SAVJETI ZA OPSTANAK // 10. 1992.
MUHAMED POLJO // PENZIONER
GOVORNA ISTORIJA - INTERVJU
GOVORNA ISTORIJA - TRANSKRIPT

Oktobar 1992

Muhamed Poljo
Penzioner
SAVJETI ZA OPSTANAK

‘Po vodu se išlo kod Pivare, po noći, zbog granata. Nije se smjelo po danu ići, ili u ranim jutarnjim satima, led je bio, mrzle se ruke. Dođete kući, nemate s čime osušiti. Ako nosite četiri kante vode po pet litara, pa metnete ih na kaiš na leđa, onda dođete kući mokrih leđa. Onda sam napravio sebi neke dvije željezna šipke, pa sam tako nosio po dvije kante u četiri, četiri kante u stvari po pet litara-dva’est litara. Onda smo se takođe organizirali u komšiluku, gdje bio jedan jedini štednjak, peć, koja je… pa smo svi tamo nosili kruh da se ispeče, odnosno hljeb, je li… da se ispeče. Čekali bismo na red po 4-5 sati dok se, dok se ispeče, jednoga, pa drugog i trećeg i tako smo se snalazili, što smo znali i umjeli. Hrana je bila jako loša, što se je moglo, znam da nije bilo glavice luka, da se može čovjek poželiti, bar jednu glavicu luka da nešto napravi sebi, nešto ukusnije. Pravilo se od riže pita, razvarivalo se, kuhalo se, što se znalo i umjelo. Dodijale više i konzerve… nije bilo dovoljno i tako eto, situacija bila vrlo teška.’

FOTOGRAFIJE NA TEMU
TEKST NA TEMU

OKTOBAR 1992


• Ženeva, 2. oktobar 1992. Konferencija o bivšoj Jugoslaviji u Ženevi se nastavlja.
Dva ženevska saopštenja:
- Demilitarizacija Sarajeva kao prvi korak ka miru;
- Nastavak razgovora o ustavnom uređenju BiH pod pokroviteljstvom Konferencije;
- Potpisivanje deklaracije u kojoj su se Hrvatska i Jugoslavija obavezale na poštovanje postojećih granica, saglasno odlukama Londonske konferencije. Dogovoren je i povratak izbjeglica.
- Pod pokroviteljstvom Međunarodnog Crvenog krsta i Visokog komesarijata UN za izbjeglice, potpisan ugovor o oslobađanju civila iz koncentracionih logora.
• Gradonačelnik Sarajeva izdao proglas: “Građani, ne sijecite drveće! Samo treba sačekati otvaranje koridora, a valjda će i to uskoro biti. Topole se mogu sjeći, ali to je za potrebe Oružanih snaga.”


• Izjava Rasseka, novog komandanta UNPROFOR-a : “Jedan od primarnih zadataka UNPROFOR - a je omogućavanje neprekidnog i nesmetanog dotoka vode u grad.”
• U Sarajevu masovna krađa automobila. Iako vlasnici skidaju točkove da bi sačuvali automobile, lopovi donesu svoje točkove, montiraju ih i odvezu kola.
• Smučarski savez BiH podnio prijavu za prijem u Međunarodnu smučarsku federaciju. Na sastanku će ih zamijeniti slovenačka delegacija, jer bh predstavnici ne mogu izaći iz opkoljenog grada.
• Na mirovnoj konferenciji u Ženevi, ministar spoljnjih poslova BiH traži ukidanje embarga na oružje.
• Njujork, 8. oktobar 1992. Savjet bezbjednosti UN usvojio dvije rezolucije:
- prvu, na osnovu koje će biti osnovana komisija za ispitivanje ratnih zločina u BiH;
- drugu, prema kojoj će snage UNPROFOR-a preuzeti kontrolu nad teritorijom poslije povlačenja bivše Jugo vojske sa Prevlake.
Njujork, 9. oktobar 1992.
Nova rezolucija Savjeta bezbjednosti UN-a, broj 781:
Savjet bezbjednosti UN naredio zabranu svih vojnih letova iznad BiH, osim aviona UN. Zabrana stupa na snagu odmah.
• Mile Akmadžić, predsjednik Vlade BiH, uputio poziv republičkim funkcionerima da se vrate u Sarajevo u roku od pet dana, jer će u protivnom izgubiti funkciju na kojoj se nalaze.


• Agregati za struju rade u kafićima, a ne u bolnicama
• Plate članova Predsjedništva - 20 DEM. po crnom kursu.


• Žestoka rasprava između direktora Crvenog krsta i komandanta Oružanih snaga BiH, oko odlaska konvoja sa 6.500 ljudi iz Sarajeva, u privatnim automobilima.
• Folksvagenov “Golf” postao vozilo sezone. “Golf” vozi u svim uslovima.
• Iz Sarajeva otišao konvoj Jevreja od 180 ljudi.


• Niko nema podatke o pristigloj humanitarnoj pomoći: o tome ko su donatori, koliko robe je stiglo, o kvalitetu robe.
• Fenomen opstanka u opsjednutom gradu:
Bicikl - u filmu ”Čudo u Milanu”, biciklisti odlaze u nebo, a u Sarajevu biciklisti jure ulicama da bi izbjegli odlazak u nebo.Grijanje - građani tragaju za zrakom sunca da bi se ugrijali, samo što mogu umrijeti zbog toga.
Kupanje - možete se oprati u fildžanu vode, a izgledati čisti; oprati kosu sa lončićem vode i sušiti je u rerni.
Loženje - Sarajlije potresa zvuk motorke u zoru, kada se sijeku najbolja stabla.
• Vijest o državnom udaru u Sarajevu je lansirala TV “Srna”, televizijska stanica bosanskih Srba. Beograd je tu lažnu vijest preuzeo. Strani novinari u Beogradu je lansirali u svijet, sa potpisom TV “Srna”. Beograd je primio vijest nazad, sa uvodom: “Kako javlja Radio Ženeva, danas je u Sarajevu izvršen državni udar."
• Na Igmanu, OSBiH uhapsile Juku Prazinu, vođu specijalnih jedinica gradskih gerilaca, zbog napada na Sarajevo sa Igmana; saradnje sa jedinicama HVO; napada na OSBiH.
• “Velepekara” teško granatirana. Izgorio mlin.
• Sarajevo 21 dan bez struje i bez plina; 19 bez vode; hljeb dobijaju samo prioriteti. Granatiran dalekovod u Vogošći. Struje nema i ne zna se kada će je biti.


• U Sarajevu izdata naredba da se izvrši konačan obračun sa kriminalom u gradu: sve naoružane grupe moraju se staviti u funkciju odbrane ili će biti silom razoružani. Sve opljačkano mora se vratiti u roku od 48 sati. Uslijedile akcije otkrivanja pokradene robe u skladištima.
• U Beogradu umro Koča Popović, jedan od najvećih ličnosti partizanskih i političkih krugova komunističke Jugoslavije.
• Sarajlije pronalaze vodu pomoću rašlji i viska.
• Pod organizacijom UN, održan sastanak radne grupe vojnih predstavnika OS BiH i vojske bosanskih Srba.

• Gradonačelnik Sarajeva Muhamed Kreševljaković se vratio sa turneje. Tom prilikom je izjavio: “Ako brodovi iz Španije stignu u Ploče, a hrvatska strana dopusti transport, Sarajlije bi mogle imati 300 tona krompira.” Donio je i torbu pisama iz Ljubljane za Sarajlije.
• Štab UNPROFOR-a se vratio u Sarajevo.
• Jedan od vojnih pregovarača bosanskih Srba, general Gvero, traži od UNPROFOR-a da se otvore putevi za 60.000 Srba da izađu iz Sarajeva.
• Komandant OSBiH, Sefer Halilović, uputio poruku Sarajlijama: “Umjesto neprekidnog hodanja po ulicama, bolje je sjediti kod kuće i u kućnoj radinosti plesti džempere i čarape za one koji nas brane.”
• Pojavili se bosanski pasoši u ograničenom broju.
• Ženeva, 29. oktobar, 1992.
- Na ženevskim pregovorima o BiH. ponuđen dokument kojim se predviđa da BiH ostaje država u okviru postojećih granica, koja bi bila podijeljena na sedam do deset provincija;
- Centralna vlada bi imala odgovornost za spoljne poslove, odbranu države, međunarodnu trgovinu, takse za potrebe centralne vlasti;
- Obrazovanje, kulturne institucije, programi radija i niz drugih pitanja bili bi u nadležnosti provincija.
• Razija Čolić, filmski radnik, izgubila obje noge prilikom spašavanja filmskog arhiva od požara izazvanog granatiranjem.
• Uvedena tranzitna viza za Hrvatsku.

Jelo

Glavna jela iz 1992. su makaroni i riža. Ne biste vjerovali na koliko različitih načina se mogu pripremiti! Ne mogu se kupiti osim na crnom tržištu. Tako je bilo u prvim mjesecima opsade. Sada ih svako ljubomorno čuva, ako ih imalo ima. Uz dodatke i s mnogo mašte jedan američki lanč paket može nahraniti petero ljudi. Riža, makaroni i hljeb se često zajedno jedu – inače je teško opstati. Izračunato je da je na jednog stanovnika Sarajeva, tokom prvih sedam mjeseci rata, dolazilo ne više od šest paketa humanitarne pomoći. Čovjek je morao izmišljati načine da sačuva i što duže jede ono što je normalno predviđeno za jednu osobu, jedan obrok, jednom. U proljeće, ljeto i jesen koristi se sve moguće lišće koje se može naći – u parkovima, baštama, polju i brdima gdje nije bilo opasno otići. U kombinaciji s rižom i dobro začinjeno sve postaje jestivo. Svaka osoba u Sarajevu je vrlo bliska idealnom makrobiotičaru, stvarni model za Zapad koji brigu brine o zdravlju i muči se s dijetama. Ratni kuhar se pojavio spontano, kao bestseler opstanka. Recepti su se veoma brzo širili po gradu. Ljudi su zdravi, uprkos svemu, jer niko više ne jede životinjsku mast, niti meso, niti sir – jela se prave bez jaja, bez mlijeka, luka, mesa, povrća. Mi jedemo dragocjenu mješavinu divlje mašte.

Voda

Nestašica vode može trajati danima ili sedmicama. Razlozi su uvijek isti – nema struje ili teroristički akt. Onda počinje potraga. Prvo se provjerava u podrumu. Zatim možete otići u Konak (koji služi samo privilegovanim), pa kod Sedam braće na Bistriku, gdje se formiraju dugi redovi, zatim u blizini Pionirske doline gdje na vodu čekate izloženi snajperima. Oni koji nose vodu rade to nekoliko puta na dan, zavisno od njihove snage i broja kanistera, idući i po nekoliko kilometara, čekajući u redu najmanje tri sata. Sretnici su oni koji imaju bicikle, koje više guraju nego što voze. Isto je i sa vlasnicima dječijih kolica i bivšim kolicima iz supermarketa. Sve je dobro što može da se kotrlja, jer sve je lakše nego u rukama nositi vodu.
U jednom od sarajevskih naselja, Alipašinom Polju, neko je s puškom napravio rupe u cijevi za vodu iznad male rijeke. Voda je curila i satima su ljudi visili na istrulom mostu pokušavajući da nakupe što više dragocjene tečnosti. Najbolje što se može desiti je otkriće vode negdje u susjedstvu gdje stanujete. Nije važno što cijev izbija iz smetljišta nastalog nakon što je do temelja izgorjela velika olimpijska dvorana. Tu je cijev i tu je voda, i veliki redovi ljudi kojima više nije važno da li je voda čista ili ne.
Jedan od načina da se nađe voda je korištenje rašlji. Život i vaša sposobnost opstanka veoma zavisi od prirodnog talenta. U ovom slučaju – vi stavljate vaše elektromagnetne talase nasuprot vodenim. Nadareni magičari traže vodu. Oni koji su talentovani i vješti mogu vas čak i posavjetovati koliko duboko treba kopati. Poznato je da su čak i za vrijeme Prvog svjetskog rata austrougarske trupe imale specijalne divizije s rašljarima čija je dužnost bila da traže nove izvore. U to vrijeme, voda na Istočnom frontu (takođe poznat kao Srpski) bila je veoma zagađena.
Ipak, s njima ili bez njih, kiša je ta koja donosi utjehu. Na žalost, oluci su oštećeni. Ljudi stoje u redovima, na kiši, s kantama, čekajući njihovu porciju kišnice. Danju ili noću, zaista nije bilo važno. Ljudi je piju i koriste za pranje veša. Veoma je dobra za kosu koja postaje svilenkasta i sjajna. Nestašica vode približava ljude u Sarajevu srednjovjekovnim vitezovima ili francuskim monarsima. Oni štede vodu, kao da su beduini. Duga kosa se može oprati s litar i po vode, okupati se možete u dva do tri litra – sve s malim lončićima i sudićima, s mlakom ili hladnom vodom. Mašina za pranje veša je sprava iz nekih dalekih vremena. Bez funkcije. Sarajke su ponovo prvoklasne pralje. Jedino što nedostaje jeste pratljača, lug i čista rijeka da bi oprale ono što imaju. Za toalet se skuplja otpadna voda, a voda se donosi iz šahtova – ako nisu suviše zagađeni – ili sa ulice…

PIVARA

Pivara je izgrađena 1881. u vrijeme austrougarskog perioda i bila je prva moderna pivara u Bosni i Hercegovini. Voda za pivaru dolazi iz podzemnog jezera ispod Sarajeva. Kao jedno od rijetkih mjesta na koje su dolazili ljudi sa svih mjesta u gradu po vodu, Pivara je bila važan strateški cilj za agresora, te su mnogi ljudi čekajući u redu za vodu bili ubijani ili ranjavani. To je bilo mjesto na koje su ljudi dolazili sa svojim kolicima natovarenim kanisterima, pješačeći i deset kilometara da bi našli vodu. Pored česmi za točenje vode, dolazile su i cisterne koje su građane snabdijevale vodom. U gradu koji je imao vodovod nekoliko stotina godina, s brojnim javnim česmama na svakom ćošku, voda je bila najveći problem tokom opsade, jer je agresor kontrolisao sve izvore, ucjenjujući vodom grad, Bosnu i Hercegovinu i UN. Sarajlije su kupile kišnicu iz polupanih oluka, zahvatali vodu iz Miljacke i topili snijeg. 1993. u jednom od tunela koji vode na Pale, Soros Fondacija je izgradila vodovod koji je snabdijevao gradske pumpe.

VIDEO NA TEMU
ANKETE
ANKETA
MAPA OPSADE SARAJEVA