PROSLAVA NOVE GODINE // 12. 1992.
UNA BEJTOVIĆ // UČENICA SREDNJE MUZIČKE ŠKOLE
GOVORNA ISTORIJA - INTERVJU
GOVORNA ISTORIJA - TRANSKRIPT

Decembar 1992

Una Bejtović
Učenica Srednje Muzičke škole
PROSLAVA NOVE GODINE

‘U našu kuću je došao paket od ZDF-a koji su poslali radnicima Televizije Bosne i Hercegovine, poklon pakete, u kojima smo našli sve potrebne namirnice za picu i to je bila ovako jedna beketovska situacija. U situaciji da nemate gdje ispržiti tu picu ste prinuđeni ložiti vatru i grijati šporet i kuhinju i same sebe. Imali smo i žutog sira i kečapa i origana i suhog mesa i svih onih stvari koje su potrebne za jedan takav proizovod. Bilo je tu još nekih pića i to je bilo zaista nešto, nešto što je ponovo okupilo cijelu porodicu sa jednim novim osjećajem i što je nama tad ipak ulilo nadu da nije sve crno tako kao što izgleda. Televiziju nismo gledali. Muziku smo slušali na auto-kasetofone koji su bili priključeni na akumulatore. To su bili oni sretni koji su imali akumulatore. Pa ja sam tako jedna od njih. Tako da… Plesa nije toliko bilo, koliko je bilo muzike, a ako nije bilo akumulatora bila je uvijek dobra stara akustična gitara. Nove godine su bile interesantne i po tome što… bilo ih je nekoliko, bilo ih je četiri ratne, i svake godine najbliži su govorili: “Dabogda se više nikad ne ponovile u ratu!”, a tako četiri puta nam nije uspjelo, pa smo konačno onda uspjeli da više ne budu ratne.’

FOTOGRAFIJE NA TEMU
TEKST NA TEMU

DECEMBAR 1992


• Povodom agresije na Bosnu i Hercegovinu i opsade Sarajeva, preovladava opšti stav međunarodne zajednice: “Srbe treba urazumiti, ali ne i poraziti, nego im ostaviti prostor za častan izlazak iz situacije koju su sami stvorili.”
• Satish Nambiar, šef štaba UN za BiH, izjavljuje: “Ovo je začarani krug. Ja zapravo ne vidim rješenje.”
• Održana Konferencija islamskih zemalja. Donesena odluka kojom se traži ukidanje embarga na oružje za BiH. Snagu tom zahtjevu daje nafta koju islamske zemlje drže u svojim rukama.
• Pismo predsjedniku SAD, Billu Clintonu, uputile vjerske, naučne i književne institucije iz Sarajeva: ANUBiH, “La Benevolencija”,”Pen centar”, “Napredak”, “Preporod”, Sarajevski Univerzitet.
• Ženeva, 2. decembar 1992. Jednoglasno usvojena rezolucija Komisije za ljudska prava, koja jasno naznačava agresora i njegova zlodjela.
• Snage bosanskih Srba izvršili težak napad na Otes, u predgrađu Sarajeva.
• Svaki Sarajlija ima pravo na 0,333 kg.hljeba ili 0,174 kg.brašna /brašno dobijaju oni dijelovi grada u koje hljeb ne može stići/.
• Hrvatska ipak ukinula tranzitne vize.
• General OSBiH, Stjepan Šiber, protestuje kod UNPROFOR-a jer se pripadnici vojske bosanskih Srba voze bijelim UN vozilima preko aerodromske piste.
• Gradski Crveni krst se brine o izbjeglicama u kolektivnim izbjegličkim centrima.
• Iz naselja Otes, snage OSBiH se povukle pred agresorskim artiljerijskim napadom. Stanovnici evakuisani. Bježeći, pregazili rijeku Dobrinju.
• U organizaciji sarajevskog HVO-a počeo Božićni turnir u malom nogometu. Učestvuje 16 ekipa, turnir traje 17 dana.
• Iz Beograda stigla velika pošiljka paketa putem humanitarne organizacije “Adra”.
• Rusija neće da isporučuje plin Sarajevu zbog velikog duga za plin. U Moskvi delegacija BiH na pregovorima oko puštanja plina.


• Na mirovnoj konferenciji u Ženevi, delegacije rade na mapama. Ministar spoljnih poslova BiH predložio BiH u 13 kantona.
• Aerodrom zatvoren, Sarajevo čeka novi humanitarni krug pomoći.
• Zbog teške situacije u gradu donesena zabrana rada u kafanama poslije l8 sati.
• Borci OSBiH osvojili kotu 850 na brdu Žuč. To brdo je bilo jedno od najžešćih srpskih uporišta za gađanje Sarajeva.
• U Sarajevo ušli Blaženi graditelji mira. U kinu “Radnik” održali ekumenski skup.
• Na mirovnoj konferenciji u Ženevi sve tri strane dale pismene garancije da neće pucati na avione kako bi bio otvoren Sarajevski aerodrom.


• Predsjednik hrvatske tvorevine Herceg-Bosna, Mate Boban, blokirao ulazak oružja za OSBiH pred Sarajevom. Sarajevo je pod trostrukom opsadom: bosanski Srbi-UN-Herceg-Bosna.
• Lider SDS-a, Radovan Karadžić, u Ženevi daje izjavu da prekida rat 17. decembra, ali da njegova skupština treba usvojiti rezoluciju o prestanku rata.
• Da bi se pojavio svaki dan, dnevni list “Oslobođenje” treba bure nafte za agregat, a za pripremu novine novinari imaju sat vremena. Zbog malog broja primjeraka, građani prave zidne novine.


• U gradu se pojavili falsifikovani bonovi od 5000 bh dinara. Ubačeno 1 200 000 falsifikovanih novčanica.
• Srpska televizija sa Pala, “Srna”, vrši stalni pritisak na Srbe u Sarajevu da se iseljavaju.
• Pauci odvoze nepropisno parkirana kola. Komunalno preduzeće “Rad” uputilo javni poziv da se stane u kraj parkiranju “na divlje”.
• Ženeva, 18. decembar 1992. Završena ministarska konferencija o bivšoj Jugoslaviji u Ženevi.
• Lawrence Eagleburger izjavio: Milošević i Karadžić sistematski krše dogovore koje su sami potpisali; založio se za kažnjavanje svih ratnih zločinaca imenujući neke od njih; predložio da Savjet bezbjednosti UN preispita odluku o embargu na oružje BiH; mora se izvršiti pritisak da se otvore putevi humanitarne pomoći; pojačati napore da se spriječi širenje rata, posebno na Kosovu; pojačati sankcije kako bi se što prije zaustavio rat.
• Njujork, 18. decembar 1992. Generalna skupština UN usvojila Rezoluciju kojom se od Savjeta bezbjednosti traži da ukine embargo na izvoz oružja u BiH i da odobri vojnu intervenciju ukoliko Srbija i Crna Gora nastave i poslije 15. januara, kršiti prethodne rezolucije Savjeta bezbjednosti. Za ovu Rezoluciju su glasale 102 zemlje, 57 uzdržanih, a nijedna protiv.
• Na sjednici Predsjedništva BiH donesena odluka da Alija Izetbegović ostaje predsjednik dok traje rat.


• Imenovan prvi ambasador u BiH, ambasador Hrvatske, dr Sančević.


• Osnovana bh avio-kompanija “Air BiH”, od bivših službenika JAT-a. Predstavnik kompanije izjavio: “S obzirom da je Sarajevski aerodrom pod kontrolom UN, Sarajlije će morati za putovanja koristiti druge vazdušne luke, s tim što će sve rezervacije moći obaviti preko novoosnovane kompanije “Air BiH”.
• U Ženevi napravljene tri mape demilitarizacije.


• “Velepekara” traži gorionike za plin od Medicinske škole, da bi osposobili još jednu liniju, jer je stanje sa naftom kritično.
• Proslavljen Božić u bazi UNPROFOR-a. Vojnici francuskog bataljona pjevali “Molimo se za mir u Sarajevu”.
• Granatiran glavni štab UNPROFOR-a. General Morillon, zapovjednik UNPROFOR-a, hoće da se zbog tog događaja povuče iz Sarajeva. Vlada BiH mu dala garancije da će provesti istragu.
• Ženeva, 28. decembar 1992. Počela mirovna konferencija o bivšoj Jugoslaviji
• Ukinut policijski sat za proslavu Nove godine.
• UNPROFOR uputio prijedlog bh vlastima da UNPROFOR sa aerodromske piste vraća muškarce koji hoće da odu iz grada. Oni predlažu bh vlastima da organizuju zajedničku kontrolu koridora.

Zabava i smještaj

Turizam u Sarajevu odnosi se na strane novinare i političare. Ovi drugi ostaju u gradu samo nekoliko sati i bježe. Vojnici i novinari ostaju duže, ali ih redovno zamjenjuju. Samo za ljude u Sarajevu nema izlaska. Oni ne žive u smjenama. Novinari su ili u Holiday Innu ili kod prijatelja koji imaju dobar podrum. Oni se po gradu kreću u zaštićenim kolima i sa obaveznim pancirima. Sarajevo ima brojne hotele. Svi su puni, osim Bristola i Pošte. Neki idu u najstariji i najpoznatiji hotel, Evropu, u dijelu koji nije spaljen. S ratom, Evropa je potpuno ispražnjena – sve je odneseno iz kuhinje, srebrenina, kristal, stolnjaci, slike, namještaj. Hrana i piće su nestali poslije aprila.
Gosti se prihvataju samo u Holiday Innu, hotelu s dva direktora. Jednog je postavila Skupština Grada a drugog Republika. Naravno, nisu sve sobe dostupne, jer neke više i ne postoje. Za vrijeme žestokih granatiranja gosti napuštaju sobe i kolektivno spavaju u podrumu, naoružani svojim celularnim telefonima. Hotel je dobro snabdjeven alkoholnim pićima i osvježenjima. Samo tamo možete probati najbolju lokalnu kuhinju – veliki izbor bečkih i orijentalnih poslastica.
Gosti su, naravno, strani novinari. Ima i nekoliko lokalaca. To su privatni biznismeni, trgovci, ljudi za sva vremena i sve moguće poslove. Cijene su ratne. Prosječan meni je 50 DEM po osobi. Ako ste spremni za cijene crnog tržišta, možete pokušati da platite lokalnim novcem. Usluga je pristojna.
Noću, hotel podsjeća na Kazablanku.
Od prošlog oktobra kulinarski specijaliteti se nude na sljedećim mjestima:
Gurman (na uglu Titove i Radojke Lakić)
Bujrum (iznad Katedrale, u Vuka Karadžića)
Kraljica Dunava (Ulica Kate Govorušić)
Klub novinara (Ulica Pavla Goranina)
Izbor pića je veoma ograničen. Što se tiče hrane, osim supe može se dobiti kuhana teletina, pljeskavica. Kako hrana stvarno stiže drži se kao najveća profesionalna tajna. Šute i oni koji naručuju i oni koji isporučuju. A i oni koji jedu.
Ima i privatnih klubova. U slučaju da imate nekog da vas tamo povede, potražite:
Monik, iza Pošte na Dolac Malti
Mažestik, blizu Jugobanke
Raguza, blizu Markala
Jež, u susjedstvu Doma armije
Moderni, predratni život kafića, u kojima se sastajala mladež grada i poslovni krugovi… Dobra muzika, izvrsna kafa, viski, domaći brendi. Od novembra, ponovo su otvoreni, zaštićeni debelim pločama i UNHCR folijama, s vlastitim generatorima. To su Bugatti, Piere, Stefanel, Charlie, Sky, Indi, Holland, 501, S.O.S., GoGo, Tvin…Otvaraju se u 11.00, a zatvaraju kad padne noć. Neki rade do policijskog sata – posjetite ih samo ako imate prijatelja koji dobro poznaje grad. Neki su otvoreni sve dok ima gostiju. Svi su naoružani.
Ima mjesta gdje možete kockati, igrati karte. To je dobro za strance – svakako se plaća u devizama. Ne treba biti suviše samouvjeren. Sarajevski kockari ne mogu više stići do Italije ili Azurne obale. Njihova strast treba da se ispuni ovdje.

VIDEO NA TEMU
ANKETE
ANKETA
MAPA OPSADE SARAJEVA