PRVE POŠTANSKE BH MARKE // 01. 1993.
MEHO AKŠAMIJA // DIZAJNER
GOVORNA ISTORIJA - INTERVJU
GOVORNA ISTORIJA - TRANSKRIPT

Januar 1993

Meho Akšamija
Dizajner
PRVE POŠTANSKE BH MARKE

‘Prve poštanske marke su kreirane i taj kompletan koncept bio je postavljen na Institutu Akademije likovnih umjetnosti, odnosno ART Institutu Akademije likovnih umjetnosti na čijem čelu se u tom momentu nalazio profesor Kolobarić. Kao saradnik, Ismet Berbić i moja malenkost. Uspjeli smo da za ovaj već pomenuti datum pripremimo promociju koja se održala u hotelu Holiday Inn, uz prisustvo svih eminentnih političkih, javnih i kulturnih ličnosti ove zemlje. Mišljenja smo bili da će ta promocija uroditi plodom, te samim tim i realizacijom svih tih idejnih rješenja koja su se sastojala od dva ciklusa maraka. Znači maraka, jednog ciklusa maraka koji je bio namijenjen filatelistima i drugog ciklusa maraka koji je bio namijenjen za internu poštansku upotrebu, znači za poštanski saobraćaj. Na žalost, do realizacije tih idejnih rješenja nije nikada došlo. Ostao je samo elektronski zapis, ostali su prvi ispisi tih maraka.’

FOTOGRAFIJE NA TEMU
TEKST NA TEMU

JANUAR 1993


• Generalni sekretar UN, Boutros Boutros-Ghali, stigao u Sarajevo. Protesti Sarajlija pred Predsjedništvom zbog politike UN u Bosni.
• MUP počeo sa izdavanjem novih ličnih karata. Od toka ratnih dejstava zavisi rok važenja lične karte. Štampa se na području BiH. Za dobijanje lične karte potrebna dva svjedoka ukoliko su od ratnih dejstava uništeni dokumenti oko utvrđivanja identiteta.


• U 1992. godini prosječni Sarajlija je živio na hljebu. Poređenja radi, prosječni Evropljanin u jednoj godini pojede 55 kg. hljeba, a prosjek Sarajlije u '92. godini je 180 kg. hljeba.
• Ženeva, 2. januar 1993. U Ženevi se održava mirovna konferencija o Bosni i Hercegovini. Učesnici konferencije: Mate Boban, Alija Izetbegović i Radovan Karadžić, te vojni komandanti Sefer Halilović, Milivoj Petković i Ratko Mladić. Na sastanku prisutni hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i predsjednik SR Jugoslavije Dobrica Ćosić.


• UNPROFOR objavio podatke o prelascima Sarajlija preko aerodromske piste, zbog bježanja iz okupiranog grada: U novembru '92. godine bila su 3.879 pokušaja; u decembru '92., 6.653 pokušaja; na Novu godinu 1993, 339 pokušaja; 2. januara 1993, 346 pokušaja.


• Na sarajevskoj Porođajnoj klinici, porođaji se obavljaju uz svjetlost svijeća. Niko im ne dolazi, niko im ne pomaže.
• U sarajevskom naselju Dobrinja funkcioniše ekspozitura “Kreditne banke”. Envera Karkin, službenica banke, kaže: “Raditi bilo šta, samo ne pasti u depresiju, sve je u funkciji odbrane. Ja sam sa vozačem probila barikadu između Dobrinje i grada i vratila se u blokiranu Dobrinju. To je bila prva pošiljka novca koja je stigla u blokiranu Dobrinju. Osjećam se bezbjednije na Dobrinji nego u gradu, jer poznajem svaki ćošak.”
• Dobrinjci sami štampali “Večernje novine” i “Oslobođenje” - te primjerke čuvaju za muzej. To su fax kopije 20/30 primjeraka tih novina koje su primili iz grada.
• Vremenska prognoza: HLADNO.
• Ženeva, 4. januar 1993. Mirovni pregovori u Ženevi: predsjednik Jugoslavije, Dobrica Ćosić, zajedno sa predsjednikom Hrvatske, Franjom Tuđmanom, zalaže se za bh konfederaciju sastavljenu iz tri dijela. Predsjednik Predsjedništva BiH, Alija Izetbegović i lider SDS-a, Radovan Karadžić, pregovarali tri sata uz medijatore, ali bez napretka. Alija Izetbegović izjavio: “Hoću da se zna da se mi nikada nismo zalagali za etnički princip podjele.”


• Stigli lični “Politikini paketi”, iz Beograda. U kinu "Partizan" objavljeni spiskovi onih kojima su upućeni.
• Fondacija Soros dala 50.000.000 $ u humanitarne svrhe za pomoć BiH.
• U toku je promjena imena gradskih ulica.
• UNHCR objavio izvještaj o tome koliko bosanski Srbi uzimaju sebi od svakog humanitarnog konvoja koji dolazi u Sarajevo.
• Održana promocija idejnih rješenja prvih poštanskih bh maraka.


• Proslavljen pravoslavni Božić.
• Dnevni raport UNHCR-a o prelascima preko aerodromske piste: 558 pokušaja, neki ljudi pokušavaju preći svake noći.
• Hladno je. U toku je sječa drveća u sarajevskim parkovima, za potrebe grijanja.
• Sarajevske mjesne zajednice vrše raspodjelu humanitarne pomoći u krugovima. Npr.: Da bi što prije zatvorile IX krug i ušle u X krug, zajednice uzimaju manju količinu hrane za podjelu od predviđene i tako nanose štetu građanima, jer nadoknade nema u narednim krugovima.


• Predsjednik Vlade BiH Hakija Turajlić ubijen na putu za Sarajevski aerodrom u UN vozilu. Ubile su ga trupe bosanskih Srba. Predsjedništvo BiH smatra odgovornim UNPROFOR, jer je predsjednik Turajlić bio pod njihovom zaštitom. Pukovnik UN, Sartr, koji je bio u pratnji vozila, nije na raspolaganju MUP-u Sarajevo za vođenje istrage.
• Centar za mir primio tim “Direktne akcije”, koji dijele pomoć direktno adresantima, bez posrednika, te stoga nisu u dobrim odnosima sa UNHCR-om. Mobilnost je njihova najbolja osobina.
• Izložba slikara Afana Ramića: “Ratni dokumenti '92”. Slikar je u svojim radovima reinkarnirao zapaljene zgrade Pošte, Vijećnice, Olimpijskog muzeja, “Oslobođenja”.
• Penzije veće za 32,3 %, a isplata ovisi od struje ili nafte, kako bi službenici mogli napraviti obradu.


• Ženeva, 15. januar 1993. Na mirovnim pregovorima u Ženevi, bosanskim Srbima dat rok od šest dana da prihvate mirovni plan.


• Bosanski Srbi bacili granatu na red za vodu kod “Sarajevske Pivare”. Svjetske TV stanice puštaju samo ton, bez slike ovog strašnog masakra.
• Održan izbor za pjesmu koja treba predstavljati BiH na takmičenju “Evrovizija '93”. Žiri je preslušao demo snimke.
• Postavljena pumpa za vodu u Novom Sarajevu.
• Povodom 32 g. šahovskog kluba “Bosna”, održan šahovski turnir “Cugeraša”.


• Francuski filozof Henri Bernard Levy i francuski humanitarni radnik Bernard Couchner postali počasni doktori Sarajevskog Univerziteta, zbog zasluga za pomoć i angažman za BiH.


• Glavni stožer hrvatskih jedinica u BiH, HVO, donio odluku o sprovođenju ženevskih odluka, po zamišljenim linijama provincijskih granica. Tom provedbom, Armija BiH je postala neprijateljska vojska. OSBiH izdala uputstva jedinicama kako da se ponašaju.
• “Oslobođenje” izašlo na francuskom jeziku, kao podrška jedinstvenom naporu da se list štampa svakog dana u gradu pod opsadom.


• Hrvatsko rukovodstvo i svi hrvatski službenici u vladinim organima preko noći napustili grad. Ta odluka se odnosi na njihovo tumačenje provedbe Ženevskih pregovora.


• Vinko Puljić, poglavar Katoličke crkve u BiH, pozvao Papu da dođe u Sarajevo.


• Na Skupštini bosanskih Srba prihvaćen Ženevski sporazum.
• Bill Clinton postao novi predsjednik SAD.
• Saudijska Arabija, Turska i Iran žele saradnju sa Zapadom u slučaju Bosna.
• Zaustavljen konvoj na Ilidži.
• Otvorena izložba slika.
• Teško stanje na Onkološkoj klinici u Sarajevu.
• Reditelj Nedžad Begović priprema animirani film “Čupavac”. Njegov junak je nastao tako što ga je reditelj crtao na foliji prislonjenoj na prozor.


• Delegacija HDZ BiH stigla u Sarajevo, sa međunarodnim medijatorima, Robertom Owenom i Cyrus Vanceom, da potpišu primirje između pripadnika hrvatskih snaga i Armije BiH.
• Okružno tužilaštvo u Sarajevu zatražilo lišavanje imuniteta Louisa Meckenzija, bivšeg komandanta UNPROFOR-a.


• Juka Prazina na Igmanu. Maltretira pripadnike OSBiH. Potom se dao u bjekstvo. Izdata potjernica za njim.


• Pismo “Pen centra” BiH svjetskom “Pen centru” da pomognu pisanjem tekstova ili posjetom Sarajevu.


• Cijene na sarajevskim pijacama:
Jedna penzija = 2 jaja
Borac OSBiH ima platu 20.000 din. = 4 kafe u kafiću ili kutija cigareta
1 kg.junećeg mesa = 50 DEM.
• Havarije u “Toplani” i “Vodovodu”.


• Protest roditelja boraca specijalne jedinice Juke Prazine ispred Predsjedništva, sa pitanjem: “Gdje su nam sinovi?” Ovi momci su pritvoreni i nalaze se u kasarni OSBiH u Tarčinu.
• Nastupio prekid vatre HVO - ABiH
• UNPROFOR prebacio Arhiv franjevaca Slovenije iz 1357. u Ljubljanu, uz brojne teškoće i opasnosti. Arhiv je bio dio izložbe o franjevcima, postavljene prije opsade grada.


• Juka Prazina, sa HVO milicijom, postavio barikade u Jablanici i Konjicu.
• Ženeva, 31. januar 1993. Pregovori u Ženevi: Mate Boban, predsjednik takozvane Herceg-Bosne, potpisao sve tri predložene mape. Državna delegacija BiH nije potpisala mapu o podjeli Republike BiH na 10 provincija i vojni sporazum. Bosanski Srbi nisu ništa potpisali.

Pisma

Pisma treba dati stranim novinarima, oficirima UNPROFOR-a, ministrima koji putuju vani ili putnicima u konvojima. Ako pisma ne budu zaplijenjena na nekoj od neprijateljskih barikada, otići će iz grada. Ljudi ostavljaju pisma u predvorjima raznih poslovnih zgrada, u humanitarnim organizacijama (Caritas), u Adventističkoj crkvi, kod članova Predsjedništva BiH. Za Beograd i istočni dio bivše Jugoslavije sva pisma idu prvo preko Hrvatske, Slovenije, a onda u Evropu kako bi bila primljena. Nepoznat čovjek može vas zaustaviti na ulici, pitati da li znate nekog i ako ga znate, dati vam pismo da ga uputite na konačnu adresu.

Gradska prepiska

Vrlo je sličan kanal kojim su stizala pisma licima odvojenim podjelom grada. Pisma mogu putovati s jednog na drugi dio grada više od 45 dana. Za neke dijelove komunikacija funkcioniše samo putem Crvenog krsta. Da bi se riješila udaljenost od nekoliko stotina metara, pisma lete u Ženevu.

Garantna pisma

Vrlo poseban i uistinu ratni fenomen. Bez njih ne možete napustiti BiH, niti možete ući u Hrvatsku. Neće vam pomoći nikakva ljekarska dijagnoza, niti preporuka za hitno bolničko liječenje. Čak ni činjenica da ste možda vlasnik kuće u Hrvatskoj. Potrebno vam je pismo državljanina Hrvatske kojim se dokazuje da neko za vas odgovara dok se spremate da odete u neku drugu zemlju. Inače, mogli biste završiti u jednom od izbjegličkih logora. Takvo pismo je potrebno za svaki konvoj kome ćete se, možda, pridružiti a način na koji stiže je često magičan: poštom do Splita, zatim autobusom do Zenice ili Kiseljaka, zatim faksom u Sarajevo. Njegovo putovanje traje danima a ipak ta pisma služe kao najmoćniji dokaz da ljudi u Sarajevu mogu savladati i nemoguće.

POŠTA

Austrougarska građevina, smještena na obali rijeke, uništena je u noći 2. maja 1992. godine. Teroristi su postavili dinamit unutar zgrade. Poslije eksplozije počelo je granatiranje zapaljivim granatama, dok zgrada nije izgorjela. Vreće s posljednjim pismima Sarajlija za one van grada takođe su izgorjele. Govornice su izgorjele tokom granatiranja. Posljedice rušenja Glavne Pošte i nestanak struje, uzrok su, po opštinskim podacima iz aprila 1993., što je od 130.000 telefonskih linija ostalo u funkciji samo 2.000. Telefonske linije između Sarajeva i svijeta bile su u prekidu tokom cijele opsade. Tokom opsade, komunikacija sa svijetom obavljala se putem radio-amatera i nekoliko satelitskih telefona. Veze s rođacima, prijateljima, poslovnim partnerima, uspostavljale su se preko stranaca koji su donosili i odnosili poruke, koje su često dostizale veličinu knjige. U februaru 1996. godine, izložba skulptura postavljena je u izgorjeloj zgradi Pošte.

VIDEO NA TEMU
ANKETE
ANKETA
MAPA OPSADE SARAJEVA