JUKA NA IGMANU // 10. 1992.
STJEPAN ŠIBER // ZAMJENIK NAČELNIKA GLAVNOG ŠTABA ARBIH
GOVORNA ISTORIJA - INTERVJU
GOVORNA ISTORIJA - TRANSKRIPT

Oktobar 1992

Stjepan Šiber
Zamjenik načelnika Glavnog štaba ABiH
JUKA NA IGMANU

‘Juka Prazina je posebna priča i tragedija našeg oslobodilačkog rata, ali ne samo Juka, nego i mnogi koji su bili slični kao on. Jednom, a to je bio august mjesec, dobio sam zadatak od predsjednika preko Sefera Halilovića da razgovaram sa Jukom. Petnaest dana prije toga Juka Prazina je sa svojim opkolio Predsjedništvo, sa automobilima. Mnogi se sjećaju toga. Ja sam ga nazvao i rekao mu: “Jusufe, volio bih da dođeš ali kod Stjepana Šibera neće te niko ubiti, budi siguran.” Juka je došao kod mene. Prvo me je nazvao i pitao koliko ih može poći. Ja sam rekao: “Jusufe, u mojoj kancelariji ima šest stolica. Na jednoj ću sjediti ja. Prema tome, jasno ti je.” Imao sam razgovor sa Jusufom Prazinom duga tri sata. Rekao sam mu ono, a Sefer mi je to odobrio, što mu niko nije smio reći do tada. Naime, poznato je bilo da je na jednoj konferenciji za štampu koju sam ja vodio on upao u razgovor i protestvovao što ja govorim, a on je bio u prvom redu sa štakama. Ja sam fino, elegantno izbjegao sukob. Poslije toga je uslijedila naredba. Jedna apsurdna naredba, u kojoj stoji, pokušat ću da je citiram: da se Jusuf Prazina određuje za člana Glavnog štaba Armije Bosne i Hercegovine, komandanta Specijalne brigade i komandanta Specijalnih jedinica. Pošto je meni Sefer Halilović rekao: “Stjepane, reci mu sve.” Uzgred da kažem da Jusuf Prazina tada, a čuo sam i nikad u životu nije pio alkoholno piće. Ja sam mu rekao. A interesantno… sa njim su bili dva muškarca i dvije djevojke. Svi su bili pravnici. Jedan od njih Tanović. On je rođak od mog sina kume, Šemse Šaćibović iz Ostrožca, Mostara, ja sam njemu rekao: “Jusufe, rat će završiti kad tad. Treba stat’. Poslije rata bit će vaga sa dva tasa. Na jednom tasu će biti ono što si dobro učinio, a na drugom što si loše. Ti si ovo uradio, ti si ovo, ti si ovo. Pa nisam ja. Moji su. To je isto. Ti si uradio, svi znaju, postrojbe Juke Prazine.” I onda u jednom momentu on pita mene: “A šta ću ja sad za onu naredbu?” A ja se okrenem i sa svog stola uzmem naredbu. Kažem: “Je li misliš na ovu, Juka? Ovdje te prvo Jerko Doko i Sefer Halilović, a poslije i predsjednik Izetbegović prave budalom. Ni u jednoj vojsci u svijetu jedan čovjek ne može obavljati tri funkcije. Jusufe, moja čistačica je član Glavnog štaba, ali ima rješenje da je čistačica. A tebe su odredili za člana Glavnog štaba. I tri funkcije se ne može imati u svijetu. Koje si ti specijalne brigade?” Jusuf Prazina se okrene svojim momcima i kaže: “Šta mi ovo gospodin Šiber govori?” A oni odgovaraju: “Gospodin ŠŠiber je u pravu.” Onda on drekne na njih pa kaže: “Pa što mi vi to niste rekli?” Kažu: “Nismo smjeli.” Dakle, Jusuf Prazina je morao, trebao da postane heroj i legenda. Međutim, u svim ratovima u svijetu, odbrambenim ratovima, dešavalo se da ti ljudi iz naroda, neškolovani vojnički, postaju heroji. Ali u jednom momentu dođe im slava u glavu. Pa bi oni tog momenta željeli svi biti Alije Izetbegovići, Seferi Halilovići. To je želio Juka Prazina. On je meni govorio dok je došao, počeo da viče… da gadne stvari protiv Sefera, protiv predsjednika. Ja sam rekao: “Molim te, preda mnom ih ne smiješ vrijeđati.” Interesantno, Juka Prazina nije me nijednom oslovio sa ti, a sa bilo kim je razgovarao… ovaj… bio je na per tu. Završili smo taj razgovor i on je obećao da će se desiti sa njim jer je tad meni… ja sam mu predložio da bude šef pravne uprave, pošto ima puno pravnika oko sebe. I on je obećao na to da pristane. Ja sam upoznao Sefera i predsjednika. Međutim, poslije su se desile stvari ove, kako su tekle. Rodilo mu se dijete, pa je izašao, pa bio na Igmanu i tamo je…da ne elaboriram te događaje… sa nekim borcima i sa mojim kolegom ratnim Vehbijom Karićem tuča i ostalo. Elem, meni je strašno žao Jusufa Prazine, a i mnogih drugih koji nisu kao neki Adnan Solaković, recimo Čelo Bajramović, na vrijeme su se povukli ili otišli na pravu stranu. Zadnji put sam ga vidio kad smo se vratili iz Pireja, naša delegacija. Kad je Karadžić uslovno potpisao Vestendorpov plan, pa kaže: ako njegov Parlament odobri. Vidio sam ga u Zagrebu, u hotelu Esplanada. Bio je u farmerkama, bez štaka, kao momčić, ali prije toga se pričalo da je promijenio i prezime i tako dalje. Strašno mi je žao tog čovjeka jer mislim da nije samo on kriv. Krivi smo i mi što se njemu to desilo.’

FOTOGRAFIJE NA TEMU
TEKST NA TEMU

OKTOBAR 1992


• Ženeva, 2. oktobar 1992. Konferencija o bivšoj Jugoslaviji u Ženevi se nastavlja.
Dva ženevska saopštenja:
- Demilitarizacija Sarajeva kao prvi korak ka miru;
- Nastavak razgovora o ustavnom uređenju BiH pod pokroviteljstvom Konferencije;
- Potpisivanje deklaracije u kojoj su se Hrvatska i Jugoslavija obavezale na poštovanje postojećih granica, saglasno odlukama Londonske konferencije. Dogovoren je i povratak izbjeglica.
- Pod pokroviteljstvom Međunarodnog Crvenog krsta i Visokog komesarijata UN za izbjeglice, potpisan ugovor o oslobađanju civila iz koncentracionih logora.
• Gradonačelnik Sarajeva izdao proglas: “Građani, ne sijecite drveće! Samo treba sačekati otvaranje koridora, a valjda će i to uskoro biti. Topole se mogu sjeći, ali to je za potrebe Oružanih snaga.”


• Izjava Rasseka, novog komandanta UNPROFOR-a : “Jedan od primarnih zadataka UNPROFOR - a je omogućavanje neprekidnog i nesmetanog dotoka vode u grad.”
• U Sarajevu masovna krađa automobila. Iako vlasnici skidaju točkove da bi sačuvali automobile, lopovi donesu svoje točkove, montiraju ih i odvezu kola.
• Smučarski savez BiH podnio prijavu za prijem u Međunarodnu smučarsku federaciju. Na sastanku će ih zamijeniti slovenačka delegacija, jer bh predstavnici ne mogu izaći iz opkoljenog grada.
• Na mirovnoj konferenciji u Ženevi, ministar spoljnjih poslova BiH traži ukidanje embarga na oružje.
• Njujork, 8. oktobar 1992. Savjet bezbjednosti UN usvojio dvije rezolucije:
- prvu, na osnovu koje će biti osnovana komisija za ispitivanje ratnih zločina u BiH;
- drugu, prema kojoj će snage UNPROFOR-a preuzeti kontrolu nad teritorijom poslije povlačenja bivše Jugo vojske sa Prevlake.
Njujork, 9. oktobar 1992.
Nova rezolucija Savjeta bezbjednosti UN-a, broj 781:
Savjet bezbjednosti UN naredio zabranu svih vojnih letova iznad BiH, osim aviona UN. Zabrana stupa na snagu odmah.
• Mile Akmadžić, predsjednik Vlade BiH, uputio poziv republičkim funkcionerima da se vrate u Sarajevo u roku od pet dana, jer će u protivnom izgubiti funkciju na kojoj se nalaze.


• Agregati za struju rade u kafićima, a ne u bolnicama
• Plate članova Predsjedništva - 20 DEM. po crnom kursu.


• Žestoka rasprava između direktora Crvenog krsta i komandanta Oružanih snaga BiH, oko odlaska konvoja sa 6.500 ljudi iz Sarajeva, u privatnim automobilima.
• Folksvagenov “Golf” postao vozilo sezone. “Golf” vozi u svim uslovima.
• Iz Sarajeva otišao konvoj Jevreja od 180 ljudi.


• Niko nema podatke o pristigloj humanitarnoj pomoći: o tome ko su donatori, koliko robe je stiglo, o kvalitetu robe.
• Fenomen opstanka u opsjednutom gradu:
Bicikl - u filmu ”Čudo u Milanu”, biciklisti odlaze u nebo, a u Sarajevu biciklisti jure ulicama da bi izbjegli odlazak u nebo.Grijanje - građani tragaju za zrakom sunca da bi se ugrijali, samo što mogu umrijeti zbog toga.
Kupanje - možete se oprati u fildžanu vode, a izgledati čisti; oprati kosu sa lončićem vode i sušiti je u rerni.
Loženje - Sarajlije potresa zvuk motorke u zoru, kada se sijeku najbolja stabla.
• Vijest o državnom udaru u Sarajevu je lansirala TV “Srna”, televizijska stanica bosanskih Srba. Beograd je tu lažnu vijest preuzeo. Strani novinari u Beogradu je lansirali u svijet, sa potpisom TV “Srna”. Beograd je primio vijest nazad, sa uvodom: “Kako javlja Radio Ženeva, danas je u Sarajevu izvršen državni udar."
• Na Igmanu, OSBiH uhapsile Juku Prazinu, vođu specijalnih jedinica gradskih gerilaca, zbog napada na Sarajevo sa Igmana; saradnje sa jedinicama HVO; napada na OSBiH.
• “Velepekara” teško granatirana. Izgorio mlin.
• Sarajevo 21 dan bez struje i bez plina; 19 bez vode; hljeb dobijaju samo prioriteti. Granatiran dalekovod u Vogošći. Struje nema i ne zna se kada će je biti.


• U Sarajevu izdata naredba da se izvrši konačan obračun sa kriminalom u gradu: sve naoružane grupe moraju se staviti u funkciju odbrane ili će biti silom razoružani. Sve opljačkano mora se vratiti u roku od 48 sati. Uslijedile akcije otkrivanja pokradene robe u skladištima.
• U Beogradu umro Koča Popović, jedan od najvećih ličnosti partizanskih i političkih krugova komunističke Jugoslavije.
• Sarajlije pronalaze vodu pomoću rašlji i viska.
• Pod organizacijom UN, održan sastanak radne grupe vojnih predstavnika OS BiH i vojske bosanskih Srba.

• Gradonačelnik Sarajeva Muhamed Kreševljaković se vratio sa turneje. Tom prilikom je izjavio: “Ako brodovi iz Španije stignu u Ploče, a hrvatska strana dopusti transport, Sarajlije bi mogle imati 300 tona krompira.” Donio je i torbu pisama iz Ljubljane za Sarajlije.
• Štab UNPROFOR-a se vratio u Sarajevo.
• Jedan od vojnih pregovarača bosanskih Srba, general Gvero, traži od UNPROFOR-a da se otvore putevi za 60.000 Srba da izađu iz Sarajeva.
• Komandant OSBiH, Sefer Halilović, uputio poruku Sarajlijama: “Umjesto neprekidnog hodanja po ulicama, bolje je sjediti kod kuće i u kućnoj radinosti plesti džempere i čarape za one koji nas brane.”
• Pojavili se bosanski pasoši u ograničenom broju.
• Ženeva, 29. oktobar, 1992.
- Na ženevskim pregovorima o BiH. ponuđen dokument kojim se predviđa da BiH ostaje država u okviru postojećih granica, koja bi bila podijeljena na sedam do deset provincija;
- Centralna vlada bi imala odgovornost za spoljne poslove, odbranu države, međunarodnu trgovinu, takse za potrebe centralne vlasti;
- Obrazovanje, kulturne institucije, programi radija i niz drugih pitanja bili bi u nadležnosti provincija.
• Razija Čolić, filmski radnik, izgubila obje noge prilikom spašavanja filmskog arhiva od požara izazvanog granatiranjem.
• Uvedena tranzitna viza za Hrvatsku.

VIDEO NA TEMU
ANKETE
ANKETA
MAPA OPSADE SARAJEVA