KONCERT UZ KANONADU GRANATA // 12. 1993.
GERTRUDA MUNITIĆ // PRIMADONA SARAJEVSKE OPERE
GOVORNA ISTORIJA - INTERVJU
GOVORNA ISTORIJA - TRANSKRIPT

Decembar 1993

Gertruda Munitić
Primadona Sarajevske Opere
KONCERT UZ KANONADU GRANATA

‘Tada sam shvatila da je moja misija tu, da ja moram biti prisutna. I naravno, ja sam pjevala, koncert je bio prekrasan, uz kanonadu granata po običaju. I u momentu pita me general: “Gospođo, šta želite, sve ćemo vam dati, što god vi želite, za ovo kakav ste vi nama ugođaj priredili.” A ja odmah se okrenem i kažem: “Gospodine generale, ja za sebe na tražim ništa. Vi ako želite nešto da mi date, dajte. Jer, neće to ići samo meni, to ide i susjedima. Ali, ja vas molim, čula sam da dobijate kamione igračaka i čokolada. Da li moja organizacija može dobiti nekakav kamion?” On se okrenuo, zapanjio, prvo što ništa nisam tražila za sebe, a drugo što nije ni znao da sam predsjednica organizacije “Naša djeca” i da brinem o djeci u gradu. Kaže, je li moguće da vi tražite za djecu. Ja kažem: Kako je li moguće, pa za koga ću tražiti nego za djecu. Pa oni su naša budućnost. On kaže, e da znate, ne znam kako ste došli do te informacije, ali moram vam reći da ćemo stvarno prvi… 30 mislim da je kamiona trebalo ući tada u Sarajevo… vi ćete dobiti 4 kamiona. Ja vam dajem riječ. Prva 4 kamiona je dobila naša organizacija, to nikada neću zaboraviti. Tada smo otišli na Dječiju hirurgiju kod doktora Dizdarevića, sa divnim poklonima. Doktor Dizdarević je bio presretan i rekao je: “Pa hvala Bogu da ste došli, pa je li to moguće, u najtežem momentu. Imamo par djece koja su jako bolesna, poslije teških operativnih zahvata. Ali, Gertruda, ima jedna djevojčica koja ima tri i pol godine, koja je upravo operirana i treba da se probudi iz narkoze. Ja vas lijepo molim, pošto će je boljeti, jer nismo imali nekih velikih lijekova da joj damo protiv bolova, pođite vi prvi da vas vidi, da vidi… evo upravo tu Barbiku koju držite u ruci i te šarene bombone.” Naravno, ja sam otišla sa mojim osmjehom… kako se kaže… koji liječi sve, a liječi vjerovatno i mene. Ali me takav grč uhvatio u grlu kad sam došla blizu tog krevetića i kad sam ugledala to nježno lice i te okice kad su otvorile se i te ogromne plave oči sa puno bola. A u jednom momentu, ovako jednom rukom dignem Barbiku, a drugom rukom te bombone. I kažem: Gledaj, dušo, ovo je za tebe, jel’ ti se sviđa. A ona me gleda onim očima, prestane bol, dođe radost, osmijeh i kaže: “Teta, a jesam li ja to u raju?” Meni tada nešto stegne oko srca, ali nisam smjela pokazati na licu nikakvu promjenu, samo sam rekla: “Je, dušo, došla si u raj, jer si se vratila u život, jer ćeš dugo, dugo živjeti.” A onda ona kaže: “Šta je to?” Ja kažem, to je za tebe. Uzme tu Barbiku, uzme te bombone, stisne i u jednom momentu grč i kaže: “Teta, mene boli”.’

FOTOGRAFIJE NA TEMU
TEKST NA TEMU

DECEMBAR 1993


• Mirovni pregovori u Ženevi: pregovori oko mapa i procenata teritorije. Bh delegacija traži: izlaz na more, izlaz na Savu i luku.


• Yasushi Akashi postavljen za specijalnog izaslanika generalnog sekretara UN za bivšu Jugoslaviju.


• UNICEF pomaže osnivanje radio-škola. Nastava se održava putem medija.


• Krug humanitarne pomoći za građane Sarajeva sadrži: litar ulja, 300 gr.graha, 200 gr.šećera, 400 gr.skuše, 200 gr.deterdženta, 2 svijeće po domaćinstvu.


• “Opresa” otvorila trafike u gradu pod sloganom: “Život čine male stvari”.
• Soros Fondacija donirala klavir organizaciji “Naša djeca”.


• Mate Boban, predsjednik “Herceg-Bosne”, obećao da će povodom Dana čovjeka raspustiti logore u kojim drži Muslimane.


• Osnovano savjetovalište za psihološku pomoć: “Ostati normalan čovjek u Bosni”.


• U gradu krađa struje na razne načine: postavljaju se divlji priključci, podzemni kablovi, priključenja na prioritete i trafo-stanice.
• Soros Fondacija finansirala proizvodnju otrova protiv pacova, u količini od 10 tona. Otrov je proizveo “Sanofarm”, ali sve stoji zbog toga što otrov nije registrovan, pa se po zakonu ne može pustiti u raspodjelu.


• “Oslobođenje” dobilo nagradu “Saharov”. Zlatko Dizdarević, novinar i urednik, primio nagradu u Evropskom parlamentu.
• Bajka “Zaljubljeni zmaj” prikazana u jednom od haustora na Alipašinom polju.


• Bobisti treniraju za igre u Lilehameru, ali ne znaju kako izaći iz Sarajeva. Svaki dan treniraju, dižu tegove, trče, zavisno od granatiranja. U prosjeku izgubili 5 kg. na težini. Tim će posuditi bob jer je njihov izgorio.


• Rusi izlažu svoju verziju mirovnog plana. Ministar spoljnih poslova Rusije, Vitali Churkin, putuje po glavnim evropskim gradovima.


• Hrvatski predsjednik, Franjo Tuđman, i predsjednik Srbije, Slobodan Milošević, iznijeli plan podjele BiH. 33,33% Muslimanima i 17,5% Hrvatima. Taj plan lord Owen treba saopštiti predsjedniku Predsjedništva BiH, Aliji Izetbegoviću.


• Fabrika duhana Sarajevo pakuje cigarete u listove knjiga. Sada su na redu “Prilozi za istoriju bh književnosti”.


• U sarajevskoj Katedrali održan svečani Božićni koncert.
• Povodom katoličkog Božića, Papa uputio Božićnu poruku: “Neka svjetlo obasja napaćene narode!”


• U gradu nema struje, vode, soli za hljeb.


• Festival “Sarajevska zima” priređuje projekcije crtanih filmova za djecu.
• Otvorena kuhinja za javne i kulturne radnike. UNPROFOR im dao hranu.

Kulturni opstanak

Opsjednuti grad brani se kulturom i tako opstaje. Grupe i pojedinci stvaraju sve ono što su koristili da stvaraju prije opsade. U nemogućim okolnostima oni snimaju filmove, pišu knjige, objavljuju novine, emituju radio programe, dizajniraju razglednice, postavljaju izložbe, predstave, prave mape za obnovu grada, osnivaju nove banke, organizuju modne revije, snimaju fotografije, slave praznike, stavljaju šminku… Sarajevo je grad budućnosti i života u postkataklizmi. U njemu, na ruševinama stare civilizacije izbija nova, alternativna, sastavljena od ostataka urbanih elemenata. Sarajevo živi život futurističke komike i naučnofantastičnih filmova.

KULTURNI OPSTANAK

Sarajevo je jedinstven grad na planeti. To je mjesto gdje je civilizacija razorena namjernim nasiljem.
Ali, Sarajevo je i simbol odbrane građana, mjesto u kome se na nasilje odgovora tolerancijom, na fašizam umjetnošću i kulturom, na razaranje ponovnom gradnjom, na smrt humorom, na provalu ruralne kulture urbanom kulturom, na teror upornim održavanjem normalnog života u gradu. Sarajevo je lišeno građanskih, egzistencijalnih i socijalnih prava. Bilo je lišeno prava na život. Sve ono što čini normalno urbano življenje bilo je oduzeto Sarajevu i njegovim stanovnicima, oduzeto je sve što se moglo uzeti, sve osim prava na opstanak održavanjem prava na kulturu.
Ali usred svog tog razaranja i umiranja, rađaju se djeca, slave rođendani, prave svadbe. U gradu okruženom smrtonosnim krugom primitivizma otvaraju se izložbe, snimaju filmovi, organizuju festivali, izvode pozorišne drame i mjuzikli.
Sarajevo živi postkataklizmu. To je slika civilizacije koja izranja iz kataklizme, praveći nešto iz ničega, šaljući poruke za budućnost. Ne zato što je budućnost neizbježno i budućnost ratova i katastrofa, nego zato što ljudi stare i rađaju se u svijetu koji je sve nesigurniji.
Sve što je ostalo pod ruševinama Sarajeva, sve ono što je preživjelo granatiranje naše civilizacije jeste duh kulturnog opstanka. Rekonstrukcija tog duha, duh Sarajeva mora početi – sada. Inače – Sarajevo će postati groblje principa multietičnosti i ljudskih prava.

VIDEO NA TEMU
ANKETE
ANKETA
MAPA OPSADE SARAJEVA