ČAS EGZEKUCIJE NEPOZNAT // 09. 1992.
HARIS PAŠOVIĆ // MEĐUNARODNI TEATARSKI I FILMSKI FESTIVAL – MESS
GOVORNA ISTORIJA - INTERVJU
GOVORNA ISTORIJA - TRANSKRIPT

Septembar 1992

Haris Pašović
Međunarodni teatarski i filmski festival – MES
ČAS EGZEKUCIJE NEPOZNAT

‘Svi građani Sarajeva su bili osuđeni na smrtnu kaznu i niko od nas nije znao, da li će… kad će ga ta smrtna kazna stići? Sve ono što se dešavalo je bila ta smrt, ta smrtna kazna zbog nepoznate nam krivice.’

FOTOGRAFIJE NA TEMU
TEKST NA TEMU

SEPTEMBAR 1992


• Predsjedništvo BiH donijelo odluku po kojoj će se evakuacija djece u organizaciji Dječije ambasade vršiti samo u uslovima pune bezbjednosti.
• Slobodan Milošević smjenjuje Milana Panića, novog predsjednika Vlade Jugoslavije.
• U sarajevskom naselju Stup, u kome caruje trgovina, zategnuta situacija. HVO, TO BiH, bosanski Srbi, postavili barikade, jednu do druge.
• Gradom vlada epidemija enterokolitisa i dizenterije.
• Izjava sarajevskih Jevreja: “Mi želimo da budemo bosanski Jevreji. U Drugom svjetskom ratu, najviše pravednika bilo je među Muslimanima. Oni su sklanjali Jevreje.”
• Ruski mediji za sve što urade Srbi optužuju Muslimane.
• Srpski snajperisti gađaju novinare “Oslobođenja” pri ulasku u zgradu.
• Profunkcionisao kopneni koridor od Splita prema Sarajevu.
• Srbi potpisali da se teško naoružanje stavi pod kontrolu UNPROFOR-a., po isteku ultimatuma.
• U Sarajevu se osnivaju udruženja protjeranih građana iz drugih gradova BiH.


• Srušen talijanski humanitarni avion.
• Ženeva, 4. septembar 1992. U Ženevi, pod okriljem UN i EZ, u Palati nacija, počela međunarodna konferencija o bivšoj Jugoslaviji.
• Krug humanitarne pomoći donosi građaninu Sarajeva 400 g. hrane dnevno.
• Konvoji Dječije ambasade na čekanju.
• Ministarstvo obrazovanja izdalo saopštenje da upis u škole zavisi od bezbjedonosnih uslova.
• Ženeva, 6. septembar 1992. Na međunarodnoj konferenciji, agresorskoj strani naloženo da do 12. septembra skloni svo teško naoružanje oko Sarajeva, Goražda, Bihaća i Jajca, te ga stavi pod kontrolu UN. Karadžić nije potpisao sporazum o stavljanju teškog naoružanja pod kontrolu UNPROFOR-a.


• Uprkos roku koji je Radovan Karadžić dobio za predaju oružja pod kontrolu UNPROFOR-a, on pregovara oko veličine cijevi.
• Opljačkano skladište “Fruktala” na Stupu. Jedinice HVO-a i Jukine jedinice se takmiče ko će više odnijeti. Glavni stožer HVO-a u Mostaru daje ultimatum Oružanim snagama BiH, u Sarajevu, da se povuku u roku od 48 sati, sa Stupa.
• Premijera prve ratne predstave “Sklonište”, u izvedbi Ratnog teatra “Sartr”.
• Hotel “Holiday inn” zaradio 230.000$ za dva mjeseca, jer jedino oni mogu primati strane novinare i opskrbljivati ih hranom, vodom i strujom.
• Građani lože klackalice i klupe iz parkova da bi preživjeli zimu.


• Građani Sarajeva mogu kupiti bure vode od 30 litara, za 10 DEM. Oni koji sami idu po vodu na jedno od rijetkih mjesta u gradu gdje ima vode, znaju da je ulog za jedan kanister sa vodom sopstveni život, zbog neprekidne izloženosti snajperima i granatama.
• Dr Mario Landeka u galeriji “Paleta” izložio 22 slikarska rada na temu Voda.
• Snage bosanskih Srba stavile oružje pod kontrolu UNPROFOR-a na 11 tačaka.
• Žestoka ofanziva bosanskih Srba. Izdaja jedinica HVO na Stupu. Povukli se sa linija odbrane grada.
• Delegacija BiH ide u Ženevu, na mirovne pregovore.
• Gradu nedostaje hlor za hlorisanje prljave vode. Vode se pregovori sa UNPROFOR-om.
• Još traje ofanziva bosanskih Srba na Stup za proboj u grad, na oslabljenim linijama.
• Dječiji hor “Palčići” piše princezi Diani o onome što im se događa.
• 20 autora izložilo mapu grafičkih listova “SA 92”.
• Fudbalska liga održava utakmice u Sarajevu pod parolom “Važno je učestvovati”.
• U gradu haraju glad, bolest, beznađe i smrt .
• Muslimani i Hrvati bježe sa Grbavice /okupiranog dijela grada/ plaćajući otkup za život Srbima.
• Odigrana utakmica Sarajevo - Unprofor. Rezultat 12:3.

Sarajevski pikado

Petog aprila 1992. oko Sarajeva, glavnog grada Bosne i Hercegovine sa oko 500.000 stanovnika, u dolini Miljacke, okruženog planinama koje su bile domaćin Zimske olimpijade 1994., u samom centru nekadašnje Jugoslavije, postavljeno je 260 tenkova, 120 minobacača i bezbroj protivavionskih topova, snajperskih gnijezda i drugog pješadijskog oružja. Sve je to bilo ukopano oko grada, okrenuto prema gradu. U svakom trenutku, s bilo kog mjesta, svako od tih oružja moglo je pogoditi metu u gradu. I oni su zaista i pogađali – stanove, muzeje, crkve, džamije, bolnice, groblja, ljude na ulicama. Sve je postalo meta. Bili su blokirani svi izlazi iz grada, sve ulazne tačke.

Haris Pašović
Rođen u Sarajevu 1961. godine. 1984. diplomirao na Akademiji dramskih umetnosti u Novom Sadu. Njegov profesionalni trening uključuje Fulbright stipendiju, trening za reditelje (Festival u Avinjonu, UNESCO), rad sa Nordic Theatre Institute Holstebro u Danskoj. Režirao u najboljim pozorištima bivše Jugoslavije, prije rata dobio skoro sve važnije pozorišne nagrade. Radio je Aristofanove “Ptice”, Bunuelovog “Hamleta”, Jarryevog “Kralja Ibija”, Wedekindovo “Buđenje proljeća”, “Mara-Sad”, Kišovog “Simona čudotvorca”.

OPSADA
U opsadi je nastavio raditi pozorišne predstave: “Grad”, “Svileni bubnjevi”, po japanskom klasičnom teatru, Euripidovu “Alcestis”, “Svilene bubnjeve II”, “U zemlji posljednjih stvari”, Paula Austera. Organizovao filmske predstave i izložbe. Bio direktor Međunarodnog pozorišnog i filmskog festivala.

Ako postoji život poslije života, u kom biste se obliku vratili?
Neću se vraćati.

Kako biste opisali savršenu sreću?
Sloboda.

Šta je vaš najveći gubitak?
Sloboda.

Šta je vaš najveći dobitak?
Novo viđenje slobode i da ne mrzim nikoga.

Kad i gdje ste bili najsrećniji?
Momenti, momenti…

Koje su vaše izgubljene iluzije?
Zdravo društvo.

Opišite svoj dan i posao.
Buđenje, čitanje, administracija, stvaranje, čitanje, spavanje.

Sarajevo?
Sarajevo?

Koje riječi više ne koristite?
Kako ću se sjetiti?

Po vašem mišljenju, da li je moral vrlina?
Da.

Gdje biste voljeli da živite?
U prirodi.

Kako ste preživjeli?
Slučajno, za sada.

Čega se plašite?
Svjetskog rata.

Da li prošlost postoji za vas?
Da.

Ovo je kraj civilizacije. Kako će izgledati slijedeća?
Bilo bi lijepo da bude inteligentna.

Možete li nam dati recept za mentalno zdravlje?
Obično je kasno kada pronađeš recept.

Kako želite da umrete?
Neću da umrem.

Trebate li nadu da biste preživjeli?
Poslije nade i poslije straha.

Kako je izgledala ’92, kako ’93, kako ’94?
Teške godine.

Kako biste nazvali ovaj period svog života?
Rat.

Vaša poruka s kraja svijeta, iz zemlje posljednjih stvari?
Nnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnn.

Volite li život i šta je život uopšte?
Da, ali ne mogu odgovoriti na ovo pitanje.

OPASNE ZONE

Svako mjesto u gradu je bilo opasna zona. U svakom momentu, sa svakog mjesta na planinama oko grada, snajperi su mogli pogoditi svaku metu u gradu. Ipak, najopasnije zone su bile one na direktnoj liniji vatre: mostovi, raskršća i ulice otvorene prema brdima. Bila su to i mjesta gdje je mogućnost da građanin bude pogođen bila smanjena ako je bio brz trkač. Takva mjesta su takođe bila manje strašna od drugih dijelova grada, gdje pješak nikad nije bio siguran da li ići sporo ili brzo. Da li će granata pasti ispred ili iza vas? Znaci “OPASNA ZONA”, “PAZI, SNAJPER!”, kao i saobraćajni znaci, bili su ispisani masnom bojom na komadima UNHCR plastične folije, ili na komadima kartona, drvenoj ploči, ili jednostavno ispisani kredom na zidu.

VIDEO NA TEMU
ANKETE
ANKETA
MAPA OPSADE SARAJEVA