NAMJEŠTAJ IDE U SVIJET KROZ TUNEL // 10. 1993.
HARIS HAZNADAREVIĆ // VLASNIK PREDUZEĆA ZA PROIZVODNJU STILSKOG NAMJEŠTAJA “HAZNADAREVIĆ”
GOVORNA ISTORIJA - INTERVJU
GOVORNA ISTORIJA - TRANSKRIPT

Oktobar 1993

Haris Haznadarević
Vlasnik preduzeća za proizvodnju stilskog namještaja “Haznadarević”
NAMJEŠTAJ IDE U SVIJET KROZ TUNEL

‘Vezano za početak proizvodnje ’93. godine, pojavio se jedan problem a to je bio daska. Uglavnom sam u to vrijeme dasku tražio po okolnim padinskim dijelovima grada. Išao sam tako i otkupljivao dasku po dasku sa raznih lokaliteta. Recimo u to vrijeme vreća drva bila 30 do 40 maraka. Ja sam kupio vreću drva 30, 40 maraka. Dadnem za vreću, odnesem je negdje ispod Špice, ispod Trebevića, na Kromolj, dole negdje u tim dijelovima gdje sam čuo da bi moglo da bude neke daske, građe. Onda sam davao ljudima ta drva, a ja sam uzimao komad daske il’ dasku, skinutu sa golubarnika, kokošinjca nekog. Jer sam znao prepoznati koja daska mi treba za namještaj, tako da je jedna kompletna garnitura koja je otišla u “Sartr”, napravljena, dakle, od pet vrsta orahovog drveta, sa pet raznih lokaliteta sam nabavio dasku i napravio jednu garnituru koja je u obliku listova i koja je sada u vlasništvu “Sartra”, ratnog pozorišta.’

FOTOGRAFIJE NA TEMU
TEKST NA TEMU

OKTOBAR 1993


• Izvršni odbor grada donio odluku o povećanju stanarina od 1. oktobra.


• Održana “Međureligijska manifestacija”: učesnici, pravoslavni sveštenik Avakum Rosić, katolički poglavar Vinko Puljić, reis-ul-ulema efendija Cerić, fra Petar Aranđelović, predstavnik jevrejske zajednice David Kamhi. Održana misa u Katedrali i liturgija u Sabornoj crkvi.


• U Sarajevo je tokom opsade ušlo 120.000 izbjeglica.
• Prvi put u toku rata otvorena Umjetnička galerija BiH. Postavka portreta fotografa Annie Leibovitz. Izložbu otvorila Susan Sontag.
• Susan Sontag postala počasni građanin Sarajeva.


• Papa poslao mirovnu poruku: “Bosanci, niste sami!”
• “Velepekara” prestala sa radom. Nema plina, nema nafte.
• Blaženi graditelji mira ranjeni u mirovnoj misiji preko Vrbanja mosta. Jedan od njih je umro.


• Sarajevska Pivara proizvodi 1,000 000 piva mjesečno, kao zamjenu za vodu. Fabrika ima zalihe sirovina za dvije godine.


• Adi Sarajlić, novinar radio-stanice “Zid”, o svojim ranojutarnjim slušaocima kaže: “U program se javi 260 slušalaca između 3,30 i 4 sata ujutro.


• HVO želi vladati Jablanicom. Vlasništvo nad elektranama bi riješilo pitanje finansiranja Herceg-Bosne, izvozom struje u Dalmaciju.
• U Sarajevu vlada šverc drogom, umjetninama i hranom.


• Medicinske evakuacije krenule sa mrtve tačke.
• Direkcija za izbjegla i izmještena lica osnovala savjetovalište.


• Anketa radio-stanice “Studio 99”: Većina Sarajlija je za uvođenje protektorata.
• Sarajevski vazdušni most je najduža akcija te vrste u istoriji. Traje 467 dana - ovaj vazdušni most je duži od berlinskog.
• U gradu česte eksplozije plina usljed nestručnog instaliranja.
• U svijetu, 10.000 potpisnika za osnivanje Suda za ratne zločine. Mir ne mogu donijeti ratni zločinci. Deklaraciju potpisali i George Soros, Wiesenthal, Umberto Ecco, Giensberg…
• Srbija pod sankcijama. Pirati otimaju naftu na Dunavu.


• Postavljeni novi članovi Predsjedništva BiH: Nijaz Duraković, Stjepan Kljujić, Ivo Komšić. Opozvani Miro Lasić i Boras.


• Fikret Abdić, bivši član Predsjedništva BiH, potpisao sporazum o miru sa bosanskim Srbima. Fikret Abdić djeluje u savezu sa Matom Bobanom.


• Otvoren Filmski festival u Sarajevu. Brojni gosti ostali u Ankoni, nisu se mogli prevesti UN avionima. Slogan festivala: “Ništa vam ne možemo obećati.”


• Međunarodni Sud za ratne zločine počinje rad 17. novembra.
• Počela akcija MUP-a i Armije BiH, protiv IX motorizovane i X brdske brigade Armije BiH. Privedeno 530 ljudi. Glavni okrivljeni, Caco Topalović mrtav, Čelo se predao. MUP i ABiH zauzeli baze sa kriminalcima. Po anketi “Oslobođenja”, građani odahnuli i vratila im se vjera u pravnu državu.


• Jevrejska apoteka u Sarajevu izdala građanima 10 000 000 lijekova.

Enterijer

Adaptiran je prema potencijalnim izvorima opasnosti. Hodnici i dnevne sobe pretvoreni su u šupe za drva. Domaćini i gosti sjede oko peći, ubacuju drvca i bulje u vatru. Sve je nadohvat ruke: knjige, šolje, odjeća, voda, hrana. Svako je spreman da na zvuk granate istrči na stepenište ili u podrum, ako postoji. U podrumu svako ima svoje mjesto, ili ono za koje se izborio ili ono koje je morao prihvatiti. Prostorom vladaju zakoni zajednice. Podrumi i stepeništa su specijalne teritorije. Na početku rata, pojavila se nova socijalna kategorija: vlasnici stepeništa. Oni su uspostavili radno vrijeme. Oni koji ne rade upisuju imena svakog posjetioca, broj njegove lične karte, sat dolaska i odlaska – sve veoma precizno, u malu svesku. U stvari, to je prava špijunska knjiga, kao dokaz potreban ljubomornom mužu ili supruzi.

TUNEL

Tunel na relaciji Dobrinja-Butmir, rupa 1.2 m široka, 1.6 m visoka i 760 metara dugačka, lociran je ispod piste na Sarajevskom aerodromu. U komunikaciji između lokalnih vlasti i UNPROFOR-a, ova javna tajna se zvala “nepostojeći tunel”. Strancima nije bilo dopušteno proći kroz tunel. Novinari su nudili po 5.000 DEM da bi samo jednom prošli kroz tunel. Iako je tunel bio vojni objekat i služio za ulazak i izlazak vojske iz grada, privilegija da prođe tunelom je data američkom ambasadoru u BiH Victoru Jakovichu, kome agresor nije dao dozvolu za izlazak iz grada avionom. Kroz tunel su prolazili članovi Parlamenta, iz drugih gradova. To se moglo lako prepoznati na njima u vrijeme sjednica Parlamenta, jer su na čelu imali brazgotine od udaraca u gvozdene poluge na stropu tunela. Udobnije su putovali neki od uvaženih političara. Gurali su ih u malim vagonima kroz tunel.
Komercijalizacija postojanja tunela je unijela velike promjene u ekonomski život grada. Tunel je postao mjesto puno ljudi sa vrećama krompira i jaja. Mnogi trgovci su nudili Armiji da rentiraju tunel. Zahvaljujući tunelu, mnogi su se obogatili, a cijene u gradu su pale. Agresor je, takođe, znao za tajni tunel, te su stalno granatirali ulaz da bi ga onesposobili. Takođe su probali prokopati tunel na drugoj strani aerodroma da bi promijenili tok rijeke Željeznice, kako bi ona potopila ovaj tunel. Uprkos svemu, rupa ispod aerodroma je postala najveće javno dobro za grad i jedini link sa ostatkom svijeta. Onog ko bi dobio dozvolu da prođe kroz tunel, sačekao bi putokaz: PARIZ 3.765 kilometara.

VIDEO NA TEMU
ANKETE
ANKETA
MAPA OPSADE SARAJEVA