OPSTANAK U AUŠVICU – OPSTANAK U SARAJEVU // 02. 1994.
GRETA FERUŠIĆ // PROFESOR ARHITEKTURE U PENZIJI
GOVORNA ISTORIJA - INTERVJU
GOVORNA ISTORIJA - TRANSKRIPT

Februar 1994

Greta Ferušić
Profesor arhitekture u penziji
OPSTANAK U AUŠVICU – OPSTANAK U SARAJEVU

‘Iako smo kao progonjene zveri nekad trčali po ulici, ali smo nekako imali neko ljudsko dostojanstvo, bili i komšija s komšijom, čovek s čovekom. Bili smo ljudi, da tako kažem. Ono što god smo imali, malo zatišja ili bilo koje druge mogućnosti. Bilo je događaja u gradu koji su održavali jedan određeni nivo. Uglavnom, možemo reći da smo bili ljudi sa određenim, snagom duha i borbom za svoju neku slobodu, makar i unutar takvih nemogućih uslova. Mi smo bili… Naime, ljudi u Aušvicu su bili senke koje su hodale, koje su se kretali nekim instinktom, u težnji za samoodržanjem, ali koliko su u tome mogli uspeti to je veoma teško reći, jer uslova praktično nikakvih nije bilo, da vi sebi nešto omogućite, da vas… da poboljšate svoju situaciju. Svi smo bili brojevi, ljudi bez imena. Prema tome, zavisili smo tačno od slučaja i od mogućnosti one što smo nosili u sebi. To je jačina duha i jačina tela. Jer ono kakav je sistem života bio, od ujutru do naveče je bilo sve skoncentrisano da uništi prvo duh u čoveku, a onda i fizičku snagu.’

FOTOGRAFIJE NA TEMU
TEKST NA TEMU

FEBRUAR 1994


• Predviđanja hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana: “Bosna i Hercegovina je moguća samo kao NATO baza.”


• U posjeti Sarajevu predsjednica turske Vlade, Tansu Ciller i predsjednica Pakistana, Benazir Bhutto. Iz Sarajeva, dvije predsjednice su poslale svijetu univerzalne poruke o civilizaciji, toleranciji i suživotu.


• Masakr civila na Dobrinji, na fudbalskom igralištu.
• UPI, poljoprivredna služba, daje savjete o rasadima u stanu.


• Masakr na pijaci “Markale”, u centru Sarajeva. 66 mrtvih, 197 ranjenih. Reakcije svijeta: NATO, generalni sekretar William Claes: “Napasti!” SAD: “Prvo da utvrdimo ko je bacio granatu!” Ministar spoljnjih poslova Velike Britanije, Douglas Hurd: “Ipak pregovori!” Generalni sekretar UN, Boutros Boutros-Ghali: “Gnusan čin nasilja!”


• Gradonačelnik Sarajeva, Muhamed Kreševljaković, obilazi pijacu - mjesto masakra, sa UN generalom Michaelom Roseom, Yasushi Akashiem, Jeanom Coteom. Akashi traži totalni prekid vatre.
• BH vlast traži uklanjanje artiljerije bosanskih Srba sa okolnih brda. Bosanski Srbi odbijaju da povuku oružje.
• Po naredbi MUP-a, sve pijace u gradu su zatvorene.


• Izjava hrvatske Vlade povodom mogućih sankcija za Hrvatsku zbog ulaska Hrvatske vojske na teritoriju BiH: “Ako Hrvatska dobije sankcije, protjeraćemo bosanske izbjeglice u zemlje koje te sankcije podržavaju.”


• Ministar spoljnih poslova Francuske, Alain Juppé, traži odlučnu akciju ili povlačenje trupa.
• U Parizu, demonstracije za skidanje opsade Sarajeva. Filozof Henri Bernard Lévy, organizator demonstracija.
• Vođa SDS-a, Radovan Karadžić, traži hitnu ekspertizu kratera od granate na “Markalama”, kao i autopsiju žrtava: “Sudbina svih naroda, kao i sudbina same Evrope sada zavisi od toga”.


• NATO uputio ultimatum bosanskim Srbima: Artiljerija se mora povući 20 km. od Sarajeva. Ukoliko ne, uslijediće vazdušni udari. Tim povodom, predsjednik SAD, Bill Clinton, izjavljuje: “Odlukom NATO-a, SAD su pokazale da više neće biti samo posmatrač sukoba koji vrijeđa savjest i ugrožava mir.”
• Tim eksperata UN-a napravio balističke analize: “Pravac iz kog je projektil doletio zatvara ugao od 18 stepeni sa sjeverom u smjeru istoka, što odgovara širem rejonu Mrkovića, koji su pod kontrolom bosanskih Srba.”
• SAD priznale Makedoniju.


• Trupe UN postavljaju se na liniju razdvajanja.


• Pad akcija na evropskim berzama: zabrinutost svjetskog kapitala zbog moguće erupcije sukoba u bivšoj Jugoslaviji.


• Propali pregovori u Ženevi. Thorvald Stoltenberg: “Hoće li Srbi odustati od teritorija koje traže Muslimani? Nismo uspjeli da riješimo to pitanje. Krajem februara ili početkom marta očekuje se nastavak pregovora.”
• BH olimpijci učestvuju u Lilehameru, na Zimskim olimpijskim igrama.

• Bosanski Srbi zaustavili predaju teškog naoružanja, postavljajući nove uslove. Vojni avioni tipa “Herkules” noću nadgledaju i lociraju mjesta na kojim bosanski Srbi skrivaju oružje.
• Hrvatska postavila uslov za povlačenje Hrvatske vojske iz Bosne: Traže od UN sigurnost za hrvatske enklave u Srednjoj Bosni.


• Sastali se američki predsjednik Bill Clinton i ruski predsjednik Boris Jeljcin: Dogovorena podjela uloga: SAD će uticati na Muslimane, Rusi na Srbe.
• Sastanak Akashija, UN i NATO predstavnika. Razgovor o vazdušnim udarima. Generalni sekretar UN, Boutros Boutros-Ghali, dao ovlaštenja Akashiju za izvođenje udara. Činovnici u ambasadama napuštaju Beograd, zbog opasnosti.


• 21. februar je dan D za povlačenje teškog naoružanja bosanskih Srba. Procedura za udare i početak udara: Glavnokomandujući UN trupa, general Michael Rose, opoziva, Yasushi Akashi, odobrava udare. Britanski premijer, John Major ima zadatak da uvjeri ruskog predsjednika, Borisa Jeltsina, da briselski ultimatum ne znači priklanjanje Zapada uz Vladu u Sarajevu, nego napor da se prekine masakriranje i teror nad civilima.
• U Sarajevu novi krug humanitarne pomoći, koji sadrži: 1.250 grama graha, 333 gr. ulja, 300 gr. šećera, 1 kg. brašna.
• Sarajevski ljekari dopunjuju stručnu medicinsku nomenklaturu: DISPERSIO CORPORIS ili totalno nestajanje individuuma od učinka eksplozije.


• Komandant vojske bosanskih Srba, Ratko Mladić: “Nećemo povući naoružanje, nećemo ostaviti svoj narod bez odbrane pred fanatičnim muslimanskim jedinicama.” Radovan Karadžić, vođa SDS-a: “Atlantski savez želi Rusima pokazati svoju snagu preko Srba. To bi mogao biti III svjetski rat, a Srbi nikada nisu izgubili rat.”
• Kina protiv udara.


• Antonio Samaranch u posjeti nekad olimpijskom Sarajevu.


• Vitali Churkin predao Jeltsinu pismo, u kome se od Srba traži povlačenje naoružanja, kako bi se zaustavilo krvoproliće. Srbi obećali da će povući naoružanje.


• Clinton odbio Jeltsinov prijedlog da se održi međunarodna konferencija o Bosni. U budućnosti da, ali sada ne.


• Kontrolne punktove UN sa teškim naoružanjem bosanskih Srba čuva po 10 UN vojnika. Kontrolni punktovi se nalaze u naseljenim mjestima, da se ne bi mogli izvesti vaazdušni udari. Ako međunarodna zajednica hoće da izvede intervenciju u ovoj konstalaciji raspoređenog naoružanja, oni to neće moći učiniti.


• Manfred Woerner, generalni sekretar NATO-a: “Slijedimo preporuku Akashija, Rosea, Cotea, da ne izvodimo udare, ali ćemo intervenisati ako napadnu Sarajevo.”
• Rusija odigrala diplomatsku prekretnicu. Ruski UN bataljon stigao na Pale, prijestonicu bosanskih Srba. Radovan Karadžić: “Neka su Rusi pored nas, pa se nikog ne bojimo.”
• Pitanje novinara, UN generalu Michaelu Roseu: “Šta ćete raditi jedan sat poslije pola noći, po isteku ultimatuma?” Rose: “Biću u krevetu.”
• Radovan Karadžić: “Uzvratićemo ako budemo napadnuti.”


• U intervjuu za TVBiH, Alija Izetbegović izjavljuje: “Povukli su se i to je naša pobjeda, jer nas više ne ubijaju. Vi možete pustiti vašu djecu da idu na klizanje slobodno, mogu da idu u školu.”
• Moskva: “Ovo je naša diplomatska pobjeda. Ultimatum nije striktno ispoštovan, a kazna nije uslijedila.”
• Ponovo uspostavljen “vazdušni most”.


• U Vašingtonu, počeli razgovori između Hrvata i Muslimana o uspostavljanju federacije.


• Savjet bezbjednosti UN raspravlja o francuskom prijedlogu skidanja opsade Sarajeva i postavljanju civilnog administratora.
• Vraća se život u grad. Ljudi šetaju ulicama, djeca se igraju.

Moderni Sarajlija

On mora da ima, i to na vidljivom mjestu, barem jednu akreditaciju, u stvari komad papira s njegovom fotografijom. Pripazite – akreditacija je zakon u opsjednutom gradu, dokaz da pripadate nekom, nešto što vas čini važnim. Oni s lokalnim ID samo su drugorazredni građani. Tako moderni Sarajlija ima akreditaciju, oružje, dobra kola i kompletnu uniformu. Na vlasnika pancira gleda se s poštovanjem. Onaj ko nema uniformu taj u desnoj ruci ima sjekiru za sječu stabala a na lijevom ramenu niz kanistera. Njegova slika bila bi potpuna sa zaštitnom maskom.
Moderna Sarajka siječe drva, nosi humanitarnu pomoć i manje kanistere s vodom, ne ide kod frizera niti kod kozmetičara. Ona je vitka i brzo trči. Djevojke obavezno posjećuju mjesta gdje se dijeli humanitarna pomoć. One po brojevima znaju koji su humanitarni paketići najbolji. Ustaju rano da idu po vodu, posjećuju groblja da bi nakupile drva i pozdravljaju nove mlade izbjeglice. Mnoge imaju zlatne ili srebrne ljiljane kao naušnice, broševe ili privjeske.
Sarajevo je grad vitkih ljudi. Njegovi stanovnici bi mogli biti autori najsavremenijih dijeta. Niko više nije debeo. Jedino što vam je potrebno jeste da imate grad pod opsadom – tu je tajna dobre linije. Svako nosi odjeću iz mlađih dana. Sarajlije su izgubile oko četiri hiljade tona (400.000 građana izgubili su oko 10 kilograma svaki). Oni se pozdravljaju sa ČUVAJ SE!

Iskustvo opstanka

Tokom dvije godine rata Sarajevo se stabilizovalo unutar svog postkataklizmičnog okruženja. Postalo je novi grad s novim načinom i filozofijom življenja. 2.000-4.000 granata koje dnevno padaju na i u urbani krajolik donijele su razaranje, ali i drugi uvid u razumijevanje humanosti; odgovor na pitanje kako pojedinci mogu stvoriti zajedništvo bez ičega, i kako ova posebna zajednica u Sarajevu može stvoriti novu duštvenu grupu za 21. vijek. Pojavila se nova filozofija u Sarajevu. Zove se Opstanak. To je filozofija nastala kao odgovor na teror, način osvajanja slobode pridržavajući se osnova humanosti. Kultura, kreativnost, tolerancija, jasnoća uma, nedostatak straha. Humor i inovativnost su se integrisali u svaki dio života. Čak bez hardwarea zgrada, vode, struje ili gasa, Sarajevo nije postalo mrtav grad. On je ustvari – i uprkos svemu –proizveo software koji je potreban svijetu.
Sarajevo je postalo samoodrživ model kako urbana struktura može preživjeti modernu kataklizmu. Doba varšavskog geta je ušlo u istoriju. Opsada Lenjingrada je gotovo zaboravljena. Opsada Sarajeva, njegovih 900 dana pod opsadom, prevazišla je sve horore koje smo vidjeli u dokumentarcima i čitali u istorijskim knjigama. Sudbina Sarajeva, njegov život iz dana u dan, postalo je nešto što smo vidjeli samo u filmovima naučne fantastike. Sarajevski Dan poslije pokazuje da grad drži sva umijeća i znanje potrebno da se odgovori na najveći stepen promjene u životu, koristeći ljudske instinkte i zadržavajući ideale humanosti na praktičnom nivou. Znanje i umijeća koje je Sarajevo sakupilo je znanje koje je potrebno ostatku svijeta u pripremi za 21. vijek. Sve je moguće. Živeći od nasušne potrebe Sarajevo ne koristi pesticide ili stvara zagađenje. Postao je najzeleniji grad na planeti. Cijeli grad nastoji da shvati Novo doba i njegove ciljeve zdravlja, ekologije, poljoprivredne svijesti, reciklaže i samoodrživosti. Ali ovaj savršeni model opstanka može se realizovati samo uz podršku međunarodne zajednice. Sarajevu je potrebna tehnologija, edukacija i kulturna informacija ostatka svijeta. Svijetu je potrebno sarajevsko iskustvo opstanka.

OPASNE ZONE

Svako mjesto u gradu je bilo opasna zona. U svakom momentu, sa svakog mjesta na planinama oko grada, snajperi su mogli pogoditi svaku metu u gradu. Ipak, najopasnije zone su bile one na direktnoj liniji vatre: mostovi, raskršća i ulice otvorene prema brdima. Bila su to i mjesta gdje je mogućnost da građanin bude pogođen bila smanjena ako je bio brz trkač. Takva mjesta su takođe bila manje strašna od drugih dijelova grada, gdje pješak nikad nije bio siguran da li ići sporo ili brzo. Da li će granata pasti ispred ili iza vas? Znaci “OPASNA ZONA”, “PAZI, SNAJPER!”, kao i saobraćajni znaci, bili su ispisani masnom bojom na komadima UNHCR plastične folije, ili na komadima kartona, drvenoj ploči, ili jednostavno ispisani kredom na zidu.

VIDEO NA TEMU
ANKETE
ANKETA
MAPA OPSADE SARAJEVA