APEL UMJETNICIMA SVIJETA // 05. 1993.
JASNA DIKLIĆ // GLUMICA
GOVORNA ISTORIJA - INTERVJU
GOVORNA ISTORIJA - TRANSKRIPT

Maj 1993

Jasna Diklić
Glumica
APEL UMJETNICIMA SVIJETA

‘Nastojali smo da svakodnevno dolazimo. Ja sam bila jedna od onih koja je sa velikom željom i sa velikim… velikom potrebom i sa jednom određenom vrstom inata, svakodnevno dolazila u Kamerni teatar 55. Znate, ima jedna stvar koja je bila mislim kao ideja, kao način na koji su oni sa brda nas pokušali da unište, a to da nam sruše ljudsko dostojanstvo. Upravo borba teatarskih ljudi je bila borba za ljudsko dostojanstvo. Da smo se organizovali u smislu neigranja, u smislu te vrste otpora, mislim da bi to ljudsko dostojanstvo bilo još dodatno ugroženo. Imali smo pravo, to je bila jedna oaza iluzije u teatru, iluzije da postoji neki normalan život. Kažem iluzija, zbog toga što je to trajalo dva sata.’

FOTOGRAFIJE NA TEMU
TEKST NA TEMU

MAJ 1993


• U Sarajevu obavljeno prvo međunarodno vjenčanje. Za svadbu napravljena torta od krompira. Mladoženja Stephen Peterson, radnik UN-a, izjavio je: “Imam ženu Zoricu, iznajmili smo kuću u Sarajevu, imamo baštu, svoju šljivu, imamo čak i svog psa.”
• Atina, 1. maj 1993. U Atini počela dvodnevna konferencija o BiH. Kopredsjedatelji mirovne konferencije: Cyrus Vance, lord David Owen. Na ovom sastanku prisutni: Alija Izetbegović, Franjo Tuđman, Slobodan Milošević, Momir Bulatović, Mate Boban i Radovan Karadžić. Haris Silajdžić, ministar spoljnih poslova BiH, izjavio: “Srbi kupuju vrijeme dolaskom u Atinu.” Prije Atine, general Morillon pokazao Aliji Izetbegoviću korekciju mapa dogovorenih u Ženevi. Izetbegović odbio da razgovara o korekcijama. U Atini, Radovan Karadžić potpisao sporazum, uz uslov da Skupština bosanskih Srba mora odobriti potpis. Alija Izetbegović: “Ovaj potpis je velika pobjeda za našu zemlju.”


• Zvanični Vašington neće odustati od vojne intervencije, ako Srbi nastave po starom.
• MUP Sarajevo izdao proglas: “Ako naiđete na neeksplodirane granate nazovite 985.”


• Tekstilna konfekcija “Alhos” obukla bh reprezentaciju za Mediteranske igre u Monpeljeu.


• Ofanziva vojske bosanskih Srba na Žepu. Alija Izetbegović traži da se Žepa hitno stavi pod zaštitu UN. Visoki komesarijat UN za izbjeglice preporučuje da konvoji UNHCR-a idu bez oružane pratnje UNPROFOR-a, jer tako neće provocirati bosanske Srbe. A ako bosanski Srbi ipak budu zaustavljali konvoje, treba pregovarati sa njima u cilju mira.
• Apel Skupštine grada svijetu za pomoć u hrani.
• Droga u grad stiže iz Posušja, Zenice, Splita.
• Promovisan Plivački savez BiH, sa zadatkom podizanja plivačke kulture građana Sarajeva gradnjom bazena.


• Državni sekretar SAD, Warren Christopher, krenuo na turneju po Evropi.
• Skupština bosanskih Srba postavila devet uslova za UN. Rok tri nedjelje.
• Otvoren prvi ratni dječiji vrtić, na Alipašinom polju.


• Skupština bosanskih Srba odbila mirovni plan. Srbijanska Vlada najavila obustavu svake osim humanitarne pomoći bosanskim Srbima, nakon njihovog neodgovornog glasanja.
• Počeo festival “Hare-Krišna”, ratni festival mira, uz tradicionalna muziku, švedski teatar i predavanja.


• Održan sastanak general Morillon-Alija Izetbegović. General Morillon: “Ako budemo napadnuti ili bilo koja zaštićena zona UN-a, imamo pravo i dužnost da odgovorimo na vatru.”
• Bosanski Srbi će sprovesti referendum. Rusija podržala ovu odluku. Madeleine Albright, ambasador SAD pri UN, nije spremna da podrži tu odluku, jer je to trik Srba da bi kupovanjem vremena osvojili dodatne teritorije. Izjava predsjednika SAD, Billa Clintona: “Etničko čišćenje divlje cinično, vrijeđa savjest svijeta i naše standarde ponašanja.”


• Bivši premijer jugoslovenske Vlade, komunistički tvrdolinijaš i predsjednik Olimpijskog komiteta BiH, Branko Mikulić, uputio pismo predsjedavajućem Međunarodnog Olimpijskog komiteta, Antoniu Samaranu : “Prkosimo i tako što mislimo o budućnosti. Ne damo se slomiti!”
• Direktor Kamernog teatra 55, Gradimir Gojer, uputio apel pozorišnim umjetnicima svijeta da prestanu održavati predstave i tako skrenu pozornost na rađanje fašizma na Balkanu.
• Haris Silajdžić zvanično traži povlačenje osoblja UNPROFOR-a iz BiH, jer je briga za sigurnost vojnika UN prepreka za odbranu ove suverene zemlje.
• Održane vježbe NATO-a na temu: “Kako odgovoriti na regionalne sukobe?”
• Mostar u krvi i plamenu. Izbio sukob HVO-a i Armije BiH. Postignut telefonski prekid vatre na liniji Alija Izetbegović-Mate Boban. Sukob između Hrvata i Muslimana u BiH zauzima sve više mjesta u američkim medijima, te sve više komplikuje odluku o vojnoj intervenciji i ukidanju embarga na oružje za državu BiH.
• Srbija u znak kažnjavanja bosanskih Srba, zbog nepotpisivanja mirovnog sporazuma, zatvorila granicu prema BiH, u dužini od 120 km. Sa granice vraćena Biljana Plavšić, jedna od vođa bosanskih Srba.


• Evropski lideri odlučili da sačekaju sa vojnom intervencijom do rezultata referenduma bosanskih Srba. Lord Owen: “Amerikanci na Evropljane gledaju kao na slabiće, a Evropljani na Amerikance kao na kauboje.”


• Održana sjednica BH Vlade. Donesena odluka: “Hrvatske trupe moraju napolje iz BiH, inače će BiH tražiti zaštitu od agresije.”
• Ofanziva bosanskih Srba na Brčko.
• Hrvatske trupe srušile most u Bijeloj /Hercegovina/, da bi se onemogućio prolazak konvoja za Sarajevo i Srednju Bosnu.


• Izjava četničkog vojvode Vojislava Šešelja: “U znak odmazde što Italija učestvuje u savezničkim akcijama, raketiraćemo civilne ciljeve u Italiji.” Francuska razrađuje plan o “zaštićenim zonama” UN.
• Komandant vojske bosanskih Srba, general Ratko Mladić, povodom moguće vojne intervencije, izjavio: “U slučaju intervencije, Vašington će se suočiti sa bombaškim napadima u njihovim većim gradovima. Izvešće ih srpski iseljenici. Svaki strani vojnik koji dođe u Bosnu neće izaći živ.”


• Na aerodromskoj pisti cvjeta šverc: jedan prelazak piste sa 10 kg. hrane donosi zaradu od 1 000 DM.


• Na Sarajevskom aerodromu se sastali predstavnici HVO-a i bosanskih Srba, bez znanja Armije BiH . To je bio primjer otvorene saradnje.
• Josip Magdić, sarajevski kompozitor, promovisao “Ratnu kajdu 92”, u hrvatskom kulturnom društvu “Napredak”.
• U Kamernom teatru 55 održana “Molitva za mir”. Izvedena kompozicija “Ave Maria”.
• Izabrana Mis opsjednutog grada, Inela Nogić.
• Vijest iz “Bosnalijeka”: farmaceut Saša Pilipović proizveo lijek koji nedostaje - Deksametazon. Proizvedene infuzione otopine.


• Svega 105 pasa u gradu vakcinisano protiv bjesnila.
• Procvat pozorišta u gradu.
• Počela deratizacija grada.


• Vojne patrole Armije Republike BiH (ARBiH) vrše kontrole po ulicama. Ko nema uredne papire, dobija poziv za vojsku na licu mjesta i privode ga u jedinicu.

Pozorišta

“Kamerni teatar 55” nalazi se u granatiranoj zgradi u glavnoj ulici, Maršala Tita 55. Gledalište je jedno od najsigurnijih mjesta u gradu. Svaki dan u 13.00 (vrijeme određeno teškoćama kretanja po gradu koji je noću neosvijetljen) održava se predstava, promocija nove banke, knjiga, novina ili komemoracija nekog značajnijeg događaja… Ponekad se održi i koktel na kome se služi humanitarna pomoć. Kosa je najpopularniji hit.

KULTURNI OPSTANAK

Sarajevo je jedinstven grad na planeti. To je mjesto gdje je civilizacija razorena namjernim nasiljem.
Ali, Sarajevo je i simbol odbrane građana, mjesto u kome se na nasilje odgovora tolerancijom, na fašizam umjetnošću i kulturom, na razaranje ponovnom gradnjom, na smrt humorom, na provalu ruralne kulture urbanom kulturom, na teror upornim održavanjem normalnog života u gradu. Sarajevo je lišeno građanskih, egzistencijalnih i socijalnih prava. Bilo je lišeno prava na život. Sve ono što čini normalno urbano življenje bilo je oduzeto Sarajevu i njegovim stanovnicima, oduzeto je sve što se moglo uzeti, sve osim prava na opstanak održavanjem prava na kulturu.
Ali usred svog tog razaranja i umiranja, rađaju se djeca, slave rođendani, prave svadbe. U gradu okruženom smrtonosnim krugom primitivizma otvaraju se izložbe, snimaju filmovi, organizuju festivali, izvode pozorišne drame i mjuzikli.
Sarajevo živi postkataklizmu. To je slika civilizacije koja izranja iz kataklizme, praveći nešto iz ničega, šaljući poruke za budućnost. Ne zato što je budućnost neizbježno i budućnost ratova i katastrofa, nego zato što ljudi stare i rađaju se u svijetu koji je sve nesigurniji.
Sve što je ostalo pod ruševinama Sarajeva, sve ono što je preživjelo granatiranje naše civilizacije jeste duh kulturnog opstanka. Rekonstrukcija tog duha, duh Sarajeva mora početi – sada. Inače – Sarajevo će postati groblje principa multietičnosti i ljudskih prava.

Kamerni teatar 55

U periodu od 1. januara do jeseni 1993. Kamerni teatar 55 je bio domaćin 431 događaja – od pozorišnih predstava do mjuzikla i rok koncerata. Iako je tokom rata zgrada pogođena nekoliko puta, Sarajlije tvrde da je to jedno od najsigurnijih mjesta u gradu. Dvaput sedmično izvodi se “Kosa”, ali se mogu vidjeti i neke predratne predstave Šekspirovih djela. Predstave počinju u jedan popodne zbog policijskog sata.
Kamerni teatar je, takođe, mjesto gdje se promovišu nove firme, banke i političke partije, izložbe konceptualne umjetnosti, fotografije, lokalne proslave, a možete naići i na koktel – spremljen od humanitarne pomoći.
Direktor pozorišta je Nermin Tulić, glumac koji je izgubio obje noge prilikom granatiranja.

Jasna Diklić
Rođena u Sarajevu, gdje je diplomirala glumu na Filozofskom fakultetu. Glumi od dvadesetpete godine. Zaposlena u Kamernom teatru 55.

OPSADA
Nastavila da radi u svom pozorištu. Igrala u predstavama “Sklonište”, “Grad”, “Kin”, “Ljubav”, “Nosorog”…

Ako postoji život poslije života, u kom biste se obliku vratili?
Ne bih promijenila oblik.

Kako biste opisali savršenu sreću?
Nema je.

Šta je vaš najveći gubitak?
Gubitak slobode.

Šta je vaš najveći dobitak?
Mudrost.

Kad i gdje ste bili najsrećniji?
Najsretnija sam bila sa mojom djecom.

Koje su vaše izgubljene iluzije?
Da čovjek ne može biti ništa drugo do čovjek.

Opišite svoj dan i posao.
Tipičan sarajevski radni dan.

Sarajevo?
Rasut u kosmosu.

Koje riječi više ne koristite?
Gdje ćemo na odmor?

Po vašem mišljenju, da li je moral vrlina?
Da.

Gdje biste voljeli da živite?
U Sarajevu od prije rata.

Kako ste preživjeli?
Teško, uglavnom radeći.

Čega se plašite?
Ljudi koji su nekad bili ljudi.

Da li prošlost postoji za vas?
Naravno.

Ovo je kraj civilizacije. Kako će izgledati slijedeća?
Ne bih rekla da je ovo kraj civilizacije, i ne znam kako će izgledati iduća.

Možete li nam dati recept za mentalno zdravlje?
Nemam recept, ali znam da sam ostala mentalno zdrava radeći i iz potrebe za samoočuvanjem.

Kako želite da umrete?
U snu.

Trebate li nadu da biste preživjeli?
Da.

Kako je izgledala ’92, kako ’93, kako ’94?
Iste, kao bol, tuga, ljubav, strah, kao čudo.

Kako biste nazvali ovaj period svog života?
Nepotreban.

Vaša poruka s kraja svijeta, iz zemlje posljednjih stvari?
Kada su pitali Sarajevo da pokaže na globusu gdje je, pokazao je na šaraf na vrhu i odgovorio – Ja sam upravo ovdje.

Volite li život i šta je život uopšte?
Volim ga i voljeću ga i poslije smrti.

VIDEO NA TEMU
ANKETE
ANKETA
MAPA OPSADE SARAJEVA