NAGRADA SAHAROV OSLOBOĐENJU // 12. 1993.
ZLATKO DIZDAREVIĆ // NOVINAR ““OSLOBOĐENJA”
GOVORNA ISTORIJA - INTERVJU
GOVORNA ISTORIJA - TRANSKRIPT

Decembar 1993

Zlatko Dizdarević
Novinar “Oslobođenja”
NAGRADA SAHAROV OSLOBOĐENJU

‘Ja sam u ime redakcije “Oslobođenja” bio u Strazburu, gdje sam u Evropskom parlamentu primio nagradu “Saharov”, koja je najveća evropska nagrada za ljudska prava i za hrabrost. Znam da smo do posljednjeg trenutka bili u velikoj dilemi da li primiti nagradu ili ne. Nije bilo dileme da li izaći na podij, gdje se nagrada pred svim članovima Evropskog parlamenta primala. Bila je dilema da li tu, na tom mjestu, kazati zašto smatramo da ne treba primati nagrade od onih koji ne čine dovoljno, ili ništa, da se prestane sa ratom koji je trajao u Sarajevu. Odlučili smo se ipak da primimo nagradu. Ja sam tada, u svom obraćanju u Evropskom parlamentu, kazao da mi se čini prilično ironičnim i ciničnim davati nagrade onima koji su žrtve zbog toga što davaoci nagrada ne čine ono što treba da učine. Mi smo nagradu primili prvenstveno kao izraz zahvalnosti prema samom Saharovu i njegovoj supruzi, koja je lično kazala tada, na tom mjestu, slijedeće riječi: “Da je moj suprug živ, ja sam potpuno sigurna da bi bio beskrajno sretan što je ova nagrada pripala vama, a ne nekom drugom”.’

FOTOGRAFIJE NA TEMU
TEKST NA TEMU

DECEMBAR 1993


• Mirovni pregovori u Ženevi: pregovori oko mapa i procenata teritorije. Bh delegacija traži: izlaz na more, izlaz na Savu i luku.


• Yasushi Akashi postavljen za specijalnog izaslanika generalnog sekretara UN za bivšu Jugoslaviju.


• UNICEF pomaže osnivanje radio-škola. Nastava se održava putem medija.


• Krug humanitarne pomoći za građane Sarajeva sadrži: litar ulja, 300 gr.graha, 200 gr.šećera, 400 gr.skuše, 200 gr.deterdženta, 2 svijeće po domaćinstvu.


• “Opresa” otvorila trafike u gradu pod sloganom: “Život čine male stvari”.
• Soros Fondacija donirala klavir organizaciji “Naša djeca”.


• Mate Boban, predsjednik “Herceg-Bosne”, obećao da će povodom Dana čovjeka raspustiti logore u kojim drži Muslimane.


• Osnovano savjetovalište za psihološku pomoć: “Ostati normalan čovjek u Bosni”.


• U gradu krađa struje na razne načine: postavljaju se divlji priključci, podzemni kablovi, priključenja na prioritete i trafo-stanice.
• Soros Fondacija finansirala proizvodnju otrova protiv pacova, u količini od 10 tona. Otrov je proizveo “Sanofarm”, ali sve stoji zbog toga što otrov nije registrovan, pa se po zakonu ne može pustiti u raspodjelu.


• “Oslobođenje” dobilo nagradu “Saharov”. Zlatko Dizdarević, novinar i urednik, primio nagradu u Evropskom parlamentu.
• Bajka “Zaljubljeni zmaj” prikazana u jednom od haustora na Alipašinom polju.


• Bobisti treniraju za igre u Lilehameru, ali ne znaju kako izaći iz Sarajeva. Svaki dan treniraju, dižu tegove, trče, zavisno od granatiranja. U prosjeku izgubili 5 kg. na težini. Tim će posuditi bob jer je njihov izgorio.


• Rusi izlažu svoju verziju mirovnog plana. Ministar spoljnih poslova Rusije, Vitali Churkin, putuje po glavnim evropskim gradovima.


• Hrvatski predsjednik, Franjo Tuđman, i predsjednik Srbije, Slobodan Milošević, iznijeli plan podjele BiH. 33,33% Muslimanima i 17,5% Hrvatima. Taj plan lord Owen treba saopštiti predsjedniku Predsjedništva BiH, Aliji Izetbegoviću.


• Fabrika duhana Sarajevo pakuje cigarete u listove knjiga. Sada su na redu “Prilozi za istoriju bh književnosti”.


• U sarajevskoj Katedrali održan svečani Božićni koncert.
• Povodom katoličkog Božića, Papa uputio Božićnu poruku: “Neka svjetlo obasja napaćene narode!”


• U gradu nema struje, vode, soli za hljeb.


• Festival “Sarajevska zima” priređuje projekcije crtanih filmova za djecu.
• Otvorena kuhinja za javne i kulturne radnike. UNPROFOR im dao hranu.

Novine

Dnevnik Oslobođenje koji se priprema u potpuno razorenoj zgradi. Kada nema dovoljno papira štampa se u malom tiražu, a prodavci novina lijepe listove na fasade. Mogu se nabaviti i Ratni Dani i Blic, magazin Tenis, Magazin Udruženja arhitekata. Putnici mogu donijeti u grad stare primjerke dnevnih i sedmičnih listova iz bivše Jugoslavije i drugih zemalja. Te novine kruže iz kuće u kuću.

Novine

Zgrada novinsko-izdavačkog preduzeća “Oslobođenje” danas je hrpa kamenja. Međutim, dnevnik “Oslobođenje” još uvijek izlazi. Broj strana, tiraž, boja i štampa zavise od okolnosti. Ali se štampa, kao i prije, u skloništu, pod ruševinama, a prodaju ga novinari.
“Oslobođenje” je dobilo veliki broj međunarodnih nagrada, uključujući i ovogodišnju, nagradu Sakharov za slobodu misli.
Postoje i “Ratni dani”, list u privatnom vlasništvu, a ove jeseni pojavio se još jedan privatni nedjeljnik – “Blic”.
U gradu izlaze još neki specijalizovani listovi: “Ljiljan”, “Muslimanski glas”, List jevrejske zajednice, pa čak i “Tenis” za ljubitelje ovog sporta.

Zlatko Dizdarević
Rođen u Sarajevu. Bio novinar i urednik u listovima “Oslobođenje”, “Nedjelja”. Prije rata bio dopisnik sa Srednjeg istoka (Kairo, Bejrut).

OPSADA
Bio prvi urednik ratnog “Oslobođenja”. Objavio knjige: “Ratni dnevnik”, “Portreti”, “Tišina i ništa drugo”. Nagrade: “Godišnja nagrada 1992”- Reporteri bez granica; “Bruno Krajski”- nagrada za ljudska prava, Beč 1993; “Premio Capri”- godišnja književna nagrada u Italiji 1994. Dopisnik je magazina “Time”, “La Republica” i “Frankfurter rundschau”.

Ako postoji život poslije života, u kom biste se obliku vratili?
Ponovo kao ljudsko biće. Kao Zlatko Dizdarević, sa malo više pameti, ako je moguće.

Kako biste opisali savršenu sreću?
Biti građanin “ovog” Sarajeva.

Šta je vaš najveći gubitak?
Život kojim sam živio prije rata.

Šta je vaš najveći dobitak?
Očuvanje lične slobode.

Kad i gdje ste bili najsrećniji?
Kad sam shvatio da su moji sinovi prihvatili sarajevski sistem vrijednosti i sarajevsku tačku gledanja.

Koje su vaše izgubljene iluzije?
Nemam ih, samo mi je malo žao ljudi u koje sam vjerovao, i koji su završili kao jadni pojedinci.

Opišite svoj dan i posao.
Opstanak, pisanje, kafana.

Sarajevo?
To je privilegija.

Koje riječi više ne koristite?
Nema takvih riječi.

Po vašem mišljenju, da li je moral vrlina?
Naravno da jeste.

Gdje biste voljeli da živite?
U “ovom” Sarajevu ili na Sinaju.

Kako ste preživjeli?
Uvjerenje da mogu i da ću preživjeti.

Čega se plašite?
Usamljenosti.

Da li prošlost postoji za vas?
Naravno, volim prošlost.

Ovo je kraj civilizacije. Kako će izgledati slijedeća?
Bijedna.

Možete li nam dati recept za mentalno zdravlje?
Nema recepta, trebaš vjerovati u svoje sposobnosti i ne smiješ pognuti kičmu. Niko toga nije vrijedan.

Kako želite da umrete?
Ne znam. Mislim, bezbolno.

Trebate li nadu da biste preživjeli?
Dobro je nadati se, ali da to nije nešto spolja što nam neko treba dati.

Kako je izgledala ’92, kako ’93, kako ’94?
Bili smo ludi, onda razočarani i konačno realni i jaki.

Kako biste nazvali ovaj period svog života?
Dramatično i surovo.

Vaša poruka s kraja svijeta, iz zemlje posljednjih stvari?
Svijetu: Bijedan si, nemaš muda i zato ćeš umrijeti sam i tužan. Žao mi te je.

Volite li život i šta je život uopšte?
Nemam pojma šta je to, ali ga volim, mislim zato što drugi ne vladaju njim.

“OSLOBOĐENJE”

U ljeto 1992. veliki neboder, zgrada novinsko-izdavačke kuće “Oslobođenje”, pogođen je sa 10 zapaljivih granata i počeo je gorjeti. Zgrada je bila sistematski uništavana svakodnevnim granatiranjem. Uprkos tome, čak i u vrijeme požara i najgoreg granatiranja, štamparija u podrumu zgrade štampala je novine svaki dan. Novinari su ulazili i izlazili iz goruće zgrade, noseći svežnjeve novina koje su raznosili po gradu.

VIDEO NA TEMU
ANKETE
ANKETA
MAPA OPSADE SARAJEVA