OTVORENE KUHINJE ZA JAVNE I KULTURNE RADNIKE – UNPROFOR DAJE HRANU // 12. 1993.
INES FANČOVIĆ // GLUMICA
GOVORNA ISTORIJA - INTERVJU
GOVORNA ISTORIJA - TRANSKRIPT

Decembar 1993

Ines Fančović
Glumica
OTVORENE KUHINJE ZA JAVNE I KULTURNE RADNIKE – UNPROFOR DAJE HRANU

‘Jednog dana mi je došla povjerenica iz mjesne zajednice i obavijestila me da u sljedeća dva mjeseca sam ja na redu da dobijem hranu od Unprofora, koju su oni dijelili dva do tri puta sedmično. Meni je bilo mučno od toga. Morala sam ići po tu hranu, ali ne samo ja, mislim da smo se svi osjećali jako poniženi.’

FOTOGRAFIJE NA TEMU
TEKST NA TEMU

DECEMBAR 1993


• Mirovni pregovori u Ženevi: pregovori oko mapa i procenata teritorije. Bh delegacija traži: izlaz na more, izlaz na Savu i luku.


• Yasushi Akashi postavljen za specijalnog izaslanika generalnog sekretara UN za bivšu Jugoslaviju.


• UNICEF pomaže osnivanje radio-škola. Nastava se održava putem medija.


• Krug humanitarne pomoći za građane Sarajeva sadrži: litar ulja, 300 gr.graha, 200 gr.šećera, 400 gr.skuše, 200 gr.deterdženta, 2 svijeće po domaćinstvu.


• “Opresa” otvorila trafike u gradu pod sloganom: “Život čine male stvari”.
• Soros Fondacija donirala klavir organizaciji “Naša djeca”.


• Mate Boban, predsjednik “Herceg-Bosne”, obećao da će povodom Dana čovjeka raspustiti logore u kojim drži Muslimane.


• Osnovano savjetovalište za psihološku pomoć: “Ostati normalan čovjek u Bosni”.


• U gradu krađa struje na razne načine: postavljaju se divlji priključci, podzemni kablovi, priključenja na prioritete i trafo-stanice.
• Soros Fondacija finansirala proizvodnju otrova protiv pacova, u količini od 10 tona. Otrov je proizveo “Sanofarm”, ali sve stoji zbog toga što otrov nije registrovan, pa se po zakonu ne može pustiti u raspodjelu.


• “Oslobođenje” dobilo nagradu “Saharov”. Zlatko Dizdarević, novinar i urednik, primio nagradu u Evropskom parlamentu.
• Bajka “Zaljubljeni zmaj” prikazana u jednom od haustora na Alipašinom polju.


• Bobisti treniraju za igre u Lilehameru, ali ne znaju kako izaći iz Sarajeva. Svaki dan treniraju, dižu tegove, trče, zavisno od granatiranja. U prosjeku izgubili 5 kg. na težini. Tim će posuditi bob jer je njihov izgorio.


• Rusi izlažu svoju verziju mirovnog plana. Ministar spoljnih poslova Rusije, Vitali Churkin, putuje po glavnim evropskim gradovima.


• Hrvatski predsjednik, Franjo Tuđman, i predsjednik Srbije, Slobodan Milošević, iznijeli plan podjele BiH. 33,33% Muslimanima i 17,5% Hrvatima. Taj plan lord Owen treba saopštiti predsjedniku Predsjedništva BiH, Aliji Izetbegoviću.


• Fabrika duhana Sarajevo pakuje cigarete u listove knjiga. Sada su na redu “Prilozi za istoriju bh književnosti”.


• U sarajevskoj Katedrali održan svečani Božićni koncert.
• Povodom katoličkog Božića, Papa uputio Božićnu poruku: “Neka svjetlo obasja napaćene narode!”


• U gradu nema struje, vode, soli za hljeb.


• Festival “Sarajevska zima” priređuje projekcije crtanih filmova za djecu.
• Otvorena kuhinja za javne i kulturne radnike. UNPROFOR im dao hranu.

Jelo

Glavna jela iz 1992. su makaroni i riža. Ne biste vjerovali na koliko različitih načina se mogu pripremiti! Ne mogu se kupiti osim na crnom tržištu. Tako je bilo u prvim mjesecima opsade. Sada ih svako ljubomorno čuva, ako ih imalo ima. Uz dodatke i s mnogo mašte jedan američki lanč paket može nahraniti petero ljudi. Riža, makaroni i hljeb se često zajedno jedu – inače je teško opstati. Izračunato je da je na jednog stanovnika Sarajeva, tokom prvih sedam mjeseci rata, dolazilo ne više od šest paketa humanitarne pomoći. Čovjek je morao izmišljati načine da sačuva i što duže jede ono što je normalno predviđeno za jednu osobu, jedan obrok, jednom. U proljeće, ljeto i jesen koristi se sve moguće lišće koje se može naći – u parkovima, baštama, polju i brdima gdje nije bilo opasno otići. U kombinaciji s rižom i dobro začinjeno sve postaje jestivo. Svaka osoba u Sarajevu je vrlo bliska idealnom makrobiotičaru, stvarni model za Zapad koji brigu brine o zdravlju i muči se s dijetama. Ratni kuhar se pojavio spontano, kao bestseler opstanka. Recepti su se veoma brzo širili po gradu. Ljudi su zdravi, uprkos svemu, jer niko više ne jede životinjsku mast, niti meso, niti sir – jela se prave bez jaja, bez mlijeka, luka, mesa, povrća. Mi jedemo dragocjenu mješavinu divlje mašte.

KULTURNI OPSTANAK

Sarajevo je jedinstven grad na planeti. To je mjesto gdje je civilizacija razorena namjernim nasiljem.
Ali, Sarajevo je i simbol odbrane građana, mjesto u kome se na nasilje odgovora tolerancijom, na fašizam umjetnošću i kulturom, na razaranje ponovnom gradnjom, na smrt humorom, na provalu ruralne kulture urbanom kulturom, na teror upornim održavanjem normalnog života u gradu. Sarajevo je lišeno građanskih, egzistencijalnih i socijalnih prava. Bilo je lišeno prava na život. Sve ono što čini normalno urbano življenje bilo je oduzeto Sarajevu i njegovim stanovnicima, oduzeto je sve što se moglo uzeti, sve osim prava na opstanak održavanjem prava na kulturu.
Ali usred svog tog razaranja i umiranja, rađaju se djeca, slave rođendani, prave svadbe. U gradu okruženom smrtonosnim krugom primitivizma otvaraju se izložbe, snimaju filmovi, organizuju festivali, izvode pozorišne drame i mjuzikli.
Sarajevo živi postkataklizmu. To je slika civilizacije koja izranja iz kataklizme, praveći nešto iz ničega, šaljući poruke za budućnost. Ne zato što je budućnost neizbježno i budućnost ratova i katastrofa, nego zato što ljudi stare i rađaju se u svijetu koji je sve nesigurniji.
Sve što je ostalo pod ruševinama Sarajeva, sve ono što je preživjelo granatiranje naše civilizacije jeste duh kulturnog opstanka. Rekonstrukcija tog duha, duh Sarajeva mora početi – sada. Inače – Sarajevo će postati groblje principa multietičnosti i ljudskih prava.

Ines Fančović
Rođena 5. oktobra 1925. godine, u Šibeniku. Prvi put nastupila u pozorištu poslije završetka II svjetskog rata. Od tada igrala u bezbroj pozorišnih predstava, od klasičnog do modernog repertoara.

OPSADA
Glumila je u 10 premijera za vrijeme opsade, što ju je, kako ona kaže, održalo u životu. “Uprkos opasnosti od granatiranja i metaka, trčala sam do teatra, gdje sam imala probe cijeli dan i zaboravljala stravu u kojoj živimo.” Početkom 1995. u predstavi “Kralj Ibi”, Masima Schustera, proslavila je 50 godina rada u teatru. Spremna je za nove uloge.

Ako postoji život poslije života, u kom biste se obliku vratili?
Kao vatra.

Kako biste opisali savršenu sreću?
Ne postoji.

Šta je vaš najveći gubitak?
Mir.

Šta je vaš najveći dobitak?
Zdravlje.

Kad i gdje ste bili najsrećniji?
U Sarajevu.

Koje su vaše izgubljene iluzije?
Nemam nijednu.

Opišite svoj dan i posao.
Rad, rad, rad…

Sarajevo?
Moja ljubav!

Koje riječi više ne koristite?
Grijanje, svjetlo.

Po vašem mišljenju, da li je moral vrlina?
Da.

Gdje biste voljeli da živite?
Upravo ovdje gdje sam sada.

Kako ste preživjeli?
Radeći.

Čega se plašite?
Primitivizma.

Da li prošlost postoji za vas?
Ne. Samo sadašnjost.

Ovo je kraj civilizacije. Kako će izgledati slijedeća?
Zavisi od nas.

Možete li nam dati recept za mentalno zdravlje?
Intenzivan rad.

Kako želite da umrete?
Lako.

Trebate li nadu da biste preživjeli?
Da.

Kako je izgledala ’92, kako ’93, kako ’94?
Šokantna, prilagođavanje, podnošenje.

Kako biste nazvali ovaj period svog života?
Aktivnost.

Vaša poruka s kraja svijeta, iz zemlje posljednjih stvari?
Sačuvajte svoje dostojanstvo.

Volite li život i šta je život uopšte?
Da. Ljubav. Ljepota.

VIDEO NA TEMU
ANKETE
ANKETA
MAPA OPSADE SARAJEVA