SNAJPERSKI INCIDENT // 06. 1994.
NEDIM KEREŠ // GRAĐANIN
GOVORNA ISTORIJA - INTERVJU
GOVORNA ISTORIJA - TRANSKRIPT

Juni 1994

Nedim Kereš
Građanin
SNAJPERSKI INCIDENT

‘Tramvaj je bio… jel’… normalno, kao i uvijek krcat i uvijek sam se pitao zašto ti ljudi s obzirom na tu opasnost, zašto se opet svi izlažu toj opasnosti. Vjerovatno su se svi držali, neke vjerovatno misli, kao i ja što sam se držao… ono, ma neće mene. Kao što se vjerovatno kroz čitav rat ljudi i dok su išli i na vodu i već ne znam ni ja, ma neće mene, ma neće mene, ali eto… je li, kad smo stigli na taj dio puta, meni recimo najopasniji dio puta je od tog dijela, od Zemaljskog muzeja ili u stvari Muzeja Revolucije tog bivšeg, jel’… Tad nije bilo ni graje u tramvaju već, uglavnom, su ljudi šutjeli, svi su čekali da se prođe taj dio puta. I u momentu kad sam mislio već da smo prošli, da je to već prošlo i da se to završilo, to je jedan momenat, jedan tren, svi mi znamo, barem ljudi koji su bili u Sarajevu. Taj prasak mislim, to je bio sijač, nije bio snajper. Snajper je jedan hitac, možda dva, ali ovo je bio rafalni pucanj i to je jednostavno momenat jedan… u tom momentu možda par vrisaka se čulo i svi smo mi reagovali normalno, kao ono malo smo se skupili u toj gužvi. Čovjek ne može ni zaleć’, ne može se ni sakrit’, ne može ništa, svi smo mi samo tako… I kad je prošlo to… jel’… ustao sam se gledajući gdje je moja majka, a u tom momentu i moja majka se vjerovatno pitala gdje sam ja. Kada sam ustao, ispred mojih nogu sam vidio čovjeka kako leži sa velikom lokvom krvi.’

FOTOGRAFIJE NA TEMU
TEKST NA TEMU

JUNI 1994


• Krešimir Zubak postao predsjednik BH Federacije. Završeno zasjedanje ustavotvorne Skupštine BiH.
• Izmjena optužnice protiv kriminalaca u gradu: “protivljenje pretpostavljenom”, umjesto “vojna pobuna”. Vojni tužilac, Ismet Mehić, kaže da će se tako smiriti tenzije u gradu.
• Održana modna revija “Back to no future”.


• BH delegacija ne putuje u Ženevu na mirovne pregovore, jer se bosanski Srbi nisu povukli 3 km. od Goražda.


• Savez pisaca Rusije dao nagradu “Mihail Solohov” Radovanu Karadžiću za njegov pjesnički rad.
• Bob Dole, lider američkih republikanaca, stigao u Sarajevo.


• Mirovni pregovori u Ženevi: potpisan prekid vatre.


• Sarajlije vodu dobijaju noću, zbog smanjene potrošnje struje.


• BH planinarska ekspedicija, na čelu sa Muhamedom Gafićem, osvojila Mont Blanc 8. juna, u 15 sati.


• Američki Kongres protiv Clintona: Kongres traži od predsjednika jednostrano dizanje embarga na oružje za Bosnu.


• Larry Hollingworth, britanski humanitarni radnik, postao vitez. On je potpuno sam, bez zaštite, išao ispred prvog kamiona u konvoju sa humanitarnom pomoći.


• U zgradi zapaljene Nacionalne biblioteke odsviran Mozartov “Requiem”. Dirigovao Zubin Mehta, pjevao Carreras odajući poštu poginulim Sarajlijama i poginulim širom BiH.


• Snajperski incident - putnik ranjen u tramvaju kod hotela “Holiday inn”. UN transporter, koji štiti tramvaje, nije reagovao i povukao se. Došao je drugi transporter i zaklonio tramvaj.


• Skulptor Alma Suljević gradi “Kentaure” na željeznoj osnovi spaljenog tramvaja.


• Haris Silajdžić imenovan za predsjednika Federacije BiH, a Jadranko Prlić, iz reda Hrvata, za njegovog zamjenika.
• Sarajlije idu na kurseve stranih jezika. “Interlingua servis” radi kroz cijelu opsadu.


• NATO spreman poslati 50 000 vojnika za implementaciju dogovora, ukoliko dogovor bude postignut u Ženevi.
• Humanitarna organizacija “The Marie Stopes International” otvorila savjetovalište za “posttraumatski sindrom”. Žene izglasale aerobik kao najpoželjniju terapiju.

Prevoz

Zamislite vožnju ulicama bez semafora (koji su istrgani ili ne rade), bez ikakvih saobraćajnih oznaka (jer su nestale), bez obaziranja na pješake, s maksimalnom brzinom preko raskršća i drugih opasnih mjesta. Ljudi voze nepromišljeno u oba pravca. Niko ne obraća pažnju na sudare. Polupana kola se lako ostavljaju, a o šteti se pregovara na brzinu. Ovo je rat s najvećim brojem civilnih vozila. Rat se odmjerava u automobilima marke Audi, BMW, Mercedes i VW Golf, kao i sa skupim džipovima. Sarajevski automobil 1992. je GOLF DIESEL. Obojen je u vojne maskirne boje i nema prozore. Potpuno je prekriven najlonom, folijom, limom, kartonom. Blatobrani su uništeni, auto pun rupa od metaka, nema farova. Zavisno od ukusa vozača ili njegove cure, farovi su pokriveni trakama u raznim bojama: crvena, plava, zelena, sve za noćnu vožnju u gradu koji je u totalnom mraku. Vožnja je brza i opasna. Nema rent-a-car službe. Rentirate kola s vozačem – bivši taksista – i platite 100 DEM za dan.

Gradski prevoz
Gradski prevoz – tramvaji, autobusi, kombiji, trolejbusi, uspinjača – ne postoji. Ponekad, rijetko, možete vidjeti dvospratni autobus ali samo do oktobra – skoro pola godine od početka rata. Autobus je vozio između Alipašinog Polja do Francuske bolnice (ranije Vojna) u slučaju da dobije gorivo od UNPROFOR-a. Kada gorivo nestane, putnici napuštaju autobus i nastavljaju pješke. Automobili jure, ako ih voze zvaničnici ili ako njih voze. Većina je oduzeta od privatnih vlasnika, sa ili bez potvrde, posebno ako idu na dizel. Pojavili su se novi modeli, ručno pravljena oklopna vozila koja više liče na pokretne ormare, samo s rupom ispred vozača. Spora su, drmusava i bučna.

Bicikli
Nikad nisu bili popularniji na ovom brdovitom terenu – ponovo su otkriveni i stavljeni u pogon.
Kolica iz marketa sada se koriste za prevoz kanistera s vodom, uglja i drva. Rentiranje nije suviše skupo.

Taksiji
Ne postoje.

Parkiranje se savjetuje samo na mjestima zaštićenim od granata i lopova. Takva mjesta su rijetka. Kradu se cijela kola, ali nisu sigurni ni njihovi dijelovi: točkovi, gorivo, akumulatori, svjećice, prekrivači, farovi.

Benzinske pumpe ne rade. Gorivo se može nabaviti u UNPROFOR-u i na crno gdje je cijena po litru 15 DEM. Možete dobiti pet litara nafte u zamjenu za porno video – vrlo cijenjen kod ukrajinskih pripadnika snaga UN. Ne očekujte da plin ili nafta budu dobrog kvaliteta.

Popravka kola, isključivo se dogovara putem veza. Nema vidljivih oznaka gdje automehaničari rade. Ali postoje.

PREVOZ

Još u prvoj godini opsade, statistika je izbacila podatak da je smanjen broj vozila sa 105.000 na 5.000; od 200 gradskih saobraćajnica, ostala je samo jedna; a od 6.000 gradskih prevoznih vozila, ostalo je 60. U maju 1992. depo Gradskog prevoza granatiran je i mnogi autobusi, trolejbusi i tramvaji su uništeni. Trolejbusi su stali s prevozom. Nekoliko autobusa i tramvaja, ako ima struje i goriva, izlaze na ulicu i postaju omiljena meta. Golf, proizveden u Sarajevu prije rata, bio je najviše korišteno prevozno sredstvo. Zbog velike brzine kojom su vozili i velikog broja vozača bez vozačke dozvole, pojavio se poster u toku prvih mjeseci opsade: VOZI PAŽLJIVO, NEMOJ DA POGINEŠ UZALUD. Takođe je informisao građane da je 300 mrtvih i ranjenih, u saobraćajnim nesrećama. Bijela UN vozila, koja su pregazila nekoliko Sarajlija, bila su najčešeća vozila na ulicama.

VIDEO NA TEMU
ANKETE
ANKETA
MAPA OPSADE SARAJEVA