SAVJETI ZA OPSTANAK // 05. 1993.
ZEJNEBA AGANOVIĆ // GRAĐANIN
GOVORNA ISTORIJA - INTERVJU
GOVORNA ISTORIJA - TRANSKRIPT

Maj 1993

Zejneba Aganović
Građanin
SAVJETI ZA OPSTANAK

‘A ja na posao, pa koritom Miljacke, a nekad zapucaj, ali šta ću. Morala sam. Imala sam muža ranjenog. I njega je trebalo ishraniti i svekrvu koja je bila na postelji. I mnogo puta kad sam išla iako znam… možda ću doći živa, možda ranjena, a možda neću nikako, morala sam. Imala sam dvije haste u kući. Ne samo ja, svi smo tako živjeli. Ko je imao da nabere žare, negdje ili mu neko donese, pa napravi taj kako mi kažemo uljevak, tako smo ga zvali, to je bila premija. Jedna žena je dobila nekakav paket…ni sama ne znam, pa je donijela glavicu luka i krompir. Napravila sam tada, sjećam se, nešto nalik na hljeb. Zovnula sam komšinicu. Kaže ona da mi to nikad neće zaboravit’. A gdje smo pekli… od šporeta električnog na onoj mreži, neko u šerpi. Naložimo što smo imali, pošto drva nije bilo, ložili smo što smo stizali, cipele, sandale, sve što je moglo goriti. Ne znam ni koliko sam knjiga izgorila da bih napravila djetetu da jede, da ne bi plakalo i molilo, majko, daj mi koru hljeba, i tako. I tako je svako, nisam samo ja jedina. I mnogo puta kad zapuca svi odoše u podrum. Ja kažem, neka jednom i ove muke prestanu. Jednom su svi otišli, ja sam ostala i djetetu nisam dala da ide, velim: “Pa sine, neka te sa mnom.” A mali plače i kaže: “Pa mama, ja ovo više izdržat’ ne mogu. Daj mi stavi nešto na uši!”, jer je to stvarno i dan i noć padala kiša granata… a snajper čini mi se kad prestane onda se čovjek treba najviše bojati. Jednom sam otišla po hljeb. I tako smo čekali, snajper je puc’o, odakle, ni sama ne znam. Znam samo da je čovjek poginuo u prolazu. Odakle, ni danas dan mi nije jasno. Pod tim svim mi smo živjeli. Borili se za život, borili se da preživimo. Tako je to bilo na Trgu, a ko nije bio ne može se ni sjećati. To nije toliko stradalo od granata koliko od snajpera. Jer kud god maknemo snajper gađa. Čak i u stanu. Sjećam se jednom, žena je ležala nepokretna i ostala je u stanu, svi su se sklonili. Kako je gađao, uglavnom na krevetu je ostala mrtva. Tako da nigdje nismo mogli maći od snajperskih hitaca. Ko životinje su nas vrebali. Jednom, sjećam se, išla sam s posla i pošla mostom, bilo je dosta svijeta pored trafike. Velim što ne prelazite, kaže ne smijemo. Kažem ja, k’o napravim se hrabra: Hajde, smijem ja. Nosim onaj hljeb. Pođem da pretrčim, a on me gađa, a ja bacim hljeb, velim ma kakva hrana, daj živu glavu da izvučem. Vratim se, opet sa svima njima stanem, pa čekaj, čekaj, pa onda opet kad prestanu snajperski hici, potrči. A oni nas dočekaju izvan mosta kod desetke, kod dvice, ma čini mi se nema tog prolaza gdje nije gađano.’

FOTOGRAFIJE NA TEMU
TEKST NA TEMU

MAJ 1993


• U Sarajevu obavljeno prvo međunarodno vjenčanje. Za svadbu napravljena torta od krompira. Mladoženja Stephen Peterson, radnik UN-a, izjavio je: “Imam ženu Zoricu, iznajmili smo kuću u Sarajevu, imamo baštu, svoju šljivu, imamo čak i svog psa.”
• Atina, 1. maj 1993. U Atini počela dvodnevna konferencija o BiH. Kopredsjedatelji mirovne konferencije: Cyrus Vance, lord David Owen. Na ovom sastanku prisutni: Alija Izetbegović, Franjo Tuđman, Slobodan Milošević, Momir Bulatović, Mate Boban i Radovan Karadžić. Haris Silajdžić, ministar spoljnih poslova BiH, izjavio: “Srbi kupuju vrijeme dolaskom u Atinu.” Prije Atine, general Morillon pokazao Aliji Izetbegoviću korekciju mapa dogovorenih u Ženevi. Izetbegović odbio da razgovara o korekcijama. U Atini, Radovan Karadžić potpisao sporazum, uz uslov da Skupština bosanskih Srba mora odobriti potpis. Alija Izetbegović: “Ovaj potpis je velika pobjeda za našu zemlju.”


• Zvanični Vašington neće odustati od vojne intervencije, ako Srbi nastave po starom.
• MUP Sarajevo izdao proglas: “Ako naiđete na neeksplodirane granate nazovite 985.”


• Tekstilna konfekcija “Alhos” obukla bh reprezentaciju za Mediteranske igre u Monpeljeu.


• Ofanziva vojske bosanskih Srba na Žepu. Alija Izetbegović traži da se Žepa hitno stavi pod zaštitu UN. Visoki komesarijat UN za izbjeglice preporučuje da konvoji UNHCR-a idu bez oružane pratnje UNPROFOR-a, jer tako neće provocirati bosanske Srbe. A ako bosanski Srbi ipak budu zaustavljali konvoje, treba pregovarati sa njima u cilju mira.
• Apel Skupštine grada svijetu za pomoć u hrani.
• Droga u grad stiže iz Posušja, Zenice, Splita.
• Promovisan Plivački savez BiH, sa zadatkom podizanja plivačke kulture građana Sarajeva gradnjom bazena.


• Državni sekretar SAD, Warren Christopher, krenuo na turneju po Evropi.
• Skupština bosanskih Srba postavila devet uslova za UN. Rok tri nedjelje.
• Otvoren prvi ratni dječiji vrtić, na Alipašinom polju.


• Skupština bosanskih Srba odbila mirovni plan. Srbijanska Vlada najavila obustavu svake osim humanitarne pomoći bosanskim Srbima, nakon njihovog neodgovornog glasanja.
• Počeo festival “Hare-Krišna”, ratni festival mira, uz tradicionalna muziku, švedski teatar i predavanja.


• Održan sastanak general Morillon-Alija Izetbegović. General Morillon: “Ako budemo napadnuti ili bilo koja zaštićena zona UN-a, imamo pravo i dužnost da odgovorimo na vatru.”
• Bosanski Srbi će sprovesti referendum. Rusija podržala ovu odluku. Madeleine Albright, ambasador SAD pri UN, nije spremna da podrži tu odluku, jer je to trik Srba da bi kupovanjem vremena osvojili dodatne teritorije. Izjava predsjednika SAD, Billa Clintona: “Etničko čišćenje divlje cinično, vrijeđa savjest svijeta i naše standarde ponašanja.”


• Bivši premijer jugoslovenske Vlade, komunistički tvrdolinijaš i predsjednik Olimpijskog komiteta BiH, Branko Mikulić, uputio pismo predsjedavajućem Međunarodnog Olimpijskog komiteta, Antoniu Samaranu : “Prkosimo i tako što mislimo o budućnosti. Ne damo se slomiti!”
• Direktor Kamernog teatra 55, Gradimir Gojer, uputio apel pozorišnim umjetnicima svijeta da prestanu održavati predstave i tako skrenu pozornost na rađanje fašizma na Balkanu.
• Haris Silajdžić zvanično traži povlačenje osoblja UNPROFOR-a iz BiH, jer je briga za sigurnost vojnika UN prepreka za odbranu ove suverene zemlje.
• Održane vježbe NATO-a na temu: “Kako odgovoriti na regionalne sukobe?”
• Mostar u krvi i plamenu. Izbio sukob HVO-a i Armije BiH. Postignut telefonski prekid vatre na liniji Alija Izetbegović-Mate Boban. Sukob između Hrvata i Muslimana u BiH zauzima sve više mjesta u američkim medijima, te sve više komplikuje odluku o vojnoj intervenciji i ukidanju embarga na oružje za državu BiH.
• Srbija u znak kažnjavanja bosanskih Srba, zbog nepotpisivanja mirovnog sporazuma, zatvorila granicu prema BiH, u dužini od 120 km. Sa granice vraćena Biljana Plavšić, jedna od vođa bosanskih Srba.


• Evropski lideri odlučili da sačekaju sa vojnom intervencijom do rezultata referenduma bosanskih Srba. Lord Owen: “Amerikanci na Evropljane gledaju kao na slabiće, a Evropljani na Amerikance kao na kauboje.”


• Održana sjednica BH Vlade. Donesena odluka: “Hrvatske trupe moraju napolje iz BiH, inače će BiH tražiti zaštitu od agresije.”
• Ofanziva bosanskih Srba na Brčko.
• Hrvatske trupe srušile most u Bijeloj /Hercegovina/, da bi se onemogućio prolazak konvoja za Sarajevo i Srednju Bosnu.


• Izjava četničkog vojvode Vojislava Šešelja: “U znak odmazde što Italija učestvuje u savezničkim akcijama, raketiraćemo civilne ciljeve u Italiji.” Francuska razrađuje plan o “zaštićenim zonama” UN.
• Komandant vojske bosanskih Srba, general Ratko Mladić, povodom moguće vojne intervencije, izjavio: “U slučaju intervencije, Vašington će se suočiti sa bombaškim napadima u njihovim većim gradovima. Izvešće ih srpski iseljenici. Svaki strani vojnik koji dođe u Bosnu neće izaći živ.”


• Na aerodromskoj pisti cvjeta šverc: jedan prelazak piste sa 10 kg. hrane donosi zaradu od 1 000 DM.


• Na Sarajevskom aerodromu se sastali predstavnici HVO-a i bosanskih Srba, bez znanja Armije BiH . To je bio primjer otvorene saradnje.
• Josip Magdić, sarajevski kompozitor, promovisao “Ratnu kajdu 92”, u hrvatskom kulturnom društvu “Napredak”.
• U Kamernom teatru 55 održana “Molitva za mir”. Izvedena kompozicija “Ave Maria”.
• Izabrana Mis opsjednutog grada, Inela Nogić.
• Vijest iz “Bosnalijeka”: farmaceut Saša Pilipović proizveo lijek koji nedostaje - Deksametazon. Proizvedene infuzione otopine.


• Svega 105 pasa u gradu vakcinisano protiv bjesnila.
• Procvat pozorišta u gradu.
• Počela deratizacija grada.


• Vojne patrole Armije Republike BiH (ARBiH) vrše kontrole po ulicama. Ko nema uredne papire, dobija poziv za vojsku na licu mjesta i privode ga u jedinicu.

OPASNE ZONE

Svako mjesto u gradu je bilo opasna zona. U svakom momentu, sa svakog mjesta na planinama oko grada, snajperi su mogli pogoditi svaku metu u gradu. Ipak, najopasnije zone su bile one na direktnoj liniji vatre: mostovi, raskršća i ulice otvorene prema brdima. Bila su to i mjesta gdje je mogućnost da građanin bude pogođen bila smanjena ako je bio brz trkač. Takva mjesta su takođe bila manje strašna od drugih dijelova grada, gdje pješak nikad nije bio siguran da li ići sporo ili brzo. Da li će granata pasti ispred ili iza vas? Znaci “OPASNA ZONA”, “PAZI, SNAJPER!”, kao i saobraćajni znaci, bili su ispisani masnom bojom na komadima UNHCR plastične folije, ili na komadima kartona, drvenoj ploči, ili jednostavno ispisani kredom na zidu.

VIDEO NA TEMU
ANKETE
ANKETA
MAPA OPSADE SARAJEVA