ČLANOVI PREDSJEDNIŠTVA BIH SASTALI SE PRVI PUT POSLIJE 15 MJESECI // 06. 1993.
MIRO LAZOVIĆ // SKUPŠTINA BIH
GOVORNA ISTORIJA - INTERVJU
GOVORNA ISTORIJA - TRANSKRIPT

Juni 1993

Miro Lazović
Skupština BiH
ČLANOVI PREDSJEDNIŠTVA BIH SASTALI SE PRVI PUT POSLIJE 15 MJESECI

‘I Oven je tu bio prisutan sa čestim izlascima, da bi na kraju negdje dana, oko pet šest sati, ušao sa jednim prijedlogom, pisanim prijedlogom i podijelio nam na sto. I sjećam se da sam uzeo taj… taj papir i odmah u prvoj tačci vidio prijedlog da se Bosna i Hercegovina dijeli na tri etničke republike, bošnjačku, hrvatsku i srpsku i ostali dio. Nije mi bilo potrebno da čitam, s obzirom da je to bilo mimo mojih političkih pogleda, i ljutito sam bacio taj papir prema Ovenu sa riječima: “Ako ste nas zvali u Ženevu zbog ovoga, onda nas niste trebali ni zvati!” S obzirom da smo čitav dan radili, i tu je bilo i prepirki i svađa između članova Predsjedništva i optužbi, moram i to reći, jedni na druge. Mirko Pejanović je bio pod jednim posebnim stresom, tako da je uvidio svu opasnost te sjednice. Ne samo on, već i drugi. Prije svega mi, jel’, bosanski Srbi, Tatjana Ljujić, ja, i Mirko, svu opasnost te sjednice da ne budemo optuženi za eventualni nekakav stav koji bi mogao koštati i Bosnu i Hercegovinu i usložniti daljnje političke procese, pa bezbjednost građana koja je i te kako bila ugrožena. Ali, potpuna neizvjesnost je vladala. Tada je Oven rekao da nema razloga da se ljutimo na njega, da to nije njegov prijedlog, već da je to prijedlog Miloševića i Tuđmana. I da su oni tu prisutni u Ženevi, što je nas iznenadilo, jer nismo znali. I da oni očekuju da mi dođemo kod njih i da razgovaramo sa njima. U prvom mahu taj prijedlog je bio žestoko odbijen, jer smo shvatili da smo faktički u zamci. Da je to sve unaprijed izrežirano, pripremljeno i da smo mi trebali poslužiti kao neko ko je trebao prihvatiti taj prijedlog o podjeli Bosne i Hercegovine na tri dijela. Računalo se da je ovaj sastav Predsjedništva, bez Izetbegovića i Ganića, upravo pogodan za prihvatanje takvog plana. Žestoke su reakcije bile. Pejanoviću je pozlilo, sjećam se dobro. Ja sam bio kao najmlađi član tog ratnog Predsjedništva i možda i najžešći da tako kažem u nekim stavovima i odbio sam da idemo u vilu gdje su nas ta dvojica državnika čekala. Međutim, nakon jednog malog smirivanja i razmišljanja, shvatio sam da treba ići. Ali, prije toga sam procijenio odnos snaga u Predsjedništvu i shvatio da taj prijedlog ne može proći. Jer sam znao da su Tatjana Ljujić Mijatović protiv toga, Pejanović protiv toga, i ja protiv toga. I mi smo se spremili da krenemo u vilu gdje su nas čekali gospoda Milošević i Tuđman. I u jednom luksuznom kombiju sam se čak počeo šaliti. I rekao sam: “Evo, braćo Hrvati, idemo pred očeve nacije, da vidimo ko će biti hrabriji!” Za divno čudo oni su svo vrijeme ćutali. Nisu ni odgovorili na tu moju neku začkoljicu i kad smo ulazili u tu vilu bio je jedan veliki ovalni sto. Tu je već stajao Stoltenberg. Mi smo ulazili jedan po jedan. U to je ušao gospodin Tuđman sa svojom svitom. Mi smo sjeli i stolica je prazna ostala između mene i gospodina Tuđmana i onda kao zadnji ulazi Milošević i sjeda na jedan veoma volšeban i samouvjeren način na tu stolicu do Tuđmana i prebacuje ruku preko Tuđmanove stolice. Kažem, potpuno samouvjeren i čitavo vrijeme je bio samouvjeren, tokom te… tih razgovora… Razgovori su krenuli. Ponovo je taj plan bio na stolu. Oven je imao neko uvodno kraće izlaganje. Javio se gospodin Tuđman da obrazloži taj prijedlog. Nakon njegovog obrazloženja otvorena je rasprava i ja sam se prvi javio i na jedan veoma drzak, da tako kažem, i samouvjeren način odbio taj plan. Čak sa riječima upućenim Tuđmanu i Miloševiću, otkud im pravo da se miješaju u suverena prava jedne međunarodno priznate države, iako je ta suverenost, to priznanje faktički bilo samo na papiru. Tada je Bosna bila pocijepana žestokim ratom, na svim stranama, ali sam odbio taj prijedlog upravo tim riječima, negirajući njihovo pravo da se miješaju u naše, upozoravajući da imaju svojih problema. Tada je Kninska Krajina bila aktuelna i rekao sam doslovno: “Gospodine Tuđmane, riješite pitanje Srba u Kninskoj Krajini, a vi gospodine Miloševiću, imate problema s Kosovom, Sandžakom, Vojvodinom, i pustite nas Bosance i Hercegovce da se mi dogovorimo o konačnom političkom rješenju.” Pošto gospodin Tuđman nije znao ko sam, upitao je Akmadžića koji je sjedio do njega i ovaj mu je rekao podatke i onda on mene prekida s riječima: “Gospodine Lazoviću, koga vi ovdje predstavljate?” I to je upravo ta njihova rečenica, tih nacionalista koji su priskrbili sebi pravo, ekskluzivitet, da predstavljaju svoje narode. Rečenica kojom su pokušali diskreditirati nas iz građanskih partija. Ja sam, ne trepnuvši, odgovorio: “Gospodine Tuđman, ja predstavljam 260 hiljada građana Bosne i Hercegovine koji su glasali za Socijaldemokratsku partiju i listu na kojoj sam i ja bio.” I dalje nastavljam svoju argumentaciju odbijanja tog prijedloga. Međutim, on ponovo meni upada u diskusiju sa riječima da ja ne razumijem istorijske procese, da su na sceni procesi stvaranja nacionalnih država u Bosni zakašnjeli, a da on kao istoričar dobro razumije potrebu da se konačno nacionalno pitanje na prostoru ex-Jugoslavije riješi, na što sam mu ja rekao: “Ali, gospodine Tuđman, to se pitanje rješava ratom, topovima, a to nije najsretnije rješenje pogotovo pred kraj 20-og vijeka.” Onda je on opet meni rekao da ja ne razumijem, da su to procesi koji se moraju konačno završiti i da Hrvati moraju konačno riješiti svoje, hrvatsko pitanje, a pogotovu odnos sa Srbima. Iz čega se još jednom moglo vidjeti da se te dvije velikodržavne politike upravo usaglašavaju, preko Bosne i Hercegovine. Poslije mene se javio i Pejanović i Tatjana. Oni su odbili taj prijedlog. Fikret Abdić se nije puno javljao za riječ, niti je puno ulazio u ovu problematiku, ali kada je konačno bilo glasanje, i on je zaista održao riječ i bio je protiv ovoga prijedloga. Članovi HDZ-a su više šutili nego što su govorili. Karakteristično je da upravo kada se definitivno odbio taj plan, zazvonio je telefon. Oven se javio i shvatio sam da razgovara sa Izetbegovićem iz Sarajeva. Izetbegović je tražio razgovor sa mnom. Ja sam uzeo slušalicu i pošto su satelitske veze, čini mi se da su i svi u sali čuli koliko je galamio gospodin Izetbegović, tražeći od mene da ne prihvatimo plan, kako on meni vjeruje. Moji i njegovi pogledi na Bosnu i Hercegovinu su gotovo slični. Ja sam samo uspio u toj šumi zvukova reći da ne brine i da je taj plan već odbijen i pozvao ga da dođe u Ženevu, da bi bilo dobro da i on kao predsjednik Predsjedništva svojim autoritetom konačno odbije taj plan.’

FOTOGRAFIJE NA TEMU
TEKST NA TEMU

JUNI 1993


• Ofanziva vojske bosanskih Srba na Goražde.


• Masakr na igralištu na Dobrinji. Poginulo 13 ljudi.


• Dobrica Ćosić, predsjednik jugoslovenske Vlade, razriješen dužnosti.
• Moskva: BH konzul Ibrahim Đikić govori o pristrasnom ponašanju Moskve. Obratio mu se ruski šef centra za vrbovanje plaćenika, sa obećanjem da će povući svoje ljude iz BiH, ukoliko mu izvuku leševe tri ruska plaćenika, koji su poginuli u borbama oko Višegrada.


• Mustafa Pamuk, Skupština grada : “Mnogi su privrednici izašli sa zadatkom da obezbjede uvoz hrane u grad i niko se od njih nije vratio.”


• Viktor Jakovich postao prvi američki ambasador u BiH.
• Njujork, 5. juni 1993.Savjet bezbjednosti UN usvojio rezoluciju o “zaštićenim zonama”. Po ovoj rezoluciji, Sarajevo, Žepa, Bihać, Tuzla, Goražde i Srebrenica proglašeni su sigurnosnim područjima. Pripadnici UNPROFOR-a biće ovlašteni da uzvrate na napade na “zaštićene zone”; da nadgledaju prekid vatre; da podstiču povlačenje vojnih i paravojnih jedinica; kao i da zaposjednu određene položaje. UNPROFOR je uz to, ovom rezolucijom, ovlašten da u samoodbrani može poduzeti neophodne mjere, uključujući i upotrebu sile; kao i odgovoriti na bombardovanje “zaštićenih zona” ili na ometanje slobode kretanja njegovih pripadnika ili kretanje humanitarnih konvoja. Zemlje članice UN, u ovom slučaju članice NATO-a, ovlaštene su zapravo da, u saradnji sa UNPROFOR-om i generalnim sekretarom UN, upotrijebe zračne snage radi zaštite “zaštićenih zona”, odnosno mandata UNPROFOR-a.


• Hrvati vrše pritisak na katoličkog poglavara Vinka Puljića da napusti Sarajevo.


• Rasim Delić imenovan za komandanta Vrhovnog Štaba ARBiH. Smijenjen Sefer Halilović, dotadašnji komandant ABiH. Smijenjen ministar MUP-a Jusuf Pušina, a na njegovo mjesto postavljen Bakir Alispahić.


• Klaus Kinkel, ministar spoljnih poslova Njemačke: “Trebalo bi uvesti sankcije protiv Hrvatske.”


• Marinci SAD ušli u Somaliju, da spriječe širenje sukoba.


• U Ženevi održana zajednička sjednica Predsjedništva BiH.


• Na pitanje o mogućoj vojnoj intervenciji u Bosni, predsjednik SAD, Bill Clinton, odgovorio: “Ne mogu bez saveznika, a nisam promijenio mišljenje.”
• Vojska bosanskih Srba gađala ljude u molitvi prilikom dženaze. Poginulo osam ljudi na groblju Budakovići. Mešihat: “Moguće je obavljati dženaze i noću.”


• Saopštenje iz Hrvatske: “Bosanski političari ubuduće moraju najaviti dolazak u Hrvatsku. Neće biti dopuštene posjete privatnog karaktera."


• Predsjednik Hrvatske, Franjo Tuđman, i predsjednik Srbije, Slobodan Milošević, predlažu nove mape za Bosnu i Hercegovinu.


• Ženeva, 18. juni 1993. Mirovni pregovori u Ženevi: Alija Izetbegović, predsjednik Predsjedništva BiH, odbio mirovni plan.
• Putnici za Mediteranske igre u Monpeljeu ostali blokirani u Jablanici. 20 sportista je uspjelo proći.


• Bill Clinton želi cjelovitu BiH, “…ali ako se oni dogovore drugačije, mi ćemo pristati.”


• Dječija ambasada slavi drugi rođendan, uz akrobatski rok, pjesme, trakice, igre.
• Njujork, 20. juni 1993. Usvojena nova rezolucija UN, o provođenju zaštite “zaštićenih zona”. Savjet bezbjednosti UN, u ključnoj odredbi Rezolucije broj 844, "odlučuje da odobri povećanje snaga UNPROFOR-a, kako bi se ispunili zahtjevi iz izvješća generalnog sekretara UN za angažiranje 7.500 hiljada novih vojnika.”


• Ženeva: Izjava lorda Owena: “Naš najveći problem je kako privoljeti Muslimane na nastavak pregovora.”


• Predsjednik Predsjedništva BiH, Alija Izetbegović, se vratio u Sarajevo sa pregovora u Ženevi. Ostali članovi Predsjedništva u Ženevi, da vide šta se to nudi. Poslije 15 mjeseci su se sastali prvi put: Abdić, Lazović, Lasić, Akmadžić, Boras.


• Dalekovodi srušeni, Termoelektrana bez sirovina, Hidroelektranu drži HVO, plin uključuju i isključuju bosanski Srbi.Vode nema. Struje nema.


• Smijenjen glavnokomandujući UNPROFOR-a, general Morillon.


• Članovi BH Predsjedništva, Alija Izetbegović i Ejup Ganić, neće putovati u Ženevu na nastavak pregovora, zbog neodložnih poslova. Očekuje se povratak ostalih članova Predsjedništva, koji su u Zagrebu.
• Ekipa za pjesmu “Evrovizije 93” pretrčala pistu, da bi stigli na takmičenje.


• Održana modna revija u hotelu “Holiday inn”. Modna kolekcija napravljena od UNHCR vreća i prozorskih folija.


• SAD raketirale Bagdad.
• Pavarotti pjeva u Central parku u Njujorku.


• Neki članovi Predsjedništva BiH, na sjednici održanoj na Sarajevskom aerodromu, razgovarali o podjeli BiH.
• Na sjednici Savjeta bezbjednosti UN, odbijen prijedlog islamskih i nesvrstanih zemalja da se Bosni i Hercegovini skine embargo na oružje. SAD glasale za. Francuska, Britanija i Rusija protiv.
• Dr Bakir Nakaš, ljekar Državne bolnice u Sarajevu: “Ove godine mi je lakše, iako mi je užasno teško. Znam šta imam, a šta mogu očekivati, čime raspolažem i znam da će ovo dugo trajati.”


ZGRADA PREDSJEDNIŠTVA BIH

Zgrada se nalazi u centru grada. Sagrađena 1885. godine, u neo-renesansnom stilu, po uzoru na firentinske palače iz petnaestog vijeka. Bila je omiljena meta granatiranja. Veliki broj ljudi je ubijen ili ranjen na ulicama u blizini zgrade. Predsjedništvo je ostalo u toj zgradi kroz cijeli rat. Strani političari i delegacije su uvijek bili dobrodošli, jer su njihove posjete značile kratak predah od granatiranja.

VIDEO NA TEMU
ANKETE
ANKETA
MAPA OPSADE SARAJEVA