SARAJLIJE PIŠU DNEVNIKE // 05. 1993.
ŠEMSA MEHMEDOVIĆ // INŽINJER TELEKOMUNIKACIJA
GOVORNA ISTORIJA - INTERVJU
GOVORNA ISTORIJA - TRANSKRIPT

Maj 1993

Šemsa Mehmedović
Inžinjer komunikacija
SARAJLIJE PIŠU DNEVNIKE

‘Ja sam pisala dnevnik. Jedna sam od onih koji su pisali dnevnike. Od prvog dana mog izbjeglištva sa Dobrinje I odakle su nas protjerali četnici, ja sam morala da pišem. Ne mogu da objasnim zašto sam to radila, ali jednostavno to mi je bila neka nasušna potreba, kao neko kad pije vodu ili jede, ja sam morala da pišem. Bilo je to mjesto gdje ću se ja izjadati, gdje ću nekome…nikome drugom nisam pokazivala svoja osjećanja u tom trenutku. Bilo je to mjesto gdje ću ja razmišljati. Bila sam u jako teškoj situaciji, ali ne težoj nego ostali ljudi. Međutim, za mene je bila teška. Moj muž je odlazio stalno od mene, borio se u ratu. I ta užasna praznina od njegovog odlaska morala je nekako da nađe svoje mjesto na papiru. Kad se sjetim nekih stvari, čovjeku dođu suze na oči, a ne zna koji će to momenat biti. Ja sam pisala dnevnik do jednog određenog datuma, do početka ’96. godine kada se rodila moja kćerkica. To je bio jedan momenat… čekala sam to dijete sedam godina. Poslije rođenja mog prvog sina i to čudo se dogodilo u ratu, možete misliti. Ljudi su bili očajni, pucalo se, grad je bio granatiran, a ja sam bila najsretnije stvorenje što ću dobiti svoju bebu. Tih dana se moj muž demobilisao nakon 4 godine rovova, blata i straha i vratila se moja majka poslije tri godine i sedam mjeseci iz izbjeglištva iz Njemačke. Pisala sam dnevnik svaki dan, svaki dan sve do tog trenutka. I u tom trenutku ja sam taj dnevnik, tog svog svjedoka, jednostavno uništila. Htjela sam da sve to zaboravim, da to bude iza mene, jer desile su mi se najljepše stvari koje se mogu desiti. Ostali smo bez stana, ostali smo bez nekih materijalnih sredstava, ali meni se rodila kćerka i to je nešto najljepše u tom trenutku. Taj dnevnik bio je spaljen. Jednostavno htjela sam, kao kad brod potone, pa ga prekrije voda i da se više ništa ne pozna u našoj duši. Neka ostanu u sjećanju, ali treba da živimo dalje.’

FOTOGRAFIJE NA TEMU
TEKST NA TEMU

MAJ 1993


• U Sarajevu obavljeno prvo međunarodno vjenčanje. Za svadbu napravljena torta od krompira. Mladoženja Stephen Peterson, radnik UN-a, izjavio je: “Imam ženu Zoricu, iznajmili smo kuću u Sarajevu, imamo baštu, svoju šljivu, imamo čak i svog psa.”
• Atina, 1. maj 1993. U Atini počela dvodnevna konferencija o BiH. Kopredsjedatelji mirovne konferencije: Cyrus Vance, lord David Owen. Na ovom sastanku prisutni: Alija Izetbegović, Franjo Tuđman, Slobodan Milošević, Momir Bulatović, Mate Boban i Radovan Karadžić. Haris Silajdžić, ministar spoljnih poslova BiH, izjavio: “Srbi kupuju vrijeme dolaskom u Atinu.” Prije Atine, general Morillon pokazao Aliji Izetbegoviću korekciju mapa dogovorenih u Ženevi. Izetbegović odbio da razgovara o korekcijama. U Atini, Radovan Karadžić potpisao sporazum, uz uslov da Skupština bosanskih Srba mora odobriti potpis. Alija Izetbegović: “Ovaj potpis je velika pobjeda za našu zemlju.”


• Zvanični Vašington neće odustati od vojne intervencije, ako Srbi nastave po starom.
• MUP Sarajevo izdao proglas: “Ako naiđete na neeksplodirane granate nazovite 985.”


• Tekstilna konfekcija “Alhos” obukla bh reprezentaciju za Mediteranske igre u Monpeljeu.


• Ofanziva vojske bosanskih Srba na Žepu. Alija Izetbegović traži da se Žepa hitno stavi pod zaštitu UN. Visoki komesarijat UN za izbjeglice preporučuje da konvoji UNHCR-a idu bez oružane pratnje UNPROFOR-a, jer tako neće provocirati bosanske Srbe. A ako bosanski Srbi ipak budu zaustavljali konvoje, treba pregovarati sa njima u cilju mira.
• Apel Skupštine grada svijetu za pomoć u hrani.
• Droga u grad stiže iz Posušja, Zenice, Splita.
• Promovisan Plivački savez BiH, sa zadatkom podizanja plivačke kulture građana Sarajeva gradnjom bazena.


• Državni sekretar SAD, Warren Christopher, krenuo na turneju po Evropi.
• Skupština bosanskih Srba postavila devet uslova za UN. Rok tri nedjelje.
• Otvoren prvi ratni dječiji vrtić, na Alipašinom polju.


• Skupština bosanskih Srba odbila mirovni plan. Srbijanska Vlada najavila obustavu svake osim humanitarne pomoći bosanskim Srbima, nakon njihovog neodgovornog glasanja.
• Počeo festival “Hare-Krišna”, ratni festival mira, uz tradicionalna muziku, švedski teatar i predavanja.


• Održan sastanak general Morillon-Alija Izetbegović. General Morillon: “Ako budemo napadnuti ili bilo koja zaštićena zona UN-a, imamo pravo i dužnost da odgovorimo na vatru.”
• Bosanski Srbi će sprovesti referendum. Rusija podržala ovu odluku. Madeleine Albright, ambasador SAD pri UN, nije spremna da podrži tu odluku, jer je to trik Srba da bi kupovanjem vremena osvojili dodatne teritorije. Izjava predsjednika SAD, Billa Clintona: “Etničko čišćenje divlje cinično, vrijeđa savjest svijeta i naše standarde ponašanja.”


• Bivši premijer jugoslovenske Vlade, komunistički tvrdolinijaš i predsjednik Olimpijskog komiteta BiH, Branko Mikulić, uputio pismo predsjedavajućem Međunarodnog Olimpijskog komiteta, Antoniu Samaranu : “Prkosimo i tako što mislimo o budućnosti. Ne damo se slomiti!”
• Direktor Kamernog teatra 55, Gradimir Gojer, uputio apel pozorišnim umjetnicima svijeta da prestanu održavati predstave i tako skrenu pozornost na rađanje fašizma na Balkanu.
• Haris Silajdžić zvanično traži povlačenje osoblja UNPROFOR-a iz BiH, jer je briga za sigurnost vojnika UN prepreka za odbranu ove suverene zemlje.
• Održane vježbe NATO-a na temu: “Kako odgovoriti na regionalne sukobe?”
• Mostar u krvi i plamenu. Izbio sukob HVO-a i Armije BiH. Postignut telefonski prekid vatre na liniji Alija Izetbegović-Mate Boban. Sukob između Hrvata i Muslimana u BiH zauzima sve više mjesta u američkim medijima, te sve više komplikuje odluku o vojnoj intervenciji i ukidanju embarga na oružje za državu BiH.
• Srbija u znak kažnjavanja bosanskih Srba, zbog nepotpisivanja mirovnog sporazuma, zatvorila granicu prema BiH, u dužini od 120 km. Sa granice vraćena Biljana Plavšić, jedna od vođa bosanskih Srba.


• Evropski lideri odlučili da sačekaju sa vojnom intervencijom do rezultata referenduma bosanskih Srba. Lord Owen: “Amerikanci na Evropljane gledaju kao na slabiće, a Evropljani na Amerikance kao na kauboje.”


• Održana sjednica BH Vlade. Donesena odluka: “Hrvatske trupe moraju napolje iz BiH, inače će BiH tražiti zaštitu od agresije.”
• Ofanziva bosanskih Srba na Brčko.
• Hrvatske trupe srušile most u Bijeloj /Hercegovina/, da bi se onemogućio prolazak konvoja za Sarajevo i Srednju Bosnu.


• Izjava četničkog vojvode Vojislava Šešelja: “U znak odmazde što Italija učestvuje u savezničkim akcijama, raketiraćemo civilne ciljeve u Italiji.” Francuska razrađuje plan o “zaštićenim zonama” UN.
• Komandant vojske bosanskih Srba, general Ratko Mladić, povodom moguće vojne intervencije, izjavio: “U slučaju intervencije, Vašington će se suočiti sa bombaškim napadima u njihovim većim gradovima. Izvešće ih srpski iseljenici. Svaki strani vojnik koji dođe u Bosnu neće izaći živ.”


• Na aerodromskoj pisti cvjeta šverc: jedan prelazak piste sa 10 kg. hrane donosi zaradu od 1 000 DM.


• Na Sarajevskom aerodromu se sastali predstavnici HVO-a i bosanskih Srba, bez znanja Armije BiH . To je bio primjer otvorene saradnje.
• Josip Magdić, sarajevski kompozitor, promovisao “Ratnu kajdu 92”, u hrvatskom kulturnom društvu “Napredak”.
• U Kamernom teatru 55 održana “Molitva za mir”. Izvedena kompozicija “Ave Maria”.
• Izabrana Mis opsjednutog grada, Inela Nogić.
• Vijest iz “Bosnalijeka”: farmaceut Saša Pilipović proizveo lijek koji nedostaje - Deksametazon. Proizvedene infuzione otopine.


• Svega 105 pasa u gradu vakcinisano protiv bjesnila.
• Procvat pozorišta u gradu.
• Počela deratizacija grada.


• Vojne patrole Armije Republike BiH (ARBiH) vrše kontrole po ulicama. Ko nema uredne papire, dobija poziv za vojsku na licu mjesta i privode ga u jedinicu.

Kulturni opstanak

Opsjednuti grad brani se kulturom i tako opstaje. Grupe i pojedinci stvaraju sve ono što su koristili da stvaraju prije opsade. U nemogućim okolnostima oni snimaju filmove, pišu knjige, objavljuju novine, emituju radio programe, dizajniraju razglednice, postavljaju izložbe, predstave, prave mape za obnovu grada, osnivaju nove banke, organizuju modne revije, snimaju fotografije, slave praznike, stavljaju šminku… Sarajevo je grad budućnosti i života u postkataklizmi. U njemu, na ruševinama stare civilizacije izbija nova, alternativna, sastavljena od ostataka urbanih elemenata. Sarajevo živi život futurističke komike i naučnofantastičnih filmova.

VIDEO NA TEMU
ANKETE
ANKETA
MAPA OPSADE SARAJEVA