SUSAN SONTAG U SARAJEVU // 04. 1993.
HARIS PAŠOVIĆ // REDITELJ
GOVORNA ISTORIJA - INTERVJU
GOVORNA ISTORIJA - TRANSKRIPT

April 1993

Haris Pašović
Reditelj
SUSAN SONTAG U SARAJEVU

‘U Sarajevu su već u ljeto ’92. godine neki ljudi pokušali… profesionalni umjetnici, pokušali da urade određene projekte koji su značili nastavak života u gradu, nastavak kreativnosti. Nešto što je nama u to vrijeme, mislim građanima Sarajeva, sve vrijeme opsade bilo značajno, kao hljeb, ili kao lijekovi, kao voda, ili kao ostale neophodne, minimalne ljudske potrebe. Tako je “Fama” već u ljeto ’92. godine počela projekat “Opstanak”. Zatim, “Sklonište”, predstava koja je izašla u septembru ’92. godine. Poslije toga je “Kosa” napravljena, negdje u zimu ’92. godine. I kada sam ja došao u Sarajevo, mi smo tada pokrenuli Međunarodni teatarski filmski festival nekadašnji MES, a jedna od prvih predstava je bila “Alkestis”, u avgustu ’93. godine. A u to vrijeme, negdje ’93. u zimu, bio je snijeg. Sad da li je to bio april, da li je to bilo nešto prije toga, u Sarajevo je došla Suzan Sontag. Mi smo se tada dogovorili, da ona dođe ponovo u ljeto ’93. godine i da radi predstavu “Čekajući Godoa”. Predstava je imala svoju premijeru negdje sredinom avgusta ’93. godine i imala je vrlo značajan odjek kako u gradu Sarajevu, tako i izvan Sarajeva. Prvi put je kultura u Sarajevu došla na naslovnu stranicu “Vašington Posta” i prvi put je jedna informacija da se u ovom gradu osim smrti dešava još nešto izašla iz Sarajeva.’

FOTOGRAFIJE NA TEMU
TEKST NA TEMU

APRIL 1993


• Otvoreno Koševsko groblje, 27 godina nakon zatvaranja, zbog nedostatka prostora za ukop žrtava ubijenih snajperima i granatama.
• Njujork, 1. april 1993. Savjet bezbjednosti UN izglasao rezoluciju kojom se odobrava primjena sile u zoni zabrane letova iznad BiH. Rezolucija je, na insistiranje ruske delegacije, modificirana stavkom koja precizira da se upotreba sile isključivo odnosi na ciljeve u vazduhu, a nikako na zemlji.


• Cyrus Vance se povlači sa funkcije medijatora mirovnih pregovora za BiH. Nasljeđuje ga Thorvald Stoltenberg.
• PTT postigao dogovor sa UNHCR-om o slanju i primanju pisama njihovim humanitarnim avionima, jednom nedjeljno, na relaciji Sarajevo-Split.


• Parlament bosanskih Srba odbio Vance-Owenov plan. EZ im daje novi rok, 15.april, da ga prihvate.


• U Sarajevu proslavljen jevrejski praznik Pasha.


• Izašlo 5 000 000 primjeraka “Oslobođenja”, na svim kontinentima.


• U toku ofanziva vojske bosanskih Srba na Srebrenicu. Međunarodna zajednica predlaže jači pritisak na Srbe.


• Izvještaj UNHCR-a sa aerodromske piste: šest poginulih pri prelasku.
• PTT obezbijedili satelitsku telefonsku centralu, ali je ne mogu dopremiti u grad.
• U gradu otimačina za poslovnim prostorima da bi se u njima otvarale kafane. To je najtraženija roba na tržištu u opsjednutom gradu.


• U Sarajevo stigla Susan Sontag i susrela se sa umjetnicima i intelektualcima.


• Fondacija koju je osnovao George Soros uspostavila satelitsku telefonsku centralu za komunikaciju Sarajeva sa svijetom, preko Amerike.
• MUP uspostavio novi režim saobraćaja zbog povećanog dejstva snajperista po ulici Strahimir Kranjčević.
• U Sarajevo stigla Joan Baez. Njen dolazak je dio akcije dovođenja svjetski slavnih ličnosti u Sarajevo, da bi svjedočili svijetu o sudbini jednog evropskog grada na kraju 20. vijeka.
• Počeo Uskršnji nogometni kup. Nogometaši “Bosne”, pobjednici kupa. Kao nagradu su dobili pokal i školjku jaja.
• U Zvorniku, koji kontrolišu bosanski Srbi, Srpkinje u crnoj odjeći zaustavile prolazak humanitarnog konvoja za Srebrenicu, na čelu sa generalom Morillonom.


• “Soros Fondacija” podijelila 16 000 kesica sjemena građanima Sarajeva za sađenje u “baštama za preživljavanje”.Opštinski štab Civilne zaštite Novi Grad će dodjeljivati obradivo zemljište građanima, a bez nadoknade.
• Održana Uskršnja misa u sarajevskoj Katedrali.
• Dr William Wagman ustupio kolekciju ploča fonoteci RTVBiH.


• U napadu vojske bosanskih Srba na Srebrenicu, na stotine poginulih u Srebrenici. UN opozvale francuskog generala Morillona sa dužnosti.
• Komandant OSBiH Sefer Halilović uputio pismo generalu Hrvatske vojske Bobetku i generalu Petkoviću. Radi se o konvoju oružja za vojsku OSBiH, koji stoji blokiran od HVO snaga, a namijenjen je spasu Srebrenice: “Dobili ste 25 % oružja, po dogovoru, i zbog toga ćete biti saučesnici u zločinu u Srebrenici.”


• Islam Džugum, maratonac, sprema se za Mediteranske igre u Monpeljeu, za trku na 25 km.


• Transportno preduzeće “Gras” priprema se za mir. Prave projekte rekonstrukcije porušene žičare na Trebeviću.
• Njujork, 18. april 1993. Savjet bezbjednosti UN usvojio tekst rezolucije kojom se Srebrenica proglašava zaštićenom zonom. Ovom odlukom je predviđeno da se agresorske snage bosanskih Srba povuku, dok bi mirovne trupe preuzele zadatke aktivne odbrane civilnog stanovništva.
• U Srebrenicu ušao kanadski bataljon UNPROFOR-a. Bosna živi od jedne do druge prijetnje, od jednog do drugog obećanja.
• Njujork, 19. april 1993.
Savjet bezbjednosti UN usvojio novu rezoluciju kojom se najavljuju oštrije sankcije protiv Srbije i Crne Gore, ukoliko do 26.aprila Karadžić ne potpiše Vance-Owenov plan. Prema ovoj rezoluciji, zabranjuje se brodski transport roba u ili kroz SR Jugoslaviju, osim za humanitarne pošiljke, koje mora da odobri Komitet za sankcije UN. Kopneni transport može se odvijati samo na ograničenom broju puteva i željezničkih prelaza, također uz dozvolu Komiteta za sankcije UN. Zabranjuje se riječni saobraćaj SR Jugoslavije, na Dunavu, izvan jugoslovenskih granica. Strani brodovi koji idu Dunavom kroz SR Jugoslaviju moraju biti pregledani i moraju imati dozvolu Komiteta za sankcije UN. Na 12 milja od jadranske obale SR. Jugoslavije uspostavlja se zona zabrane plovidbe, što znači da ni jedan brod neće moći da uđe u teritorijalne vode, osim u vanrednim situacijama i uz posebnu dozvolu. Zamrzavaju se finansijska sredstva SR Jugoslavije u inostranstvu. Sva saobraćajna i transportna sredstva koja se nađu van granica SR Jugoslavije biće zadržana i mogu biti zaplijenjena ako se utvrdi da krše sankcije. Ista mjera odnosi se i na transportna sredstva drugih zemalja koja krše sankcije. Zabranjuju se sve finansijske i druge veze sa SR Jugoslavijom, izuzev telekomunikacionih, poštanskih i pravnih. Usluge vezane za humanitarnu pomoć i druge posebne slučajeve moraju imati odobrenje Komiteta UN za sankcije.


• U toku je proces demilitarizacije Srebrenice. Sastanak Radne grupe na sarajevskom Aerodromu. Ako bosanski Srbi napadnu, UN će štititi svoje ljude.
• Počeo festival “Sarajevska zima”.
• HVO gađao hidroelektranu Jablanica, prekinuti dalekovodi prema Sarajevu.


• Zločini HVO nad muslimanskim stanovništvom u Srednjoj Bosni.


• Predsjednik samoproglašene tvorevine Herceg-Bosna, Mate Boban, i predsjednik Predsjedništva BiH, Alija Izetbegović, potpisali novi mirovni sporazum.
• Izjava Radovan Karadžića, vođe SDS-a: “Ako noćas odlučimo da potpišemo mirovni plan, srpski narod će uspjeti, a ako odlučimo da ga ne potpišemo, srpski narod će opet uspjeti.”


• Skupština bosanskih Srba odbila mirovni sporazum.Tim povodom, slijede reakcije: generalni sekretar NATO-a, Manfred Woerner, podržava bombardovanje vojske bosanskih Srba. Izjava ruskog predsjednika Borisa Jeltsina: “Ruska Federacija neće štititi nekoga ko se konfrontira sa cijelom svjetskom zajednicom.” Ministar spoljnih poslova BiH, Haris Silajdžić: “Ne može se očekivati da se protiv tenkova borimo kuhinjskim noževima.”
• U Sarajevu pokrenuta inicijativa za revitalizaciju kupališta “Bentbaša”. Odmah je pristupljeno izradi plana.


• Provode se sankcije prema SR Jugoslaviji: zatvorene granice, zamrznuta pokretna imovina, uspostavljen nadzor riječnog saobraćaja na Dunavu.
• Lord Owen: “Još je prerano da bombardujemo srpske položaje.”


• Sastanak u Londonu: Haris Silajdžić: “Dozvolite nam da se branimo. Niko nema pravo da nam to uskrati.”
• Slobodan Milošević traži od Radovana Karadžića i Momčila Krajišnika da ponovo razmotre odluku parlamenta. Zaprijetio im prekidom ekonomske pomoći. Zakazan novi sastanak skupštine za 5. maj.

Pozorišta

“Kamerni teatar 55” nalazi se u granatiranoj zgradi u glavnoj ulici, Maršala Tita 55. Gledalište je jedno od najsigurnijih mjesta u gradu. Svaki dan u 13.00 (vrijeme određeno teškoćama kretanja po gradu koji je noću neosvijetljen) održava se predstava, promocija nove banke, knjiga, novina ili komemoracija nekog značajnijeg događaja… Ponekad se održi i koktel na kome se služi humanitarna pomoć. Kosa je najpopularniji hit.

Kulturni opstanak

Sarajevo stidljivo počinje da shvata tačno to – da je razrušeno, ranjeno, žalosno – a to je prvi grad 21. vijeka i sada centar evropske duhovnosti.
Pred kraj života, 1949, Klaus Mann je napisao: “Talas samoubistava čije su žrtve izuzetni i istaknuti umovi, probudiće narode iz letargije tako da će shvatiti smrtonosnu ozbiljnost suđenja koje je na sebe privukao glupošću i sebičnošću.”

Ovaj strastveni antifašista, koji poziva na kampanju samoubistava među evropskim intelektualcima i sam se ubio nešto kasnije u Kanu. Malo više od deset decenija kasnije čak ni organizovana samoubilačka kampanja cijelih nacija neće podići evropske intelektualce iz letargije. Umjesto političkog samoubistva, oni su se zbog svoje gluposti i sebičnosti odlučili na totalnu destrukciju, na dugo umiranje na toplim ćilimima u mirisu jeftine dekadencije. Na holokaust u Bosni I Hercegovini taj proslavljeni evropski duh s kraja 20. vijeka pokazuje se u svoj svojoj nemoći. I ne pomiče se ni za milimetar iz svog neosjetljivog egocentrizma koji ga čini, ma koliko nemoćnim, takođe i zlim. Korupcija i licemjerje se i ne trude da se sakriju, individualizam je prerastao u malograđansku narcisoidnost. Mit o Faustu koji se razvio u brbljavim uredima Evrope korisno je pokriće za posljednje ostatke savjesti koja može biti iritirajuća kao muha zunzara. “Faustovska žeđ za znanjem najbolje se gasi u simbolima nacionalizma. Godine 1993. Nova ključna riječ pojavila se u evropskim salonima: Sarajevo je dovoljno strašno, dovoljno misteriozno i dovoljno blizu da potakne i ohrabri osjećaj milosrđa. Sarajevo je postalo idealan digestiv za evropsku glupost koja se, u svoj svojoj ozbiljnosti, naziva evropskom inteligencijom.
U isto vrijeme, u stvarnom Sarajevu, rađa se nobi evropski duh, koji čak ne gleda sažaljivo u groteskne evropske salone. Novi evropski duh diže se iz novog otkrića značenja, iz redefinicije svijeta i života. Smrti i patnje. I ovo se moglo desiti samo u Sarajevu, centru bosanskohercegovačke tragedije i kraju stare Evrope.
U Sarajevu su se posljednjih 17 mjeseci pojavila posebna vrsta ljudi, ljudi promijenjene psihologije, uslovljene specijalnim kursom izgladnjivanja kroz koji su prošli i sublimirali mentalni život koji prevazilazi psihološki.
Prirodno je da se ovaj novi duh najprije manifestovao kod mladih ljudi, najinteligentnijeg i najvitalnijeg dijela stanovništva. Mistični spleen novog evropskog duha je u njegovoj jednostavnosti i etičnosti.
Iz današnje sarajevske perspektive Klaus Mann izgleda kao dobri stari romantičar. Njegovo samoubistvo u svjetlu ideje njegovog citata na početku ovog teksta, bio je optimističan čin zaljubljenika u izvjesnu ideju o svijetu. U gradu u kome se ideja o svijetu promijenila, promijenio se i osjećaj za romantiku. Klaus Mann je bio ubijeđen da još ima intelektualaca njegovog kalibra kad je pozvao na organizovanu kampanju politički motiviranih samoubistava. Tačno je da je bio sam iz jednostavnog razloga što je bio poseban. Sarajevo počinje da uči da nije poput drugih evropskih gradova, da je poseban, jedinstven, neuporediv. Sarajevo, djetinje začuđueno, počinje da shvata da je upravo to – razrušeno, ranjeno i ojađeno – da je prvi grad 21. vijeka i novi centar evropske duhovnosti.

HARIS PAŠOVIĆ

Haris Pašović
Rođen u Sarajevu 1961. godine. 1984. diplomirao na Akademiji dramskih umetnosti u Novom Sadu. Njegov profesionalni trening uključuje Fulbright stipendiju, trening za reditelje (Festival u Avinjonu, UNESCO), rad sa Nordic Theatre Institute Holstebro u Danskoj. Režirao u najboljim pozorištima bivše Jugoslavije, prije rata dobio skoro sve važnije pozorišne nagrade. Radio je Aristofanove “Ptice”, Bunuelovog “Hamleta”, Jarryevog “Kralja Ibija”, Wedekindovo “Buđenje proljeća”, “Mara-Sad”, Kišovog “Simona čudotvorca”.

OPSADA
U opsadi je nastavio raditi pozorišne predstave: “Grad”, “Svileni bubnjevi”, po japanskom klasičnom teatru, Euripidovu “Alcestis”, “Svilene bubnjeve II”, “U zemlji posljednjih stvari”, Paula Austera. Organizovao filmske predstave i izložbe. Bio direktor Međunarodnog pozorišnog i filmskog festivala.

Ako postoji život poslije života, u kom biste se obliku vratili?
Neću se vraćati.

Kako biste opisali savršenu sreću?
Sloboda.

Šta je vaš najveći gubitak?
Sloboda.

Šta je vaš najveći dobitak?
Novo viđenje slobode i da ne mrzim nikoga.

Kad i gdje ste bili najsrećniji?
Momenti, momenti…

Koje su vaše izgubljene iluzije?
Zdravo društvo.

Opišite svoj dan i posao.
Buđenje, čitanje, administracija, stvaranje, čitanje, spavanje.

Sarajevo?
Sarajevo?

Koje riječi više ne koristite?
Kako ću se sjetiti?

Po vašem mišljenju, da li je moral vrlina?
Da.

Gdje biste voljeli da živite?
U prirodi.

Kako ste preživjeli?
Slučajno, za sada.

Čega se plašite?
Svjetskog rata.

Da li prošlost postoji za vas?
Da.

Ovo je kraj civilizacije. Kako će izgledati slijedeća?
Bilo bi lijepo da bude inteligentna.

Možete li nam dati recept za mentalno zdravlje?
Obično je kasno kada pronađeš recept.

Kako želite da umrete?
Neću da umrem.

Trebate li nadu da biste preživjeli?
Poslije nade i poslije straha.

Kako je izgledala ’92, kako ’93, kako ’94?
Teške godine.

Kako biste nazvali ovaj period svog života?
Rat.

Vaša poruka s kraja svijeta, iz zemlje posljednjih stvari?
Nnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnn.

Volite li život i šta je život uopšte?
Da, ali ne mogu odgovoriti na ovo pitanje.

VIDEO NA TEMU
ANKETE
ANKETA
MAPA OPSADE SARAJEVA