MASAKR KOD PIVARE U REDU ZA VODU // 01. 1993.
MAJA TULIĆ // GRAĐANIN
GOVORNA ISTORIJA - INTERVJU
GOVORNA ISTORIJA - TRANSKRIPT

Januar 1993

Maja Tulić
Građanin
MASAKR KOD PIVARE U REDU ZA VODU

‘16. januara krenula sam s prijateljicom na Pivaru, kao i svaki, svaki drugi dan da natočim vodu za porodicu. Bio je jako lijep dan i vedar, tako da me je moja prijateljica na pola puta pitala: “Zašto nisi stavila svoje sunčane naočale, tako ti lijepo stoje?” Kad smo bili kod Doma zdravlja Stari grad, pogledala sam prema Trebeviću, jer je bio jedan procjep… ima između kuća otvoreno skroz prema Trebeviću. I pitala sam sama sebe kako ovako vedro kad ja dobro vidim svaku jelku, kako li oni mene vide? Došli smo na prvu česmu koja je 15-tak, 20 metara udaljena od česme na kojoj je nastradalo… šest, sedam naših sugrađana je taj dan poginulo. Taman sam došla ja na red na vodu, podmetnula moj kanister od 20 litara i u tom trenu fijuk. Ja sam vidjela tu granatu, ona je kao auto išla niz ulicu, tu strmu, usku ulicu. Prošlo mi je kroz glavu, treba leći, treba se sageti. Međutim, ja to ništa nisam uspjela učiniti. Granata je udarila u zgradu. Svijet je popadao. Svi su mahinalno bježali u jednu veliku zgradu kod Doma zdravlja, betonsku. Jedino sam se ja odvojila i pobjegla u jednu malu bosansku kuću čija je kapija sa halkama bila zatvorena i zaključana. Tako sam lupala, lupala tom halkom. Jedna stara nana otvara i vodi me u svoju magazu, gdje je ona sa svojim unučetom, jer njen sin je na liniji trenutno, snaha je na poslu i ona i unuče su u toj magazi. I tako sam s njima još u magazi sjedila jedno 15-20 minuta kad je druga granata negdje isto u blizini pala. Samo sam čula moju prijateljicu koja viče: “Majo, gdje si?” Međutim, i ona se zove Maja, tako da sam ja iz ove avlije odgovarala i derala se: “Majo, gdje si ti?” Kad sam izašla, jao, kako je ulica strma, leda je bilo, voda curi niz tu ulicu… tako je samo nosila tu krv. Već su kola došla, intervenisala, odveli su te poginule, ranjene. Znam samo da se nisam smjela više vratiti ni po moja kolica, ni po moje kanistere. To je sve obavila moja prijateljica. Ja sam trčala, trčala, bez ikakvog razloga. Pale su granate, sve se završilo, nema više potrebe za trkom, šta će biti biće. Trčala sam, trčala i ušla u kuću, samo sam utrčala i više četiri mjeseca poslije toga nisam izašla, ni ispred svog haustora. U ta četiri mjeseca mi se često dešavalo da sanjam taj zvuk, tu granatu, međutim na raznim drugim lokacijama Sarajeva. Tako sam jednom prilikom sanjala da ja i moje dvoje djece i suprug idemo kolima od Robne kuće prema našoj kući, pošto je u to vrijeme Titova bila dvosmjerna ulica i isti taj zvuk, ista ta granata udara u “Gradinu”. I tako često mi se to dešavalo… ovaj… dugo, dugo poslije da taj zvuk sanjam. Taj narod, tu krv, ulicu. I dan danas nisam nikad prošla tom ulicom.’

FOTOGRAFIJE NA TEMU
TEKST NA TEMU

JANUAR 1993


• Generalni sekretar UN, Boutros Boutros-Ghali, stigao u Sarajevo. Protesti Sarajlija pred Predsjedništvom zbog politike UN u Bosni.
• MUP počeo sa izdavanjem novih ličnih karata. Od toka ratnih dejstava zavisi rok važenja lične karte. Štampa se na području BiH. Za dobijanje lične karte potrebna dva svjedoka ukoliko su od ratnih dejstava uništeni dokumenti oko utvrđivanja identiteta.


• U 1992. godini prosječni Sarajlija je živio na hljebu. Poređenja radi, prosječni Evropljanin u jednoj godini pojede 55 kg. hljeba, a prosjek Sarajlije u '92. godini je 180 kg. hljeba.
• Ženeva, 2. januar 1993. U Ženevi se održava mirovna konferencija o Bosni i Hercegovini. Učesnici konferencije: Mate Boban, Alija Izetbegović i Radovan Karadžić, te vojni komandanti Sefer Halilović, Milivoj Petković i Ratko Mladić. Na sastanku prisutni hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i predsjednik SR Jugoslavije Dobrica Ćosić.


• UNPROFOR objavio podatke o prelascima Sarajlija preko aerodromske piste, zbog bježanja iz okupiranog grada: U novembru '92. godine bila su 3.879 pokušaja; u decembru '92., 6.653 pokušaja; na Novu godinu 1993, 339 pokušaja; 2. januara 1993, 346 pokušaja.


• Na sarajevskoj Porođajnoj klinici, porođaji se obavljaju uz svjetlost svijeća. Niko im ne dolazi, niko im ne pomaže.
• U sarajevskom naselju Dobrinja funkcioniše ekspozitura “Kreditne banke”. Envera Karkin, službenica banke, kaže: “Raditi bilo šta, samo ne pasti u depresiju, sve je u funkciji odbrane. Ja sam sa vozačem probila barikadu između Dobrinje i grada i vratila se u blokiranu Dobrinju. To je bila prva pošiljka novca koja je stigla u blokiranu Dobrinju. Osjećam se bezbjednije na Dobrinji nego u gradu, jer poznajem svaki ćošak.”
• Dobrinjci sami štampali “Večernje novine” i “Oslobođenje” - te primjerke čuvaju za muzej. To su fax kopije 20/30 primjeraka tih novina koje su primili iz grada.
• Vremenska prognoza: HLADNO.
• Ženeva, 4. januar 1993. Mirovni pregovori u Ženevi: predsjednik Jugoslavije, Dobrica Ćosić, zajedno sa predsjednikom Hrvatske, Franjom Tuđmanom, zalaže se za bh konfederaciju sastavljenu iz tri dijela. Predsjednik Predsjedništva BiH, Alija Izetbegović i lider SDS-a, Radovan Karadžić, pregovarali tri sata uz medijatore, ali bez napretka. Alija Izetbegović izjavio: “Hoću da se zna da se mi nikada nismo zalagali za etnički princip podjele.”


• Stigli lični “Politikini paketi”, iz Beograda. U kinu "Partizan" objavljeni spiskovi onih kojima su upućeni.
• Fondacija Soros dala 50.000.000 $ u humanitarne svrhe za pomoć BiH.
• U toku je promjena imena gradskih ulica.
• UNHCR objavio izvještaj o tome koliko bosanski Srbi uzimaju sebi od svakog humanitarnog konvoja koji dolazi u Sarajevo.
• Održana promocija idejnih rješenja prvih poštanskih bh maraka.


• Proslavljen pravoslavni Božić.
• Dnevni raport UNHCR-a o prelascima preko aerodromske piste: 558 pokušaja, neki ljudi pokušavaju preći svake noći.
• Hladno je. U toku je sječa drveća u sarajevskim parkovima, za potrebe grijanja.
• Sarajevske mjesne zajednice vrše raspodjelu humanitarne pomoći u krugovima. Npr.: Da bi što prije zatvorile IX krug i ušle u X krug, zajednice uzimaju manju količinu hrane za podjelu od predviđene i tako nanose štetu građanima, jer nadoknade nema u narednim krugovima.


• Predsjednik Vlade BiH Hakija Turajlić ubijen na putu za Sarajevski aerodrom u UN vozilu. Ubile su ga trupe bosanskih Srba. Predsjedništvo BiH smatra odgovornim UNPROFOR, jer je predsjednik Turajlić bio pod njihovom zaštitom. Pukovnik UN, Sartr, koji je bio u pratnji vozila, nije na raspolaganju MUP-u Sarajevo za vođenje istrage.
• Centar za mir primio tim “Direktne akcije”, koji dijele pomoć direktno adresantima, bez posrednika, te stoga nisu u dobrim odnosima sa UNHCR-om. Mobilnost je njihova najbolja osobina.
• Izložba slikara Afana Ramića: “Ratni dokumenti '92”. Slikar je u svojim radovima reinkarnirao zapaljene zgrade Pošte, Vijećnice, Olimpijskog muzeja, “Oslobođenja”.
• Penzije veće za 32,3 %, a isplata ovisi od struje ili nafte, kako bi službenici mogli napraviti obradu.


• Ženeva, 15. januar 1993. Na mirovnim pregovorima u Ženevi, bosanskim Srbima dat rok od šest dana da prihvate mirovni plan.


• Bosanski Srbi bacili granatu na red za vodu kod “Sarajevske Pivare”. Svjetske TV stanice puštaju samo ton, bez slike ovog strašnog masakra.
• Održan izbor za pjesmu koja treba predstavljati BiH na takmičenju “Evrovizija '93”. Žiri je preslušao demo snimke.
• Postavljena pumpa za vodu u Novom Sarajevu.
• Povodom 32 g. šahovskog kluba “Bosna”, održan šahovski turnir “Cugeraša”.


• Francuski filozof Henri Bernard Levy i francuski humanitarni radnik Bernard Couchner postali počasni doktori Sarajevskog Univerziteta, zbog zasluga za pomoć i angažman za BiH.


• Glavni stožer hrvatskih jedinica u BiH, HVO, donio odluku o sprovođenju ženevskih odluka, po zamišljenim linijama provincijskih granica. Tom provedbom, Armija BiH je postala neprijateljska vojska. OSBiH izdala uputstva jedinicama kako da se ponašaju.
• “Oslobođenje” izašlo na francuskom jeziku, kao podrška jedinstvenom naporu da se list štampa svakog dana u gradu pod opsadom.


• Hrvatsko rukovodstvo i svi hrvatski službenici u vladinim organima preko noći napustili grad. Ta odluka se odnosi na njihovo tumačenje provedbe Ženevskih pregovora.


• Vinko Puljić, poglavar Katoličke crkve u BiH, pozvao Papu da dođe u Sarajevo.


• Na Skupštini bosanskih Srba prihvaćen Ženevski sporazum.
• Bill Clinton postao novi predsjednik SAD.
• Saudijska Arabija, Turska i Iran žele saradnju sa Zapadom u slučaju Bosna.
• Zaustavljen konvoj na Ilidži.
• Otvorena izložba slika.
• Teško stanje na Onkološkoj klinici u Sarajevu.
• Reditelj Nedžad Begović priprema animirani film “Čupavac”. Njegov junak je nastao tako što ga je reditelj crtao na foliji prislonjenoj na prozor.


• Delegacija HDZ BiH stigla u Sarajevo, sa međunarodnim medijatorima, Robertom Owenom i Cyrus Vanceom, da potpišu primirje između pripadnika hrvatskih snaga i Armije BiH.
• Okružno tužilaštvo u Sarajevu zatražilo lišavanje imuniteta Louisa Meckenzija, bivšeg komandanta UNPROFOR-a.


• Juka Prazina na Igmanu. Maltretira pripadnike OSBiH. Potom se dao u bjekstvo. Izdata potjernica za njim.


• Pismo “Pen centra” BiH svjetskom “Pen centru” da pomognu pisanjem tekstova ili posjetom Sarajevu.


• Cijene na sarajevskim pijacama:
Jedna penzija = 2 jaja
Borac OSBiH ima platu 20.000 din. = 4 kafe u kafiću ili kutija cigareta
1 kg.junećeg mesa = 50 DEM.
• Havarije u “Toplani” i “Vodovodu”.


• Protest roditelja boraca specijalne jedinice Juke Prazine ispred Predsjedništva, sa pitanjem: “Gdje su nam sinovi?” Ovi momci su pritvoreni i nalaze se u kasarni OSBiH u Tarčinu.
• Nastupio prekid vatre HVO - ABiH
• UNPROFOR prebacio Arhiv franjevaca Slovenije iz 1357. u Ljubljanu, uz brojne teškoće i opasnosti. Arhiv je bio dio izložbe o franjevcima, postavljene prije opsade grada.


• Juka Prazina, sa HVO milicijom, postavio barikade u Jablanici i Konjicu.
• Ženeva, 31. januar 1993. Pregovori u Ženevi: Mate Boban, predsjednik takozvane Herceg-Bosne, potpisao sve tri predložene mape. Državna delegacija BiH nije potpisala mapu o podjeli Republike BiH na 10 provincija i vojni sporazum. Bosanski Srbi nisu ništa potpisali.

Voda

Nestašica vode može trajati danima ili sedmicama. Razlozi su uvijek isti – nema struje ili teroristički akt. Onda počinje potraga. Prvo se provjerava u podrumu. Zatim možete otići u Konak (koji služi samo privilegovanim), pa kod Sedam braće na Bistriku, gdje se formiraju dugi redovi, zatim u blizini Pionirske doline gdje na vodu čekate izloženi snajperima. Oni koji nose vodu rade to nekoliko puta na dan, zavisno od njihove snage i broja kanistera, idući i po nekoliko kilometara, čekajući u redu najmanje tri sata. Sretnici su oni koji imaju bicikle, koje više guraju nego što voze. Isto je i sa vlasnicima dječijih kolica i bivšim kolicima iz supermarketa. Sve je dobro što može da se kotrlja, jer sve je lakše nego u rukama nositi vodu.
U jednom od sarajevskih naselja, Alipašinom Polju, neko je s puškom napravio rupe u cijevi za vodu iznad male rijeke. Voda je curila i satima su ljudi visili na istrulom mostu pokušavajući da nakupe što više dragocjene tečnosti. Najbolje što se može desiti je otkriće vode negdje u susjedstvu gdje stanujete. Nije važno što cijev izbija iz smetljišta nastalog nakon što je do temelja izgorjela velika olimpijska dvorana. Tu je cijev i tu je voda, i veliki redovi ljudi kojima više nije važno da li je voda čista ili ne.
Jedan od načina da se nađe voda je korištenje rašlji. Život i vaša sposobnost opstanka veoma zavisi od prirodnog talenta. U ovom slučaju – vi stavljate vaše elektromagnetne talase nasuprot vodenim. Nadareni magičari traže vodu. Oni koji su talentovani i vješti mogu vas čak i posavjetovati koliko duboko treba kopati. Poznato je da su čak i za vrijeme Prvog svjetskog rata austrougarske trupe imale specijalne divizije s rašljarima čija je dužnost bila da traže nove izvore. U to vrijeme, voda na Istočnom frontu (takođe poznat kao Srpski) bila je veoma zagađena.
Ipak, s njima ili bez njih, kiša je ta koja donosi utjehu. Na žalost, oluci su oštećeni. Ljudi stoje u redovima, na kiši, s kantama, čekajući njihovu porciju kišnice. Danju ili noću, zaista nije bilo važno. Ljudi je piju i koriste za pranje veša. Veoma je dobra za kosu koja postaje svilenkasta i sjajna. Nestašica vode približava ljude u Sarajevu srednjovjekovnim vitezovima ili francuskim monarsima. Oni štede vodu, kao da su beduini. Duga kosa se može oprati s litar i po vode, okupati se možete u dva do tri litra – sve s malim lončićima i sudićima, s mlakom ili hladnom vodom. Mašina za pranje veša je sprava iz nekih dalekih vremena. Bez funkcije. Sarajke su ponovo prvoklasne pralje. Jedino što nedostaje jeste pratljača, lug i čista rijeka da bi oprale ono što imaju. Za toalet se skuplja otpadna voda, a voda se donosi iz šahtova – ako nisu suviše zagađeni – ili sa ulice…

PIVARA

Pivara je izgrađena 1881. u vrijeme austrougarskog perioda i bila je prva moderna pivara u Bosni i Hercegovini. Voda za pivaru dolazi iz podzemnog jezera ispod Sarajeva. Kao jedno od rijetkih mjesta na koje su dolazili ljudi sa svih mjesta u gradu po vodu, Pivara je bila važan strateški cilj za agresora, te su mnogi ljudi čekajući u redu za vodu bili ubijani ili ranjavani. To je bilo mjesto na koje su ljudi dolazili sa svojim kolicima natovarenim kanisterima, pješačeći i deset kilometara da bi našli vodu. Pored česmi za točenje vode, dolazile su i cisterne koje su građane snabdijevale vodom. U gradu koji je imao vodovod nekoliko stotina godina, s brojnim javnim česmama na svakom ćošku, voda je bila najveći problem tokom opsade, jer je agresor kontrolisao sve izvore, ucjenjujući vodom grad, Bosnu i Hercegovinu i UN. Sarajlije su kupile kišnicu iz polupanih oluka, zahvatali vodu iz Miljacke i topili snijeg. 1993. u jednom od tunela koji vode na Pale, Soros Fondacija je izgradila vodovod koji je snabdijevao gradske pumpe.

VIDEO NA TEMU
ANKETE
ANKETA
MAPA OPSADE SARAJEVA