SAVJETI ZA OPSTANAK // 07. 1993.
SEAD FETAHAGIĆ // PUBLICIST
GOVORNA ISTORIJA - INTERVJU
GOVORNA ISTORIJA - TRANSKRIPT

Juli 1993

Sead Fetahagić
Publicist
SAVJETI ZA OPSTANAK

‘I baš kada smo nešto u kući radili, mislim da sam nešto čitao, zapalili su tu zgradu. Počeo je dim. Ja i moja supruga i stariji sin, mislili smo da će brzo proći, ali smo onda uvidjeli da dim hvata zgradu. Izašli smo s nešto dokumenata, nabrzinu. Moj stariji sin je u papučama sišao. Došli su vatrogasci. Gledali smo kako gori zgrada, dole s ulice. Vatrogasci nisu mogli mnogo šta da urade. Vidio sam da zgrada gori, i ono što sam pomislio, što mi je bilo najteže, gore i moje knjige. Rekao sam mojoj supruzi i sinu: “Idemo!” Idemo, jer smo imali neku staru kuću, porodičnu. Otišli smo. Bio sam strašno, strašno, tragično, raspoložen, jer su mi uništene knjige, uništen mi je rukopis i sve. Ali moje sin je idućeg dana došao na zgarište te kuće, velike dvadesetspratne i vidio da je trećina te zgrade izgorjela, međutim u našem stanu, soba, dvije sobe, gdje su bile knjige je ostala čitava. Sticaj okolnosti, pošto smo bili na petom spratu, vatrogasci su mogli da uđu u naš stan, jer nije bio zaključan. Brzo smo izletjeli pa su nešto uspjeli da spasu u te dvije sobe i tako sam ja ostao s knjigama. To je jedna ogromna vrijednost, jer sve ostale stvari, a kad govorimo… jer govorimo sad o stvarima, ne govorimo o ljudima, ne govorimo o dušama ljudi, ali oko stvari, jedino su knjige one od svih predmeta koje su nas okruživale, činile nam da smo živi, da osjećamo svoj puls, da osjećamo da smo ljudi. I ima jedan i tragičan kraj s tim. U staroj zgradi moj sin, taj stariji, koji je najviše i spasio knjiga, koji ih je najviše i prebacio, jednog dana je ležao na kauču i čitao. Čini mi se baš Foknera. Granata je pala preko puta i ranila ga preko nogu, ostao je invalid.’

FOTOGRAFIJE NA TEMU
TEKST NA TEMU

JULI 1993


• Povodom mirovnog plana za BiH, lord Owen izjavio: “Ovom podjelom Muslimani će dobiti ne 10% teritorija koje sada kontrolišu, nego više nego što očekuju.”
• Američki marinci, njih 300, smještaju se u Makedoniju.
• Štrajk glađu u Skupštini grada.


• Vlada veliko interesovanje javnosti u vezi sa odlascima konvoja.
• Jean Cote naimenovan za novog glavnokomandujućeg UN trupa.
• Osnovan Koordinacioni odbor domovinskih zajednica Hrvata. Dr Ante Kovačević izjavio tim povodom: “Svi koji žele braniti cjelovitu BiH su dobrodošli.”


• Vuk i Danica Drašković, vođe opozicije u Beogradu, u zatvoru. Vuk Drašković štrajkuje glađu u znak protesta.
• Od Splita do Sarajeva postavljeno bezbroj barikada. Obavljanje humanitarne misije je nemoguće.
• GLAD u Sarajevu. Bašte i balkoni jedini izvor hrane.
• Izjava jednog sarajevskog glumca: “Sire, glumci umiru! Na sceni se ponašam kao da sam sit, ali igraćemo i dalje i ako na sceni budu dva odra na kojima stvarno glumci budu umirali.”


• Rusi se povukli sa Kube, na koju su stigli 1962. godine.
• Štrajkači glađu u Skupštini grada dnevno gube 1-3 kg.


• Sarajevo GRAD PAKLA.


• Iako nema nafte, još uvijek se emituju TV dnevnik i Vijesti.
• Gotovo obustavljen rad u bolnicama. Nema dijagnostike, doktori preskaču pretrage prije operacije. Agregati, i kad ima nafte, ne mogu obezbijediti rad medicinskih aparata.
• Lord Owen poziva Vladu BiH i predsjednika Predsjedništva, Aliju Izetbegovića, da što prije pristupe dogovoru o podjeli zemlje.


• Predsjedništvo Skupštine grada okončalo štrajk glađu pod pritiskom ljekara i apela javnosti. Po prestanku štrajka, izjavili su: “Uslovi nisu ispunjeni, ali mi smo prekinuli.”
• Cijene na pijacama: Ulje - 30 DM. 1 kg.brašna -10 DM. ili 2 kutije cigareta.


• Stopirani konvoji za izlazak iz grada.
• Oslobođen bračni par Drašković iz zatvora, uz posjetu lorda Owena koji je to i najavio Slobodanu Miloševiću.
• Konstruktor Josip Nose napravio regulator za plin.


• Susan Sontag stigla u Sarajevo, da režira predstavu “Čekajući Godoa”.


• U BiH stiže novih 8.000 UN vojnika.


• Objavljen Dnevnik sarajevske djevojčice Zlate Filipović.


• Promovisan slogan sezone, mjeseci, godina, opsade: “Sa cigaretom nikad nisi sam”.


• Čuveni lovac na nacističke zločince, Simon Wiesenthal, uputio apel bivšim logorašima i članovima pokreta otpora u Drugom svjetskom ratu : “Dignite glas protiv barbarstva i brutalnosti u Bosni.”


• Ženeva, 27. juli 1993. U Ženevi, nastavljena mirovna konferencija o BiH. Učesnici: Alija Izetbegović, Slobodan Milošević, Franjo Tuđman, Mate Boban, Radovan Karadžić. Kopredsjednici: Lord David Owen i Thorvald Stoltenberg.


• Nova pravila: Sarajevska porodilja mora donijeti u bolnicu u vrijeme poroda: čaršaf, pelene, sapun, vodu. Odmah po porodu porodilja ide kući.
• Humanitarno društvo “Caritas” hoće svoje humanitarne avione, traže status UNHCR-a.


• Mirovni pregovori u Ženevi: Potpisan prekid vatre i slobodan prolaz konvoja sa humanitarnom pomoći, uz nenapadanje pripadnika UNPROFOR-a.
• Vojska bosanskih Srba napala UN trupe, ali zračni udari su izostali.
• Ženeva, 30. juli 1993. U Ženevi, na mirovnim pregovorima, Izetbegović, Karadžić i Boban, naredili prekid ratnih dejstava. Dogovoreno da se svaki dan na Sarajevskom aerodromu sastaju komandanti vojnih snaga, zajedno sa komandantima UNPROFOR-a. Owen i Stoltenberg ponudili novi kompromisni mirovni plan za BiH. Po ovom planu trebalo bi državu podijeliti na tri republike, ali bez etničkih obilježja, koje bi bile pod labavom federalnom kontrolom.


• Ženeva: BiH ostaje država u postojećim granicama, sa tri republike koje nisu formirane isključivo na nacionalnoj osnovi.
• SAD traže podršku Francuske i Velike Britanije za vazdušne udare za skidanje opsade Sarajeva.

Stanovanje

Oni koji su imali sreću još žive u njihovim stanovima. Izbjeglice i oni čiji su stanovi spaljeni ili razoreni granatama stanuju u stanovima onih koji su napustili Sarajevo prije ili za vrijeme rata. Izdaju se privremene dozvole i potvrde za prodaju. Neki su ušli u stanove razvaljujući vrata i mijenjajući brave. Možete promijeniti stan ako neko od vaših prijatelja uspije napustiti grad. Neki imaju po dva ili tri stana. Zavisno od toga šta koji od njih može ponuditi – struju, plin, vodu ili minimum sigurnosti – oni se sele iz stana u stan. Oni koji vas traže naći će vas na adresama gdje podižete humanitarnu pomoć. Neki žive u komunama. Stare porodice su se raspale – nove se formiraju.
Nema stakala na prozorima, popucali su od stalnih detonacija. Bilo je i prijatno ljeti – plastična folija je stavljena s prvim kišama. Ljudi su je postavljali na prozorske okvire sa širokom ljepljivom trakom koja se u fabrikama koristi za pakovanje. Ljepilo je popuštalo na kiši i vjetru. Onda su počeli koristiti eksere. Ko nije imao foliju – koja je i te kako vrijedna na crnom tržištu – zatvarao bi prozore s kartonskim kutijama koje su ostajale iza podjele humanitarne pomoći. Pokazalo se da su najbolje one manje vreće za rižu koje je davao UNPROFOR – jedino vam je bio potreban dobar prijatelj koji dijeli humanitarnu pomoć.
Neki prozori zaštićeni su drvima izvučenim iz podruma i s krovova. U tim kućama je mračno kao u grobu. Oni dovitljivi skidaju vrata s plakara ili soba da bi “fiksirali” prozore i oštećene dijelove stana. Cigle koje se mogu naći oko srušenih zgrada koriste oni koji još imaju zidove i da popune rupe. Zbog sigurnosti – samo psihološka sigurnost – ljudi zatvaraju prozore s teškim plakarima, madracima, knjigama, tepisima. Gomilaju sve svoje vrijedne stvari u jedan ugao stana koji smatraju najsigurnijim. Kupatila, koja se nekako nalaze u sredini, su skladište za slike. Fotografije, dokumenti, nakit, novac, pasoši su u torbi, odmah pored vrata. U torbi je još nekoliko stvari: lijekovi, keksi, termos, mesna konzerva i ćebe.

VIDEO NA TEMU
ANKETE
ANKETA
MAPA OPSADE SARAJEVA