ČAS TRAJE 15 MINUTA // 11. 1993.
IBRO FAZLAGIĆ // UČENIK
GOVORNA ISTORIJA - INTERVJU
GOVORNA ISTORIJA - TRANSKRIPT

Novembar 1993

Ibro Fazlagić
Učenik
ČAS TRAJE 15 MINUTA

‘Tako, 11. novembra 1993. godine, išao sam VIII razred osnovne škole. Nastava se odvijala u obdaništu, dakle bivšem obdaništu, koje je silom prilika postalo osnovna škola, a kasnije i srednja. Nastava se odvijala na dva stola, otprilike kuhinjska. Nas je bilo oko trideset u tom obdaništu i bila su po dva razreda u istoj prostoriji. Časovi su trajali po 15 minuta, dakle nastava je trajala jako kratko. I granate su padale svuda oko nas. I pored toga što je nastava trajala jako kratko… granate su padale, dakle nije bilo uslova nikakvih. Nije bilo struje, nije bilo vode, nije bilo plina. Mi smo pri tome još morali nešto da učimo da bi se upisali, dakle u neku srednju školu. Da odaberemo, dakle, svoj dalji životni put. To nije bilo nikako lako. U toku tih časova koji su kao trebali da budu normalni, profesori su se naravno trudili da nama što više pomognu, mada da vam pravo kažem, i mi smo se trudili da njima pomognemo, da im olakšamo posao. Dakle, naravno učili smo, a i nismo kao inače, kao sada kad je došao mir, nismo bježali sa časova. Iako smo imali jako mnogo, da se izrazim žargonom, vadiona. Na primjer, mogli smo milion puta slagati da je padala granata, da je pucao snajper i tako dalje. A naravno nismo to radili, zato što nam je želja bila… dakle što više da naučimo od tih profesora. Oni su to shvatili i naravno pomagali su nam. I na kraju smo… dakle… svi imali kao ocjene koje smo željeli, a mada smo ih zaslužili. Pa u kakvom smo se vremenu školovali. I atmosfera na tim časovima je bila izuzetno prijatna, mnogo prijatnija nego kad je došao mir. Svi smo se nekako volili i profesori su nam na kraju svakog časa govorili: “čuvajte se”, a mi smo ih pitali: “Kako ste”, jer nije bilo ono “Dobar dan” ili “Doviđenja”. Dakle, i pozdravi su se izmijenili skroz. Nismo se… kad je profesor ulazio, nismo se dizali kad on ulazi. Zato što apsolutno nije bilo potrebe, jer su i oni nas poštovali, isto koliko i mi njih, jer smo živjeli u istom paklu i nije bilo potrebe da sad nešto previše formališemo.’

FOTOGRAFIJE NA TEMU
TEKST NA TEMU

NOVEMBAR 1993


• Francuski bataljon iz sastava UN pomaže stanovnicima Alipašinog polja u popravkama, molovanju, izbacivanju vode iz podruma, donošenju materijala za uvođenje gasa.
• Umro veliki talijanski reditelj Federico Fellini.


• ARBiH ušla u sukob sa trupama Fikreta Abdića, na teritoriji Velike Kladuše.
• Grad nedjeljama nema struju, vodu, plin, humanitarnu pomoć. Stanje se pogoršalo od odbijanja bh delegacije da potpiše mirovni sporazum.
• I korpus ARBiH donio odluku o ukidanju Zapovjedništva stožera HVO, Sarajevo i odluku o transformisanju HVO brigade “Kralj Tvrtko”, u sastav I Korpusa ARBiH.


• George Soros u posjeti Sarajevu.
• HVO srušio Stari most u Mostaru.
• Masakr nad učenicima u Sarajevu. Obustavljena nastava dok se ne donesu mjere zaštite.
• UNPROFOR otkazao servis primanja i slanja pisama za Sarajlije. U Splitu, u more bačeno 50 vreća pisama upućenih Sarajlijama.


• Ponovo masakr nad građanima Sarajeva. .
• Član Predsjedništva Ejup Ganić odbio da primi Thorvalda Stoltenberga.
• Povodom masakra, američki predsjednik Bill Clinton izjavio: “Jedino što možemo učiniti je da, ako Sarajevo bude ozbiljno granatirano, dobijemo saglasnost UN da NATO i SAD upotrijebe silu iz vazduha.”
• Uvedena pravila za održavanje nastave: Školski sat traje 15 minuta. Od 24. decembra - 1. marta, djeca će imati raspust. Ionako nema grijanja.
• Izložba sarajevskih slikara “Svjedoci postojanja” u Umjetničkoj galeriji BiH.


• Ambasada SAD od 10. novembra radi i smještena je u Beču.
• Potpisana zajednička Deklaracija o slobodnom kretanju humanitarnih konvoja.


• Konvoj hrane za Sarajevo, iz Makedonije, blokiran zbog leda i snijega u Vlasenici. Radi se o 20 šlepera. Apel Dječije ambasade UNPROFOR-u da pomogne.


• Održan Simpozij ratnih medicinara: “Medicina u ratu '92-'93”.


• U Sarajevo stigli paketi sa 960 000 svijeća iz Češke u vrijednosti od 48 000$.


• Konvoj hrane iz Makedonije zaustavljen na Palama.


• Ženeva, nastavak pregovora


Škole

Ne rade od aprila 1992. U početku, pojavile su se takozvane škole na stepeništu gdje su se svi okupljali tokom granatiranja. Sada se obrazovanje nastavlja u stanovima, s djecom iz različitih razreda. I osnovne i srednje škole postale su domovi za izbjeglice. Učionice i laboratorije pretvorene su u spavaonice i kuhinje. Veš visi na svakom školskom prozoru. Fakulteti rade, ispiti se polažu, ali samo tamo gdje nije prevelika opasnost. Ipak, mnogi su uspjeli da diplomiraju. Mnogo je vremena za učenje. Pokradeni su kompjuteri i sva oprema iz škola i fakulteta.

VIDEO NA TEMU
ANKETE
ANKETA
MAPA OPSADE SARAJEVA