‘AKO IDETE NA PREGLED, PONESITE JEDNO DRVO!’ // 02. 1993.
AŠIDA PROHIĆ // DOM ZDRAVLJA NOVI GRAD
GOVORNA ISTORIJA - INTERVJU
GOVORNA ISTORIJA - TRANSKRIPT

Februar 1993

Ašida Prohić
Dom zdravlja Novi Grad
‘AKO IDETE NA PREGLED, PONESITE JEDNO DRVO!’

‘Sada je bilo pitanje kako izorganizirati zdravstvenu službu i omogućiti rad 24 sata. Jer mi nikada nismo prestali raditi u toku cijelog rata, radilo se punih 24 sata. Dakle, trebalo je proboraviti po cijeli dan, cijelu noć, u nezagrijanim prostorijama, prostorijama bez struje, bez vode, bez hrane, da ne kažem osnovnog higijenskog onog minimuma. Imali smo jednu peć, znate to su bile one peći na čvrsto gorivo napravljene od lima običnog. Problem je bilo sad naći dimnjak. Jer ta ustanova arhitektonski nije bila riješena da postoje dimnjaci. Bili su prostori za ventilaciju i to smo iskoristili kao dimnjak i odnosno kao i same prozore na kojima više stakla nije bilo, jer smo kroz foliju izbacili te solunare i tako se zagrijavali. Dobili smo peć, a onda je bio problem naći sad sa čim ćemo se grijati. U početku su to bili neki kartoni i tako nekakvi papiri koji su se nalazili po Domu i za koje smo mislili da više neće ničemu služiti. Naravno, na papir se nismo mogli ugrijati. Jablanovi koji su bili oko Doma dobro su nam došli, oni su bili, naravno, posječeni i tako ta mokra drva smo koristili za zagrijavanje prostorija. Naravno, jedna peć mogla je da zagrije jednu ili dvije sobe. Tako smo našli jednu lokaciju u Domu koja je možda bila najpodesnija da se to tako izorganizuje, a ujedno morali smo tražiti mjesto koje je na neki način bilo bezbjedno u odnosu na sama granatiranja. Objekat je građen tako da nema podruma, da nema ni prizemlja, jer je na nekim stubovima. To je bio prvi sprat u kome je radila služba i za predškolsku, i školsku djecu, i opštu praksu, pa čak i stomatolog. Tako da u jednom vrlo malom skučenom prostoru smo u stvari primali cijelo građanstvo. Drugi problem, vrlo važan problem je bio nedostatak lijekova, nedostatak sanitetskog materijala. Jer znate već kako je vrlo rano u proljeće grad već bio blokiran, teško je bilo išta doći u grad. A mi smo koristili uglavnom naše rezerve, koje nimalo nisu bile solidne, mogu reći. Vrlo je to bilo oskudno. Taj sanitetski materijal, znate kod povređivanja se koristio u velikoj količini Jednu ranu ne možete zbrinuti ni zaustaviti krvarenje sa nekakvim malim dijelom vate ili zavoja i tako. To se moralo onako iskoristiti kako se od povrede zahtijevalo. Lijekovi su isto tako bili već na izdisaju i problem je bivao… znate, temperature su znale biti, sigurno, u tim našim prostorijama i ispod nule, dok smo u jutarnjim satima nalazili akvu u našim ampulama potpuno zamrznutu. Trebalo je odmrznuti, pa onda rastvoriti penicilin pa dati djetetu. Dakle, radilo se u izuzetno teškim uslovima. To je već bio, mogu reći decembar ’92. Zima nastaje već decembrom. Januar, februar, naravno i mart je bio, ne treba zaboraviti, dosta hladan. Sjećam se 8. marta kada sam pogledala kroz prozor, mraz je bio potpuno zabijelio onaj park ispred Doma. A sjetila sam se nekih osmih martova ranije, kada smo mi u cipelama i kostimima odlazili na proslavu. Ovaj put je trebalo obući i čizme i rukavice i kapu. Pa mi smo sa šubarama i rukavicama radili na poslu. Drugačije se nije moglo, ili smo uzimali cjepanice koje smo stavljali u rerne da se osuše, a ujedno i da se ugriju. Mi smo grijali ruke da bi sa toplim rukama mogli pokriti pacijenta, pogotovo malu djecu koja su dolazila bolesna. Treba pacijenta skinuti, treba poslušati, a u stvari uslovi su bili takvi da se dah u prostorijama vidio. Donosili smo kako smo dolazili na dežurstvo, trebalo je donijeti vodu, znate, trebalo je donijeti koju cjepanicu, ko je šta u stvari imao tako je donosio, to smo koristili za zagrijavanje. Mada moram priznati, policija iz Novog Grada, znali su doći donijeti nam po vreću drva. S obzirom da su oni kontrolisali tu sječu i prodaju tih drva. Toga je bilo, borba za život je bila na razne načine. Dolazili smo tako do drva, pa sretan je bio onaj kad za dežurstvo dobije vreću drva da bi mogao da se ogrije. Ishrana, znate kakva je bila. To je oskudno. Mi smo se snabdijevali jedanput dnevno sa toplim obrokom iz bolnice Koševo, iz te kuhinje. Trebalo je svaki dan otići po taj topli obrok, a znate kako je sve to bilo u gradu. Kakvo je granatiranje, kakva raskršća je sve trebalo proći da biste do Koševa došli, a onda se trebalo i vratit’, kad su granate padale. Za to je trebalo izdvojiti i nekog goriva, a sve ste čuvali da bi mogli pacijente prebaciti do bolnice.’

FOTOGRAFIJE NA TEMU
TEKST NA TEMU

FEBRUAR 1993



• Iz Ženeve pregovori sele u Njujork.
• Sarajevo je u krugu od pet obruča :
1. Vojska bosanskih Srba 2.UN 3. HVO 4. Crna berza 5. Aktuelna vlast


• Bosanski Srbi granatiraju pogrebne povorke, sahrane i bolnice u Sarajevu.
• Vinko Puljić, katolički poglavar BiH, susreo se sa Papom. Iz Sarajeva je prenio Papinu poruku svijetu: “Zaustavite divljaštvo, neka ljudsko pobijedi!”


• Lord Robert Owen istupa protiv SAD, koje odbijaju plan koji ide na ruku bosanskim Srbima.
• SUBNOR, Savez boraca iz Drugog svjetskog rata, uputio apel članstvu da se bore protiv fašizma, genocida i etničkog čišćenja, a za zajednički život.
• Savjet bolesnicima: Ako idete u ambulantu, ponesite jednu cjepanicu jer je stanje sa grijanjem kritično.


• U gradu vlada ratna hiperinflacija.
• Međunarodni Centar za mir primio predstavnike Helsinškog građanskog foruma iz Francuske koji treba da posmatraju situaciju u Sarajevu, a onda da izvijeste evropsku i svjetsku javnost da li u Sarajevu postoji građansko društvo.


• Obustavljeni UNHCR letovi.
• Počeo rad srednjih škola u mjesnim zajednicama, poslovnim prostorima, stanovima.
• Radio “Studio 99” objavio vijest o podjeli grada. Slušaoci se uspaničeno javljali u kontakt program. U gradu je bio Vance-Owenov posrednik. Od njega je dobijena ta informacija.


• Na aerodromskoj pisti ubistva i ranjavanja. U toku pretrčavanja preko piste UNPROFOR reflektorima osvjetljava pistu, a bosanski Srbi gađaju pokretnu metu. Onda slijedi UN procedura: Otkriveni treba da uđu u vozilo UN. “Plavci” ih vraćaju tamo odakle su pošli ili došli.
• Proglašeni najbolji sportisti BiH u '92. godini: šahisti Vesna Bašagić i Ivan Sokolov.


• Skupština grada donijela odluku da Sarajlije, u znak solidarnosti sa građanima Istočne Bosne, ne primaju humanitarnu pomoć sve dok i u Istočnu Bosnu ne stignu humanitarni konvoji.


• Otvoreno prvo ratno kino “Obala”. Projekcije se održavaju u sarajevskim podrumima.
• Zbog odbijanja Gradske vlade da preuzme humanitarnu pomoć, roba leži na aerodromskoj pisti. Piloti odbijaju da slijeću zbog gomila neisporučene hrane.


• “Oslobođenje” posjetila Bianca Jagger.
• Stigla odluka UNHCR-a, iz Ženeve: Vladini zvaničnici ne mogu se voziti avionima UN. Prošlog mjeseca, Ženeva je odobrila domaćim novinarima korištenje UN letova iz opkoljenog grada.
• Civilna zaštita od gradskih vlasti traži dva kontejnera za zaštitu Sarajlija od snajpera na raskršćima. Civilna zaštita ih ne može prevući, jer nema nafte.


• Sadako Ogata, najviši zvaničnik UNHCR-a, stopirala humanitarnu pomoć za BiH, dok Izvršni odbor grada ne promijeni svoju odluku o neprimanju humanitarne pomoći u znak solidarnosti sa građanima Istočne Bosne. Kada promijene odluku vazdušni most će opet biti uspostavljen.
• Njujork, 20. februar 1993. Savjet bezbjednosti UN jednoglasno usvojio novu rezoluciju, koja se odnosi na produženje mandata 13 000 plavih šljemova u Hrvatskoj. Ova rezolucija predviđa privremeno produženje mandata UN do 31. marta. Rezolucija 807 nalaže generalnom sekretaru UN da obezbijedi dodatno naoružanje u cilju povećavanja odbrambenih mogućnosti i dozvoljava, pozivajući se na paragraf 7 Povelje UN upotrebu oružja u slučaju napada na pripadnike mirovnih snaga. Osim toga, privremeno produženje mandata podrazumijeva iste zadatke mirovnih snaga kao i dosadašnja dva mandata, što znači neutralizaciju teškog naoružanja i odgovarajuće povlačenje zaraćenih strana.


• “Oslobođenje” proglašeno za list godine u svijetu.
• Probijena informativna blokada TVBiH - u program se uključio Studio Zenica, direktno u TV dnevnik.


• Na okupljanjima širom svijeta, u znak protesta protiv nemoći EZ i UN da zaustave krvavu agresiju u Bosni, pojavili se posteri: “U Bosni umire Evropa”.
• Njujork, 22. februar 1993. Savjet bezbjednosti UN usvojio novu rezoluciju o formiranju Međunarodnog suda za ratne zločine na teritoriji bivše Jugoslavije. Prema tekstu rezolucije, razmatraće se svi ratni zločini učinjeni na prostoru bivše Jugoslavije od 1. januara 1991. godine. Pred ovim sudom će odgovarati svi oni koji su osumnjičeni za ratne zločine, masovna ubistva, silovanja, etničko čišćenje i druge delikte protiv humanosti.
• Izvršni odbor grada prekinuo bojkot humanitarne pomoći.
• “Alsace paketi” stigli u Sarajevo. To je do sada najveći humanitarni konvoj koji je stigao u Sarajevo.


Medicinska zaštita

Medicinska zaštita: glavna karakteristika je veoma prijateljsko osoblje, što nije bio slučaj prije rata. Vrlo je efikasna. Osim bolnice i hitne pomoći, brzo ćete čuti o svim improvizovanim ambulantama. Porodilište je granatirano i van upotrebe, pa se bebe rađaju u običnoj bolnici. Kada idete kod zubara, morate ponijeti bocu vode i rukavice koje će on koristiti za vrijeme pregleda.
Apoteke rade, ali lijekovi većinom nedostaju. Ponesite vaše vitamine. Ako je hitno – raspitajte se gdje se nalaze La Benevolencija i Caritas.

Grijanje

Hladno vrijeme i dolazak zime donijeli su nove razmještaje u stanu. Otvori za sulunare probijeni su i u kućama s centralnim grijanjem. Peći se izvlače iz podruma i s tavana, donose od prijatelja i poznanika. Ne rade toplane. Kako nema dimnjaka, ljudi umeću ekstra cijevi i provlače ih kroz prozor. Sulunari izviruju na ulice, pušeći se. I dalje se nastavlja s kuhanjem na balkonima, među praznim žardinjerama, domaćice podstiču vatru novinama. Osnovna peć je od lima – furuna, koju prave zanatlije na Baščaršiji ili samouki majstori. Materijal i mašta određuju oblik, veličinu i namjenu (za kafu, kuhanje ili grijanje). Furune se prodaju na nekoliko mjesta, ali samo za njemačke marke.
Ali najveći problem je ogrjev. Ne možete kupiti drva ili ugalj. Tokom prve zime pokupljene su sve stare klupe, stabla i drveni materijal. Ove jeseni, počela su padati stabla u parkovima, alejama, dvorištima i grobljima – breze, jablani, jaseni, šljive, jabuke, trešnje, kruške, sve do grmlja. Odnose se drveni nasloni klupa u parkovima, prozorski okviri i vrata iz razrušenih stanova, gelenderi iz hodnika, police iz napuštenih prodavnica i kioska, drvene stolice i šankovi iz restorana, čak krstovi i piramide s groblja. Sve bombardovane kuće i kasarne razmontirane su zavidnom brzinom. Ali ogrjeva i dalje nema. Oni koji su bili mudri uzimali su drva iz garaža rano u ljeto. Sada se prave papirne verzije. Plastične vrećice, dio američkih lanč paketa – preostalih iz Zalivskog rata – mogu zagrijati pet litara vode…UNHCR je snabdio grad s velikim brojem, ali nedovoljno, termalnih folija za prozore. Na svakom prozoru, spolja, može se pročitati UNHCR – oni su vlasnici naših života. Novembarske temperature su bile prijatne. Meteorolozi su nas informisali da su vrlo visoke, u poređenju s vremenima kojih se više ne sjećamo: oko 9 C u stanu. Bilo je toplije otići u šetnju nego ostati u stanu. Srećom, svako se može ugrijati dok traži vodu i drva.

BOLNICE

U proljeće 1992. Dom zdravlja u Starom gradu bio je granatiran. U maju 1992. Državna bolnica je intenzivno gađana, na nju je tokom opsade palo oko 200 granata. Žrtve su bili pacijenti. Klinika “Koševo” doživjela je istu sudbinu. Operacione sale i intenzivna njega, takođe su gađani. Bolnice su, uglavnom, gađane pancirnim granatama koje su prolazile kroz nekoliko soba. Bolesnici su premještani, a hirurzi su često operisali bez struje ili vode, koristeći svijeće i petolitarske kanistere vode. Bolnica je dnevno primala stotine građana.

VIDEO NA TEMU
ANKETE
ANKETA
MAPA OPSADE SARAJEVA