MODNA REVIJA ‘BACK TO NO FUTURE’ // 06. 1994.
BRANKO JERKOVIĆ // REDITELJ
GOVORNA ISTORIJA - INTERVJU
GOVORNA ISTORIJA - TRANSKRIPT

Juni 1994

Branko Jerković
Reditelj
MODNA REVIJA ‘BACK TO NO FUTURE’

‘Modna revija “Back to no future” održana je ispred “Kluba neženja”, koji su držali Nadrealisti. To je prvo bio problem zato što smo morali da uganjamo, to je prva stvar koja se desila na otvorenom, a koju nije pokrivao Unprofor, kako se tad još uvijek zvao. Onda smo morali da izganjamo dozvolu od CSB-a i tako dalje, da nam dadnu mogućnost da upalimo svjetla, jer se to dešavalo uveče. To je prvo bilo što smo morali da uganjamo, a od mjesnih zajednica da tražimo struju. Prvo od Elektroprivrede da ona pusti toj mjesnoj zajednici struju, pa onda iz mjesne zajednice mi smo izvlačili kabal da bi razveli struju. To je revija bila Azre Malohodžić. Modeli su bili Front grupa. To je bilo super. To je bilo općenarodno veselje. Bilo je otvoreno za sve, iako je puno pozivnica podijeljeno. Tu je mogao doći ko god hoće da gleda. I to je bilo zanimljivo jako. I drago mi se sjetiti toga zato što smo napunili… pošto je to u jednom, između dva zida, tako da je izgledalo k’o Stradun u Dubrovniku. Sve je bilo puno, svjetlo… Jest da je bilo straha da li će ovi zapucati odozgo, jer se svjetlo vidi. Ali, sve je prošlo bez problema. I to je poslije išlo na, ne znam, od SKY-a do CNN-a, svuda je objavljivano. Što nismo radili zbog toga. Radili smo da se mi zabavimo. Tad je bio totalni rat i totalna frka. I tu se morala sakupit’ revija zato što je tu bilo relativno bezbjedno od ovih granata i ostalih stvari. Sad je velik problem bio prvo kako i struje tamo naći. Jer ako padne struja, onda agregat, dal’ će pokrit dovoljno svjetla i tako dalje. Haljevac je bio jako talentovan mladić, koji je tek upisao Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu i radio je uglavnom od lana modele koji su od platna, starog sačuvanog. Kupovao je svuda. To je nešto nevjerovatno da ti modeli… još uvijek bi se mogli koristiti. Da su jako moderni. I bilo mi je nevjerovatno u to doba što recimo neke sakoe… takve stvari… neke koje je on radio, što sam ja tek poslije vidio na nekim satelitskim stanicama od Versačea i od Armanija. On nije imao mogućnost to da vidi pa da bi kopirao. Jer, u to doba u Sarajevu nije bilo ni struje, ničega, da bi on mogao, da bi on na televiziji mogao gledati CNN, pa da vidi, pa da kopira za naše uvjete.’

FOTOGRAFIJE NA TEMU
TEKST NA TEMU

JUNI 1994


• Krešimir Zubak postao predsjednik BH Federacije. Završeno zasjedanje ustavotvorne Skupštine BiH.
• Izmjena optužnice protiv kriminalaca u gradu: “protivljenje pretpostavljenom”, umjesto “vojna pobuna”. Vojni tužilac, Ismet Mehić, kaže da će se tako smiriti tenzije u gradu.
• Održana modna revija “Back to no future”.


• BH delegacija ne putuje u Ženevu na mirovne pregovore, jer se bosanski Srbi nisu povukli 3 km. od Goražda.


• Savez pisaca Rusije dao nagradu “Mihail Solohov” Radovanu Karadžiću za njegov pjesnički rad.
• Bob Dole, lider američkih republikanaca, stigao u Sarajevo.


• Mirovni pregovori u Ženevi: potpisan prekid vatre.


• Sarajlije vodu dobijaju noću, zbog smanjene potrošnje struje.


• BH planinarska ekspedicija, na čelu sa Muhamedom Gafićem, osvojila Mont Blanc 8. juna, u 15 sati.


• Američki Kongres protiv Clintona: Kongres traži od predsjednika jednostrano dizanje embarga na oružje za Bosnu.


• Larry Hollingworth, britanski humanitarni radnik, postao vitez. On je potpuno sam, bez zaštite, išao ispred prvog kamiona u konvoju sa humanitarnom pomoći.


• U zgradi zapaljene Nacionalne biblioteke odsviran Mozartov “Requiem”. Dirigovao Zubin Mehta, pjevao Carreras odajući poštu poginulim Sarajlijama i poginulim širom BiH.


• Snajperski incident - putnik ranjen u tramvaju kod hotela “Holiday inn”. UN transporter, koji štiti tramvaje, nije reagovao i povukao se. Došao je drugi transporter i zaklonio tramvaj.


• Skulptor Alma Suljević gradi “Kentaure” na željeznoj osnovi spaljenog tramvaja.


• Haris Silajdžić imenovan za predsjednika Federacije BiH, a Jadranko Prlić, iz reda Hrvata, za njegovog zamjenika.
• Sarajlije idu na kurseve stranih jezika. “Interlingua servis” radi kroz cijelu opsadu.


• NATO spreman poslati 50 000 vojnika za implementaciju dogovora, ukoliko dogovor bude postignut u Ženevi.
• Humanitarna organizacija “The Marie Stopes International” otvorila savjetovalište za “posttraumatski sindrom”. Žene izglasale aerobik kao najpoželjniju terapiju.

Kulturni opstanak

Opsjednuti grad brani se kulturom i tako opstaje. Grupe i pojedinci stvaraju sve ono što su koristili da stvaraju prije opsade. U nemogućim okolnostima oni snimaju filmove, pišu knjige, objavljuju novine, emituju radio programe, dizajniraju razglednice, postavljaju izložbe, predstave, prave mape za obnovu grada, osnivaju nove banke, organizuju modne revije, snimaju fotografije, slave praznike, stavljaju šminku… Sarajevo je grad budućnosti i života u postkataklizmi. U njemu, na ruševinama stare civilizacije izbija nova, alternativna, sastavljena od ostataka urbanih elemenata. Sarajevo živi život futurističke komike i naučnofantastičnih filmova.

Modne revije

Sarajevski alternativni modni dizajneri organizovali su, 1993, nekoliko modnih revija. “Katarina u Bosni” je kolekcija muških košulja ukrašenih motivima sa bogumilskih spomenika. Zatim kolekciju ručno rađenih ženskih tašni za sezonu Sarajevo 92/93. sa svim ratnim sitnicama potrebnim jednoj dami ako negdje zaglavi tokom granatiranja.
Drugi modni detalj bile su naušnice napravljene od stakla i rukavice koje je ispleo sarajevski violinista od vune sakupljene po susjedstvu, kao dio projekta “Opstanak”.
Modna revija ratnih uniformi postigla je veliki uspjeh. Kad je rat počeo svaki dio grada imao je svoju vojsku, i kako nije bilo pravih uniformi, osmislili su svoje “modne detalje”, da bi se razlikovali.

Branko Jerković
Rođen 5. februara 1966. godine, u Sarajevu. Sa sedamnaest godina počeo režirati za televiziju. Iako je imao najbolje ocjene u pet posljednjih generacija na beogradskoj Akademiji dramskih umjetnosti, nije diplomirao, jer je počeo rat. Imao je nesreću sa motorom, 1991. godine. Bio je klinički mrtav sedam minuta.

OPSADA
4. jula 1992. godine, napustio je Grbavicu (okupirani dio Sarajeva) i postao izbjeglica. U februaru 1993. počeo raditi show program na televiziji pod imenom “Ratna umjetnost”. Radio je za NBC i Eco Televisa Mexico. Radio je na filmu “Mizaldo”, modne revije…
Ako postoji život poslije života, u kom biste se obliku vratili?
Kao delfin.

Kako biste opisali savršenu sreću?
Raditi ono što želim.

Šta je vaš najveći gubitak?
Gubitak familije i prijatelja.

Šta je vaš najveći dobitak?
Nova cura.

Kad i gdje ste bili najsrećniji?
Još nisam imao to osjećanje.

Koje su vaše izgubljene iluzije?
Bratstvo i jedinstvo.

Opišite svoj dan i posao.
Mislim, sastančim, radim.

Sarajevo?
Sarajevo je izgubljeno.

Koje riječi više ne koristite?
Prijatelji, relativno.

Po vašem mišljenju, da li je moral vrlina?
Da.

Gdje biste voljeli da živite?
U filmu.

Kako ste preživjeli?
Lako, radeći.

Čega se plašite?
Gubitka identiteta.

Da li prošlost postoji za vas?
Da.

Ovo je kraj civilizacije. Kako će izgledati slijedeća?
Kao Pale.

Možete li nam dati recept za mentalno zdravlje?
Radite što više možete.

Kako želite da umrete?
Brzo, tako da ne shvatim da umirem.

Trebate li nadu da biste preživjeli?
Da.

Kako je izgledala ’92, kako ’93, kako ’94?
Neobična, užasna, nasilna.

Kako biste nazvali ovaj period svog života?
Test izdržljivosti.

Vaša poruka s kraja svijeta, iz zemlje posljednjih stvari?
Volio bih da ste i vi ovdje.

Volite li život i šta je život uopšte?
Da. Uvod u smrt.

VIDEO NA TEMU
ANKETE
ANKETA
MAPA OPSADE SARAJEVA