je potrebna tehnologija, edukacija i informacije iz kuture iz ostatka svijeta. A svijetu je potrebno iskustvo i znanje Sarajeva. Spremni smo da se okonča ova izolacija i počne ova razmjena.

Festival Beba Univerzum
Ljeto 1944, Sarajevo

“KENTAURI”

U vrijeme akcije “Krug za Sarajevo”, neki evropski gradovi su prodavali karte gradskog prevoza za fond obnove sarajevskog gradskog prevoza. Za prezentaciju istog projekta u Sarajevu izgrađene su skulpture na uništenom tramvaju, Kentauri u borbi. Bilo je predviđeno da se te skulpture-tramvaj kreću prugom. Međutim, UNPROFOR nije mogao garantovati njihovu bezbjednost, pa su ih sklonili na sigurnije mjesto.

VIDEO NA TEMU
ANKETE
ANKETA
MAPA OPSADE SARAJEVA