SAVJETI ZA OPSTANAK // 02. 1994.
BOJAN HADŽIHALILOVIĆ // DIZAJNER
GOVORNA ISTORIJA - INTERVJU
GOVORNA ISTORIJA - TRANSKRIPT

Februar 1994

Bojan Hadžihalilović
Dizajner
SAVJETI ZA OPSTANAK

‘Mi smo pripremali neku vrstu poruke iz Sarajeva svijetu, odnosno tom vanjskom svijetu… kao. I pripremali smo preko razglednica malu umjetnost. Razglednicu po razglednicu, poruku po poruku, koju smo željeli da pošaljemo tom vanjskom svijetu, koristeći svjetski poznate simbole kao što je Coca-Cola, Holivud, Čovjek na mjesecu, Merlinka, simbole koji dobro svjetski komuniciraju, koji su u drugom konteksu, a mi smo ih stavili u kontekst Sarajeva. Željeli smo poslati poruke našim prijateljima. I to je bilo nekih tridesetak-četrdeset poruka koje smo mi uradili onako u jednom dahu u sedam dana. I onda smo napravili izložbu na desetogodišnjicu Olimpijade. Ta izložba se sastojala od tih 40 poruka napravljenih kao veliki plakati i to je bila velika muka da se ti plakati naprave. Od toga da više nije bilo, ne znam, tempere, morali smo tražiti od nekih klinaca. Prošlo je već više od godinu dana rata, bilo je užasno hladno u Collegiumu Artisticumu, gdje smo sve to radili. Čak smo na razglednicama stavili malu poruku da je taj dokument štampan u ratu, odnosno u ratnim uslovima, pa smo napisali: “Bez elektrike, bez struje, bez vode, bez plina. Samo uz dobru volju. Just good will.” To nam je bio dokument da ostane s druge strane te umjetnosti. Takođe, pripreme da bi se, recimo, odštampala mala serija, od po recimo par stotina komada, trajale su nekad po dva-tri mjeseca. Nekad smo morali mijenjati cigarete za, recimo, papir ili kupovati… dizajnirati nešto da bi dobili boju, pa čekati sa štamparijom kad će biti vode da bi oni mogli oprati, kad će snimiti i tako dalje. Stalno se imao utisak da čak pet-šest ljudi rizikuje život da bi… da bi odštampali neki set razglednica koji si ti imao želju da ostane nekakav pečat tog trenutka. Otvorenje je bilo na desetogodišnjicu Olimpijade. Skupilo se nekih stotinjak ljudi i morali su preći most da bi došli do Skenderije i mi smo napravili jednu veliku instalaciju od Coca-Cole, od sto praznih gajbi Coca-Cole, koje su podsjećale na taj naš “Enjoy Sarajevo”. Na poruku da, kako god okreneš, mi i dalje uživamo u Sarajevu, u našem gradu.’

FOTOGRAFIJE NA TEMU
TEKST NA TEMU

FEBRUAR 1994


• Predviđanja hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana: “Bosna i Hercegovina je moguća samo kao NATO baza.”


• U posjeti Sarajevu predsjednica turske Vlade, Tansu Ciller i predsjednica Pakistana, Benazir Bhutto. Iz Sarajeva, dvije predsjednice su poslale svijetu univerzalne poruke o civilizaciji, toleranciji i suživotu.


• Masakr civila na Dobrinji, na fudbalskom igralištu.
• UPI, poljoprivredna služba, daje savjete o rasadima u stanu.


• Masakr na pijaci “Markale”, u centru Sarajeva. 66 mrtvih, 197 ranjenih. Reakcije svijeta: NATO, generalni sekretar William Claes: “Napasti!” SAD: “Prvo da utvrdimo ko je bacio granatu!” Ministar spoljnjih poslova Velike Britanije, Douglas Hurd: “Ipak pregovori!” Generalni sekretar UN, Boutros Boutros-Ghali: “Gnusan čin nasilja!”


• Gradonačelnik Sarajeva, Muhamed Kreševljaković, obilazi pijacu - mjesto masakra, sa UN generalom Michaelom Roseom, Yasushi Akashiem, Jeanom Coteom. Akashi traži totalni prekid vatre.
• BH vlast traži uklanjanje artiljerije bosanskih Srba sa okolnih brda. Bosanski Srbi odbijaju da povuku oružje.
• Po naredbi MUP-a, sve pijace u gradu su zatvorene.


• Izjava hrvatske Vlade povodom mogućih sankcija za Hrvatsku zbog ulaska Hrvatske vojske na teritoriju BiH: “Ako Hrvatska dobije sankcije, protjeraćemo bosanske izbjeglice u zemlje koje te sankcije podržavaju.”


• Ministar spoljnih poslova Francuske, Alain Juppé, traži odlučnu akciju ili povlačenje trupa.
• U Parizu, demonstracije za skidanje opsade Sarajeva. Filozof Henri Bernard Lévy, organizator demonstracija.
• Vođa SDS-a, Radovan Karadžić, traži hitnu ekspertizu kratera od granate na “Markalama”, kao i autopsiju žrtava: “Sudbina svih naroda, kao i sudbina same Evrope sada zavisi od toga”.


• NATO uputio ultimatum bosanskim Srbima: Artiljerija se mora povući 20 km. od Sarajeva. Ukoliko ne, uslijediće vazdušni udari. Tim povodom, predsjednik SAD, Bill Clinton, izjavljuje: “Odlukom NATO-a, SAD su pokazale da više neće biti samo posmatrač sukoba koji vrijeđa savjest i ugrožava mir.”
• Tim eksperata UN-a napravio balističke analize: “Pravac iz kog je projektil doletio zatvara ugao od 18 stepeni sa sjeverom u smjeru istoka, što odgovara širem rejonu Mrkovića, koji su pod kontrolom bosanskih Srba.”
• SAD priznale Makedoniju.


• Trupe UN postavljaju se na liniju razdvajanja.


• Pad akcija na evropskim berzama: zabrinutost svjetskog kapitala zbog moguće erupcije sukoba u bivšoj Jugoslaviji.


• Propali pregovori u Ženevi. Thorvald Stoltenberg: “Hoće li Srbi odustati od teritorija koje traže Muslimani? Nismo uspjeli da riješimo to pitanje. Krajem februara ili početkom marta očekuje se nastavak pregovora.”
• BH olimpijci učestvuju u Lilehameru, na Zimskim olimpijskim igrama.

• Bosanski Srbi zaustavili predaju teškog naoružanja, postavljajući nove uslove. Vojni avioni tipa “Herkules” noću nadgledaju i lociraju mjesta na kojim bosanski Srbi skrivaju oružje.
• Hrvatska postavila uslov za povlačenje Hrvatske vojske iz Bosne: Traže od UN sigurnost za hrvatske enklave u Srednjoj Bosni.


• Sastali se američki predsjednik Bill Clinton i ruski predsjednik Boris Jeljcin: Dogovorena podjela uloga: SAD će uticati na Muslimane, Rusi na Srbe.
• Sastanak Akashija, UN i NATO predstavnika. Razgovor o vazdušnim udarima. Generalni sekretar UN, Boutros Boutros-Ghali, dao ovlaštenja Akashiju za izvođenje udara. Činovnici u ambasadama napuštaju Beograd, zbog opasnosti.


• 21. februar je dan D za povlačenje teškog naoružanja bosanskih Srba. Procedura za udare i početak udara: Glavnokomandujući UN trupa, general Michael Rose, opoziva, Yasushi Akashi, odobrava udare. Britanski premijer, John Major ima zadatak da uvjeri ruskog predsjednika, Borisa Jeltsina, da briselski ultimatum ne znači priklanjanje Zapada uz Vladu u Sarajevu, nego napor da se prekine masakriranje i teror nad civilima.
• U Sarajevu novi krug humanitarne pomoći, koji sadrži: 1.250 grama graha, 333 gr. ulja, 300 gr. šećera, 1 kg. brašna.
• Sarajevski ljekari dopunjuju stručnu medicinsku nomenklaturu: DISPERSIO CORPORIS ili totalno nestajanje individuuma od učinka eksplozije.


• Komandant vojske bosanskih Srba, Ratko Mladić: “Nećemo povući naoružanje, nećemo ostaviti svoj narod bez odbrane pred fanatičnim muslimanskim jedinicama.” Radovan Karadžić, vođa SDS-a: “Atlantski savez želi Rusima pokazati svoju snagu preko Srba. To bi mogao biti III svjetski rat, a Srbi nikada nisu izgubili rat.”
• Kina protiv udara.


• Antonio Samaranch u posjeti nekad olimpijskom Sarajevu.


• Vitali Churkin predao Jeltsinu pismo, u kome se od Srba traži povlačenje naoružanja, kako bi se zaustavilo krvoproliće. Srbi obećali da će povući naoružanje.


• Clinton odbio Jeltsinov prijedlog da se održi međunarodna konferencija o Bosni. U budućnosti da, ali sada ne.


• Kontrolne punktove UN sa teškim naoružanjem bosanskih Srba čuva po 10 UN vojnika. Kontrolni punktovi se nalaze u naseljenim mjestima, da se ne bi mogli izvesti vaazdušni udari. Ako međunarodna zajednica hoće da izvede intervenciju u ovoj konstalaciji raspoređenog naoružanja, oni to neće moći učiniti.


• Manfred Woerner, generalni sekretar NATO-a: “Slijedimo preporuku Akashija, Rosea, Cotea, da ne izvodimo udare, ali ćemo intervenisati ako napadnu Sarajevo.”
• Rusija odigrala diplomatsku prekretnicu. Ruski UN bataljon stigao na Pale, prijestonicu bosanskih Srba. Radovan Karadžić: “Neka su Rusi pored nas, pa se nikog ne bojimo.”
• Pitanje novinara, UN generalu Michaelu Roseu: “Šta ćete raditi jedan sat poslije pola noći, po isteku ultimatuma?” Rose: “Biću u krevetu.”
• Radovan Karadžić: “Uzvratićemo ako budemo napadnuti.”


• U intervjuu za TVBiH, Alija Izetbegović izjavljuje: “Povukli su se i to je naša pobjeda, jer nas više ne ubijaju. Vi možete pustiti vašu djecu da idu na klizanje slobodno, mogu da idu u školu.”
• Moskva: “Ovo je naša diplomatska pobjeda. Ultimatum nije striktno ispoštovan, a kazna nije uslijedila.”
• Ponovo uspostavljen “vazdušni most”.


• U Vašingtonu, počeli razgovori između Hrvata i Muslimana o uspostavljanju federacije.


• Savjet bezbjednosti UN raspravlja o francuskom prijedlogu skidanja opsade Sarajeva i postavljanju civilnog administratora.
• Vraća se život u grad. Ljudi šetaju ulicama, djeca se igraju.

Izložbe

Jednom sedmično, u djelimično razorenoj zgradi Crvenog krsta u “snajperskoj ulici”. Izložbe lokalnih skulptora, slikara i “konceptualista”. Služi se topli čaj. Vlasnik galerije je “Scena obala”.

KULTURNI OPSTANAK

Sarajevo je jedinstven grad na planeti. To je mjesto gdje je civilizacija razorena namjernim nasiljem.
Ali, Sarajevo je i simbol odbrane građana, mjesto u kome se na nasilje odgovora tolerancijom, na fašizam umjetnošću i kulturom, na razaranje ponovnom gradnjom, na smrt humorom, na provalu ruralne kulture urbanom kulturom, na teror upornim održavanjem normalnog života u gradu. Sarajevo je lišeno građanskih, egzistencijalnih i socijalnih prava. Bilo je lišeno prava na život. Sve ono što čini normalno urbano življenje bilo je oduzeto Sarajevu i njegovim stanovnicima, oduzeto je sve što se moglo uzeti, sve osim prava na opstanak održavanjem prava na kulturu.
Ali usred svog tog razaranja i umiranja, rađaju se djeca, slave rođendani, prave svadbe. U gradu okruženom smrtonosnim krugom primitivizma otvaraju se izložbe, snimaju filmovi, organizuju festivali, izvode pozorišne drame i mjuzikli.
Sarajevo živi postkataklizmu. To je slika civilizacije koja izranja iz kataklizme, praveći nešto iz ničega, šaljući poruke za budućnost. Ne zato što je budućnost neizbježno i budućnost ratova i katastrofa, nego zato što ljudi stare i rađaju se u svijetu koji je sve nesigurniji.
Sve što je ostalo pod ruševinama Sarajeva, sve ono što je preživjelo granatiranje naše civilizacije jeste duh kulturnog opstanka. Rekonstrukcija tog duha, duh Sarajeva mora početi – sada. Inače – Sarajevo će postati groblje principa multietičnosti i ljudskih prava.

Dizajn

U gradu postoji nekoliko dizajnerskih studija i grupa. Najpoznatiji studio je “Trio” Bojana i Dade Hadžihalilović, koji su napravili kolekciju postera i razglednica s ratnim motivima, u stilu pop-arta, kao i Amra Zulfikarpašić koja dizajnira postere za novoosnovane firme i izložbe.
Studio Zulfikarpašić je za projekt “Opstanak” dizajnirao novu igru, Sarajevo Darts. Igrači bacaju strelice na mete na olimpijskoj mapi grada.

Dada i Bojan Hadžihalilović
Dada je rođena 12. jula 1966. godine, a Bojan 6. juna 1964. godine. Godine 1984. su upisali Likovnu akademiju, diplomirali 1989. Zajedno sa Lejlom Mulabegović, osnovali su dizajnersku grupu “Trio”, 1985. Od tad do aprila 1992. dizajnirali su 50 važnih projekata, uključujući naslovnice popularnih rok-bendova, knjige, postere, filmove širom bivše Jugoslavije. Za njihov predratni rad nagrađeni su od agencije Saatchi & Saatchi. Učestvovali su na brojnim izložbama u zemlji i inostranstvu.

OPSADA
Napravili su serijal propagandnih postera “Agresija na BiH”, dizajnirali uniforme za bosanske sportiste na Olimpijskim igrama u Barseloni 1992. godine. Kreirali su kolekciju razglednica “Pozdravi iz Sarajeva”, kolekciju postera “Sjećaš li se Sarajeva”, poster “Sarajevsko proljeće 1992”. Dizajnirali su mnoge sarajevske ratne magazine: Tenis magazin, BH Dani, Jevrejski Bilten, Koktel, Sineast, Bosna, Avaz…

Ako postoji život poslije života, u kom biste se obliku vratili?
Kao cvijet. Kao maslačak.

Kako biste opisali savršenu sreću?
Kineski zid oko Sarajeva.

Šta je vaš najveći gubitak?
Pravi ljudi koji su napustili Sarajevo.

Šta je vaš najveći dobitak?
Novi pravi ljudi su ostali u Sarajevu.

Kad i gdje ste bili najsrećniji?
Kad smo se vratili kući pošto nismo mogli preći pistu na aerodromu.

Koje su vaše izgubljene iluzije?
Da će stalno biti plina kao u Aušvicu.

Opišite svoj dan i posao.
Ne može se opisati.

Sarajevo?
Riječ sa osam slova.

Koje riječi više ne koristite?
“Hej, Sloveni, još ste živi…” (bivša jugoslovenska himna).

Po vašem mišljenju, da li je moral vrlina?
Da, ali ne najvažnija.

Gdje biste voljeli da živite?
U Hitlerovom bunkeru.

Kako ste preživjeli?
Ne može se opisati.

Čega se plašite?
Da će situacija u Sarajevu biti ista kao nekad.

Da li prošlost postoji za vas?
Da.

Ovo je kraj civilizacije. Kako će izgledati slijedeća?
Povratak u budućnost.

Možete li nam dati recept za mentalno zdravlje?
Rad.

Kako želite da umrete?
Brzo.

Trebate li nadu da biste preživjeli?
Da.

Kako je izgledala ’92, kako ’93, kako ’94?
Pravi jebeni haos.

Kako biste nazvali ovaj period svog života?
Stvarni život.

Vaša poruka s kraja svijeta, iz zemlje posljednjih stvari?
Poruka je da nema poruke.

Volite li život i šta je život uopšte?
Molim vas, prestanite srati.

SKENDERIJA

Prije rata, kompleks “Skenderija” bio je kulturni, sportski i prodajni centar za mlade. Jedno krilo zgrade, “Dom mladih”, potpuno je izgorio. U opsadi, u dvorani košarkaškog kluba “Bosna” igrali su se turniri u malom nogometu. U podzemnim dijelovima Skenderije radio je prodajni centar u čijim kafićima su se ljudi mogli sresti, bezbjedni od granata, a u buticima se prodavala preostala odjeća iz 1992. U ostatku kompleksa smjestio se UNPROFOR-ov Francuski bataljon, okružen bodljikavom žicom.

VIDEO NA TEMU
ANKETE
ANKETA
MAPA OPSADE SARAJEVA