TRŠĆANSKA ULICA // 01. 1993.
AMINA BEGOVIĆ // GLUMICA
GOVORNA ISTORIJA - INTERVJU
GOVORNA ISTORIJA - TRANSKRIPT

Januar 1993

Amina Begović
Glumica
TRŠĆANSKA ULICA

‘Što je četvrti januar meni bio zanimljiv? To je ono kad čovjek kaže, e ja ću sad da slavim svoje drugo rođenje. Ja sam se našla nasred te Tršćanske ulice, jer sam prelazila sa one strane. Trebala sam u Unis, u “Dječiju ambasadu”, pošto sam ja mislila da je magla i da oni mene ne vide na toj ulici. I ja sam fino, polako, krenula preko ulice i šta se desilo? Zapucali su. I sad ja, naravno, ne vidim njih, oni vide mene. Ja čujem metke i vidim ono nešto se odbija od zemlje. I sad, to su stvari koje se u stvari samo u snu dožive. Kao, čovjek sanja da trči i onda trči, a ne može da pokrene noge. Teške su strašno. To se u snu dešava i to se meni često dešavalo kad sam bila manja, puno češće. Ali desi ti se u životu. Odjednom se nađeš prikovan nasred ulice. Svjestan si šta je ta ulica i odjednom neko puca, ti ne možeš da se pokreneš. I to je ono, samo jedan trenutak i odmah pokreneš korak i kreneš. Mislim, u principu sve vrijeme rata ljudi nisu izlazili na tu Tršćansku ulicu, jer su znali šta je. Ja sam isto znala šta je. Ali su bili… nekoliko razloga, zbog kojih sam ja izlazila, ipak, na tu ulicu. Jer bio je sproveden sistem izlaska na sporedna vrata. Svi smo mi izlazili na neka sporedna vrata. Srećom, mi smo imali izlaz na dvorište i moglo se ići preko tog dvorišta. Ali to su stara dvorišta, zemlja je tamo i kad padne kiša, blato je. Ja očistim cipele i treba da krenem sad u grad, treba da radim neku predstavu ili treba da se pojavim na promociji neke knjige, pa je meni nešto važno da se ja uredim, da izgledam lijepo, svi smo mi voljeli da izgledamo lijepo. Onda očistim cipele i, zaboga, kako ću ja sad ići preko tog dvorišta, kad je tamo blato. A to što na Tršćanskoj puca snajper, to nema veze. Neće mene, ali neću isprljati cipele. I bio je još jedan razlog. U mom dvorištu su postojala dva psa… nekih komšija. I vrlo često su oni njih puštali onako slobodno da trčkaraju. Međutim, ja se užasno bojim psa i to je ono, otkad znam za sebe, ja se užasno bojim psa. Ali otkad znam za sebe, ja se užasno ne bojim snajpera, jer nisam znala šta je to. Znači, ja ne izlazim na dvorište, ako su Čiči i Riki u dvorištu, jer se užasno bojim psa. A snajper neće mene, znači ja mogu izaći naTršćansku.’

FOTOGRAFIJE NA TEMU
TEKST NA TEMU

JANUAR 1993


• Generalni sekretar UN, Boutros Boutros-Ghali, stigao u Sarajevo. Protesti Sarajlija pred Predsjedništvom zbog politike UN u Bosni.
• MUP počeo sa izdavanjem novih ličnih karata. Od toka ratnih dejstava zavisi rok važenja lične karte. Štampa se na području BiH. Za dobijanje lične karte potrebna dva svjedoka ukoliko su od ratnih dejstava uništeni dokumenti oko utvrđivanja identiteta.


• U 1992. godini prosječni Sarajlija je živio na hljebu. Poređenja radi, prosječni Evropljanin u jednoj godini pojede 55 kg. hljeba, a prosjek Sarajlije u '92. godini je 180 kg. hljeba.
• Ženeva, 2. januar 1993. U Ženevi se održava mirovna konferencija o Bosni i Hercegovini. Učesnici konferencije: Mate Boban, Alija Izetbegović i Radovan Karadžić, te vojni komandanti Sefer Halilović, Milivoj Petković i Ratko Mladić. Na sastanku prisutni hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i predsjednik SR Jugoslavije Dobrica Ćosić.


• UNPROFOR objavio podatke o prelascima Sarajlija preko aerodromske piste, zbog bježanja iz okupiranog grada: U novembru '92. godine bila su 3.879 pokušaja; u decembru '92., 6.653 pokušaja; na Novu godinu 1993, 339 pokušaja; 2. januara 1993, 346 pokušaja.


• Na sarajevskoj Porođajnoj klinici, porođaji se obavljaju uz svjetlost svijeća. Niko im ne dolazi, niko im ne pomaže.
• U sarajevskom naselju Dobrinja funkcioniše ekspozitura “Kreditne banke”. Envera Karkin, službenica banke, kaže: “Raditi bilo šta, samo ne pasti u depresiju, sve je u funkciji odbrane. Ja sam sa vozačem probila barikadu između Dobrinje i grada i vratila se u blokiranu Dobrinju. To je bila prva pošiljka novca koja je stigla u blokiranu Dobrinju. Osjećam se bezbjednije na Dobrinji nego u gradu, jer poznajem svaki ćošak.”
• Dobrinjci sami štampali “Večernje novine” i “Oslobođenje” - te primjerke čuvaju za muzej. To su fax kopije 20/30 primjeraka tih novina koje su primili iz grada.
• Vremenska prognoza: HLADNO.
• Ženeva, 4. januar 1993. Mirovni pregovori u Ženevi: predsjednik Jugoslavije, Dobrica Ćosić, zajedno sa predsjednikom Hrvatske, Franjom Tuđmanom, zalaže se za bh konfederaciju sastavljenu iz tri dijela. Predsjednik Predsjedništva BiH, Alija Izetbegović i lider SDS-a, Radovan Karadžić, pregovarali tri sata uz medijatore, ali bez napretka. Alija Izetbegović izjavio: “Hoću da se zna da se mi nikada nismo zalagali za etnički princip podjele.”


• Stigli lični “Politikini paketi”, iz Beograda. U kinu "Partizan" objavljeni spiskovi onih kojima su upućeni.
• Fondacija Soros dala 50.000.000 $ u humanitarne svrhe za pomoć BiH.
• U toku je promjena imena gradskih ulica.
• UNHCR objavio izvještaj o tome koliko bosanski Srbi uzimaju sebi od svakog humanitarnog konvoja koji dolazi u Sarajevo.
• Održana promocija idejnih rješenja prvih poštanskih bh maraka.


• Proslavljen pravoslavni Božić.
• Dnevni raport UNHCR-a o prelascima preko aerodromske piste: 558 pokušaja, neki ljudi pokušavaju preći svake noći.
• Hladno je. U toku je sječa drveća u sarajevskim parkovima, za potrebe grijanja.
• Sarajevske mjesne zajednice vrše raspodjelu humanitarne pomoći u krugovima. Npr.: Da bi što prije zatvorile IX krug i ušle u X krug, zajednice uzimaju manju količinu hrane za podjelu od predviđene i tako nanose štetu građanima, jer nadoknade nema u narednim krugovima.


• Predsjednik Vlade BiH Hakija Turajlić ubijen na putu za Sarajevski aerodrom u UN vozilu. Ubile su ga trupe bosanskih Srba. Predsjedništvo BiH smatra odgovornim UNPROFOR, jer je predsjednik Turajlić bio pod njihovom zaštitom. Pukovnik UN, Sartr, koji je bio u pratnji vozila, nije na raspolaganju MUP-u Sarajevo za vođenje istrage.
• Centar za mir primio tim “Direktne akcije”, koji dijele pomoć direktno adresantima, bez posrednika, te stoga nisu u dobrim odnosima sa UNHCR-om. Mobilnost je njihova najbolja osobina.
• Izložba slikara Afana Ramića: “Ratni dokumenti '92”. Slikar je u svojim radovima reinkarnirao zapaljene zgrade Pošte, Vijećnice, Olimpijskog muzeja, “Oslobođenja”.
• Penzije veće za 32,3 %, a isplata ovisi od struje ili nafte, kako bi službenici mogli napraviti obradu.


• Ženeva, 15. januar 1993. Na mirovnim pregovorima u Ženevi, bosanskim Srbima dat rok od šest dana da prihvate mirovni plan.


• Bosanski Srbi bacili granatu na red za vodu kod “Sarajevske Pivare”. Svjetske TV stanice puštaju samo ton, bez slike ovog strašnog masakra.
• Održan izbor za pjesmu koja treba predstavljati BiH na takmičenju “Evrovizija '93”. Žiri je preslušao demo snimke.
• Postavljena pumpa za vodu u Novom Sarajevu.
• Povodom 32 g. šahovskog kluba “Bosna”, održan šahovski turnir “Cugeraša”.


• Francuski filozof Henri Bernard Levy i francuski humanitarni radnik Bernard Couchner postali počasni doktori Sarajevskog Univerziteta, zbog zasluga za pomoć i angažman za BiH.


• Glavni stožer hrvatskih jedinica u BiH, HVO, donio odluku o sprovođenju ženevskih odluka, po zamišljenim linijama provincijskih granica. Tom provedbom, Armija BiH je postala neprijateljska vojska. OSBiH izdala uputstva jedinicama kako da se ponašaju.
• “Oslobođenje” izašlo na francuskom jeziku, kao podrška jedinstvenom naporu da se list štampa svakog dana u gradu pod opsadom.


• Hrvatsko rukovodstvo i svi hrvatski službenici u vladinim organima preko noći napustili grad. Ta odluka se odnosi na njihovo tumačenje provedbe Ženevskih pregovora.


• Vinko Puljić, poglavar Katoličke crkve u BiH, pozvao Papu da dođe u Sarajevo.


• Na Skupštini bosanskih Srba prihvaćen Ženevski sporazum.
• Bill Clinton postao novi predsjednik SAD.
• Saudijska Arabija, Turska i Iran žele saradnju sa Zapadom u slučaju Bosna.
• Zaustavljen konvoj na Ilidži.
• Otvorena izložba slika.
• Teško stanje na Onkološkoj klinici u Sarajevu.
• Reditelj Nedžad Begović priprema animirani film “Čupavac”. Njegov junak je nastao tako što ga je reditelj crtao na foliji prislonjenoj na prozor.


• Delegacija HDZ BiH stigla u Sarajevo, sa međunarodnim medijatorima, Robertom Owenom i Cyrus Vanceom, da potpišu primirje između pripadnika hrvatskih snaga i Armije BiH.
• Okružno tužilaštvo u Sarajevu zatražilo lišavanje imuniteta Louisa Meckenzija, bivšeg komandanta UNPROFOR-a.


• Juka Prazina na Igmanu. Maltretira pripadnike OSBiH. Potom se dao u bjekstvo. Izdata potjernica za njim.


• Pismo “Pen centra” BiH svjetskom “Pen centru” da pomognu pisanjem tekstova ili posjetom Sarajevu.


• Cijene na sarajevskim pijacama:
Jedna penzija = 2 jaja
Borac OSBiH ima platu 20.000 din. = 4 kafe u kafiću ili kutija cigareta
1 kg.junećeg mesa = 50 DEM.
• Havarije u “Toplani” i “Vodovodu”.


• Protest roditelja boraca specijalne jedinice Juke Prazine ispred Predsjedništva, sa pitanjem: “Gdje su nam sinovi?” Ovi momci su pritvoreni i nalaze se u kasarni OSBiH u Tarčinu.
• Nastupio prekid vatre HVO - ABiH
• UNPROFOR prebacio Arhiv franjevaca Slovenije iz 1357. u Ljubljanu, uz brojne teškoće i opasnosti. Arhiv je bio dio izložbe o franjevcima, postavljene prije opsade grada.


• Juka Prazina, sa HVO milicijom, postavio barikade u Jablanici i Konjicu.
• Ženeva, 31. januar 1993. Pregovori u Ženevi: Mate Boban, predsjednik takozvane Herceg-Bosne, potpisao sve tri predložene mape. Državna delegacija BiH nije potpisala mapu o podjeli Republike BiH na 10 provincija i vojni sporazum. Bosanski Srbi nisu ništa potpisali.

Amina Begović
Rođena u Sarajevu, 4. juna 1963. godine. Diplomirala na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu.

OPSADA
Početkom opsade, postala je veoma aktivna u pozorištu. Radi na svim sarajevskim scenama. Provodi mnogo vremena na dječijem programu, na sarajevskoj televiziji.

Ako postoji život poslije života, u kom biste se obliku vratili?
Voljela bih biti puž. Gdje god ide, kuća je s njim. Nigdje nije izbjeglica.

Kako biste opisali savršenu sreću?
Savršena sreća je jedino za budale.

Šta je vaš najveći gubitak?
Nikada nisam tako nešto izgubila.

Šta je vaš najveći dobitak?
Ne tražim mnogo, i što dobijem, to dobijem.

Kad i gdje ste bili najsrećniji?
Kada sam rodila drugu kćerku.

Koje su vaše izgubljene iluzije?
Da više nikada neću imati iluzije.

Opišite svoj dan i posao.
Ne može se opisati.

Sarajevo?
Sarajevo!

Koje riječi više ne koristite?
Super-market, mini-market, prodajni centar…

Po vašem mišljenju, da li je moral vrlina?
Voljela bih da sam odrasla sa manje osjećaja za moral.

Gdje biste voljeli da živite?
Gdje živim sad.

Kako ste preživjeli?
Odlučila sam da preživim.

Čega se plašite?
Mraka, od kako je počeo rat, i uvijek – pasa.

Da li prošlost postoji za vas?
Poštujem prošlost.

Ovo je kraj civilizacije. Kako će izgledati slijedeća?
Ili će biti lijepa i čista, ili ćemo potonuti u blato. Neće biti sredine.

Možete li nam dati recept za mentalno zdravlje?
Odluči da te ništa neće promijeniti i drži se toga.

Kako želite da umrete?
U snovima.

Trebate li nadu da biste preživjeli?
Kako bismo živjeli bez nje?

Kako je izgledala ’92, kako ’93, kako ’94?
’94. liči na ’93; ’93. liči na ’92; a ’92. je bila kao nijedna do tada.

Kako biste nazvali ovaj period svog života?
Do posljednjeg daha.

Vaša poruka s kraja svijeta, iz zemlje posljednjih stvari?
Ovo je savršen krug, kraj je tamo gdje je početak, i obratno.

Volite li život i šta je život uopšte?
Volim ga. Živim.

TRŠĆANSKA ULICA

Nalazi se na Marijin Dvoru i bila je mjesto gdje su brojne Sarajlije pogođene iz snajpera. Jedno vrijeme građani su bili štićeni od snajpera velikim betonskim blokovima. Poslije masakra na Markalama, u februaru 1994., Savjet bezbjednosti UN naredio je povlačenje agresorskog oružja oko Sarajeva, te su betonski blokovi povučeni sa sarajevskih ulica. Međutim, 1995. su vraćeni natrag.

SNAJPERI

Na početku opsade, Jugoslovenska narodna armija i SDS teroristi (Srpska demokratska stranka je bila proglašena terorističkom, od strane bh. Vlade) postavili su snajperska gnijezda na visoke zgrade i na vojne kasarne da bi gađali građane. Čak i kada su se povukli iz grada, udaljenost između gradskih ulica i visokih zgrada na okupiranoj teritoriji bila je dovoljna za gađanje iz poluautomatskih pušaka, koje je proizvela JNA. Prema podacima iz 1995., snajperi su, gađajući kroz male rupe u zidovima zgrada ili iz žbunja, ranili 1.030 a ubili 225 lica, od čega su njih 60 bili djeca. U nekim evropskim novinama se moglo čitati o “ratnom turizmu”, koji uključuje gađanje Sarajlija iz snajpera. Ruski avangardni pisac Limonov snimljen je kamerom kako učestvuje u ovom “zamamnom sportu”.

VIDEO NA TEMU
ANKETE
ANKETA
MAPA OPSADE SARAJEVA