U GRADU BEZNAĐE, STRAH, GLAD I SMRT // 09. 1992.
ZLATKO DIZDAREVIĆ // NOVINAR ““OSLOBOĐENJA”
GOVORNA ISTORIJA - INTERVJU
GOVORNA ISTORIJA - TRANSKRIPT

Septembar 1992

Zlatko Dizdarević
Novinar “Oslobođenja”
U GRADU BEZNAĐE, STRAH, GLAD I SMRT

‘Da, krajem septembra ’92. smo, ja mislim definitivno, počeli saznavati da će rat biti dug i stravičan. Bilo je jasno da se neće završiti u doba sunčanih dana i u doba kad se nekako moglo još živjeti na starim zalihama. Sve je slutilo na početak duge zime i dugih, dugih i mučnih noći.’

FOTOGRAFIJE NA TEMU
TEKST NA TEMU

SEPTEMBAR 1992


• Predsjedništvo BiH donijelo odluku po kojoj će se evakuacija djece u organizaciji Dječije ambasade vršiti samo u uslovima pune bezbjednosti.
• Slobodan Milošević smjenjuje Milana Panića, novog predsjednika Vlade Jugoslavije.
• U sarajevskom naselju Stup, u kome caruje trgovina, zategnuta situacija. HVO, TO BiH, bosanski Srbi, postavili barikade, jednu do druge.
• Gradom vlada epidemija enterokolitisa i dizenterije.
• Izjava sarajevskih Jevreja: “Mi želimo da budemo bosanski Jevreji. U Drugom svjetskom ratu, najviše pravednika bilo je među Muslimanima. Oni su sklanjali Jevreje.”
• Ruski mediji za sve što urade Srbi optužuju Muslimane.
• Srpski snajperisti gađaju novinare “Oslobođenja” pri ulasku u zgradu.
• Profunkcionisao kopneni koridor od Splita prema Sarajevu.
• Srbi potpisali da se teško naoružanje stavi pod kontrolu UNPROFOR-a., po isteku ultimatuma.
• U Sarajevu se osnivaju udruženja protjeranih građana iz drugih gradova BiH.


• Srušen talijanski humanitarni avion.
• Ženeva, 4. septembar 1992. U Ženevi, pod okriljem UN i EZ, u Palati nacija, počela međunarodna konferencija o bivšoj Jugoslaviji.
• Krug humanitarne pomoći donosi građaninu Sarajeva 400 g. hrane dnevno.
• Konvoji Dječije ambasade na čekanju.
• Ministarstvo obrazovanja izdalo saopštenje da upis u škole zavisi od bezbjedonosnih uslova.
• Ženeva, 6. septembar 1992. Na međunarodnoj konferenciji, agresorskoj strani naloženo da do 12. septembra skloni svo teško naoružanje oko Sarajeva, Goražda, Bihaća i Jajca, te ga stavi pod kontrolu UN. Karadžić nije potpisao sporazum o stavljanju teškog naoružanja pod kontrolu UNPROFOR-a.


• Uprkos roku koji je Radovan Karadžić dobio za predaju oružja pod kontrolu UNPROFOR-a, on pregovara oko veličine cijevi.
• Opljačkano skladište “Fruktala” na Stupu. Jedinice HVO-a i Jukine jedinice se takmiče ko će više odnijeti. Glavni stožer HVO-a u Mostaru daje ultimatum Oružanim snagama BiH, u Sarajevu, da se povuku u roku od 48 sati, sa Stupa.
• Premijera prve ratne predstave “Sklonište”, u izvedbi Ratnog teatra “Sartr”.
• Hotel “Holiday inn” zaradio 230.000$ za dva mjeseca, jer jedino oni mogu primati strane novinare i opskrbljivati ih hranom, vodom i strujom.
• Građani lože klackalice i klupe iz parkova da bi preživjeli zimu.


• Građani Sarajeva mogu kupiti bure vode od 30 litara, za 10 DEM. Oni koji sami idu po vodu na jedno od rijetkih mjesta u gradu gdje ima vode, znaju da je ulog za jedan kanister sa vodom sopstveni život, zbog neprekidne izloženosti snajperima i granatama.
• Dr Mario Landeka u galeriji “Paleta” izložio 22 slikarska rada na temu Voda.
• Snage bosanskih Srba stavile oružje pod kontrolu UNPROFOR-a na 11 tačaka.
• Žestoka ofanziva bosanskih Srba. Izdaja jedinica HVO na Stupu. Povukli se sa linija odbrane grada.
• Delegacija BiH ide u Ženevu, na mirovne pregovore.
• Gradu nedostaje hlor za hlorisanje prljave vode. Vode se pregovori sa UNPROFOR-om.
• Još traje ofanziva bosanskih Srba na Stup za proboj u grad, na oslabljenim linijama.
• Dječiji hor “Palčići” piše princezi Diani o onome što im se događa.
• 20 autora izložilo mapu grafičkih listova “SA 92”.
• Fudbalska liga održava utakmice u Sarajevu pod parolom “Važno je učestvovati”.
• U gradu haraju glad, bolest, beznađe i smrt .
• Muslimani i Hrvati bježe sa Grbavice /okupiranog dijela grada/ plaćajući otkup za život Srbima.
• Odigrana utakmica Sarajevo - Unprofor. Rezultat 12:3.

Sarajevski pikado

Petog aprila 1992. oko Sarajeva, glavnog grada Bosne i Hercegovine sa oko 500.000 stanovnika, u dolini Miljacke, okruženog planinama koje su bile domaćin Zimske olimpijade 1994., u samom centru nekadašnje Jugoslavije, postavljeno je 260 tenkova, 120 minobacača i bezbroj protivavionskih topova, snajperskih gnijezda i drugog pješadijskog oružja. Sve je to bilo ukopano oko grada, okrenuto prema gradu. U svakom trenutku, s bilo kog mjesta, svako od tih oružja moglo je pogoditi metu u gradu. I oni su zaista i pogađali – stanove, muzeje, crkve, džamije, bolnice, groblja, ljude na ulicama. Sve je postalo meta. Bili su blokirani svi izlazi iz grada, sve ulazne tačke.

Zlatko Dizdarević
Rođen u Sarajevu. Bio novinar i urednik u listovima “Oslobođenje”, “Nedjelja”. Prije rata bio dopisnik sa Srednjeg istoka (Kairo, Bejrut).

OPSADA
Bio prvi urednik ratnog “Oslobođenja”. Objavio knjige: “Ratni dnevnik”, “Portreti”, “Tišina i ništa drugo”. Nagrade: “Godišnja nagrada 1992”- Reporteri bez granica; “Bruno Krajski”- nagrada za ljudska prava, Beč 1993; “Premio Capri”- godišnja književna nagrada u Italiji 1994. Dopisnik je magazina “Time”, “La Republica” i “Frankfurter rundschau”.

Ako postoji život poslije života, u kom biste se obliku vratili?
Ponovo kao ljudsko biće. Kao Zlatko Dizdarević, sa malo više pameti, ako je moguće.

Kako biste opisali savršenu sreću?
Biti građanin “ovog” Sarajeva.

Šta je vaš najveći gubitak?
Život kojim sam živio prije rata.

Šta je vaš najveći dobitak?
Očuvanje lične slobode.

Kad i gdje ste bili najsrećniji?
Kad sam shvatio da su moji sinovi prihvatili sarajevski sistem vrijednosti i sarajevsku tačku gledanja.

Koje su vaše izgubljene iluzije?
Nemam ih, samo mi je malo žao ljudi u koje sam vjerovao, i koji su završili kao jadni pojedinci.

Opišite svoj dan i posao.
Opstanak, pisanje, kafana.

Sarajevo?
To je privilegija.

Koje riječi više ne koristite?
Nema takvih riječi.

Po vašem mišljenju, da li je moral vrlina?
Naravno da jeste.

Gdje biste voljeli da živite?
U “ovom” Sarajevu ili na Sinaju.

Kako ste preživjeli?
Uvjerenje da mogu i da ću preživjeti.

Čega se plašite?
Usamljenosti.

Da li prošlost postoji za vas?
Naravno, volim prošlost.

Ovo je kraj civilizacije. Kako će izgledati slijedeća?
Bijedna.

Možete li nam dati recept za mentalno zdravlje?
Nema recepta, trebaš vjerovati u svoje sposobnosti i ne smiješ pognuti kičmu. Niko toga nije vrijedan.

Kako želite da umrete?
Ne znam. Mislim, bezbolno.

Trebate li nadu da biste preživjeli?
Dobro je nadati se, ali da to nije nešto spolja što nam neko treba dati.

Kako je izgledala ’92, kako ’93, kako ’94?
Bili smo ludi, onda razočarani i konačno realni i jaki.

Kako biste nazvali ovaj period svog života?
Dramatično i surovo.

Vaša poruka s kraja svijeta, iz zemlje posljednjih stvari?
Svijetu: Bijedan si, nemaš muda i zato ćeš umrijeti sam i tužan. Žao mi te je.

Volite li život i šta je život uopšte?
Nemam pojma šta je to, ali ga volim, mislim zato što drugi ne vladaju njim.

GRANATE

Grad je gađan granatama od 82, 120 i 250 milimetara. One od 82 i 120 mm su pale na Tržnicu “Markale” i na Ulicu Vase Miskina i napravile masakr. Granate većeg kalibra, često zapaljive, korištene su za rušenje važnih zgrada. Navodeće rakete, tipa Maljutka, kao i pancirke koje prođu kroz nekoliko zidova prije nego što eksplodiraju, korištene su u iste svrhe. Granate, ako nisu pancirne, eksplodiraju pri prvom kontaktu. Kada je padala kiša, vlažna mrlja na plafonu obično je značila da je na tavanu neeksplodirana granata (“vanzemaljac”). Protivavionski topovi i mitraljezi korišteni su za nasumično gađanje. Najveće destrukcije su napravljene modifikovanim bombama, takozvane SOWS, koje su lansirane sa specijalno izgrađenih lansera. Pri eksploziji granate rasprše se geleri. Skoro da nema zgrade u Sarajevu bez rupa od gelera. Otisak koji su napravile eksplozije nazvan je “ruža”. U vrijeme kada je najviše korištena granata od 120 mm izašao je gradski bilten s naslovom “120 mm. Nije tako mnogo”, potpis – Cicciolina.

VIDEO NA TEMU
ANKETE
ANKETA
MAPA OPSADE SARAJEVA