IZLOŽBA SLIKA U HAUSTORU // 07. 1992.
MIROSLAV BILAĆ // SLIKAR
GOVORNA ISTORIJA - INTERVJU
GOVORNA ISTORIJA - TRANSKRIPT

Juli 1992

Miroslav Bilać
Slikar
IZLOŽBA SLIKA U HAUSTORU

‘Toga ljeta naš život se uglavnom odvijao u haustoru. Mi smo boravili u podrumu i haustoru, jer je bilo tako žestoko granatiranje, da u stanovima nismo mogli boraviti, a pogotovo da bi u to vrijeme nekuda išli u grad ili se kretali vani. Međutim, zahvaljujući jednom poduzetnom čovjeku koji je tada, a još i prije rata, vodio jednu agenciju “Stela Media” – to je Janez Tadić – je želio da preko njegove agencije priredimo tu izložbu. I baš upravo 24. jula, mi smo tu izložbu otvorili u 12 sati. Ta je izložba bila i te kako dobro posjećena. Te pozivnice su nabrzinu napravljene, na računaru, jer druga nam sredstva nisu bila dostupna i odziv je bio… bar ako ništa drugo, nije se moglo doći iz grada, ali oni susjedi, iz susjednih haustora, svi su tu došli da posjete tu izložbu. Naime, mi se nismo tada mogli oduprijeti razaranju grada, ali smo se na neki način odupirali da bar taj grad duhovno pulsira. Ukoliko bi dopustili da taj grad i duhovno umre, tada bi grad bio mrtav. Ali, Sarajevo baš zahvaljujući ljudima koji su osjetili tu potrebu da duhovno ne smije umrijeti, taj grad je svo vrijeme u opsadi i te kako dobro živio.’

FOTOGRAFIJE NA TEMU
TEKST NA TEMU

JULI 1992


• Da bi se zaštitili od udara snajpera, sarajevski vozači voze gradskim ulicama ogromnom brzinom.


• Stigao kvasac za hljeb u “Velepekaru”.


• Proglašena Herceg-Bosna na teritoriji BiH.


• Počela preprodaja humanitarne pomoći na raznim mjestima u gradu, po visokim cijenama.
• Mnoge zemlje nude učešće u vazdušnom mostu za dostavu humanitarne pomoći opsjednutom gradu.


• Na sjednici Predsjedništva BiH donesena odluka o smjeni javnog tužioca jer je tražio zabranu rada nacionalnih partija SDA i HDZ, zbog šest zajedničkih grijehova.


• Minhen, 7. juli 1992. Samit u Minhenu: Sedam najrazvijenijih zemalja svijeta usvojilo posebnu Rezoluciju o jugoslovenskoj krizi kojom bi trebalo pojačati pritisak na Beograd. Sedmorica podržavaju Konferenciju EZ o bivšoj Jugoslaviji i pozivaju sve strane da nastave pregovore, istovremeno zahtijevajući od svih strana u BiH da ne ugrožavaju humanitarne napore. U Rezoluciji se još kaže: u slučaju propasti mirovnih pregovora Savjet bezbjednosti će razmotriti i druge mjere, pri čemu vojna sredstva neće biti isključena. Podvlačimo da Srbija i Hrvatska moraju poštovati teritorijalni integritet BiH.


• Novi član Predsjedništva BiH iz redova srpskog naroda, Nenad Kecmanović, pobjegao iz Sarajeva.


• Učenik Josip Čapelj dao 200.000 dinara ušteđevine Oružanim snagama BiH: “Ja želim da me oni oslobode.”


• Juka Prazina, lider gradske gerile, prešao u OSBiH, sa svojom jedinicom.


• Violončelista Vedran Smajlović svirao na ulici u centru grada.


• Predstavnik jevrejske zajednice u Sarajevu, Ivica Čerešnješ, izjavio da se Jevrejsko groblje i kapela mogu poravnati u interesu odbrane grada. Jevrejsko groblje je jedno od najopasnijih uporišta srpskih snajperista s kojih pucaju na građane Sarajeva. Srpski teroristi gađaju autobuse, tramvaje, prolaznike.


• U dvostruko okupiranom naselju Dobrinja, učiteljica, “teta Faiza”, opušta djecu uz igru, učenje, maskenbal i igranke.
• Inkasanti pokušavaju da naplate TV pretplatu.
• Violončelista Vedran Smajlović uputio poziv muzičarima svijeta da l7. jula, u 12 sati, u znak protesta protiv agresije na Sarajevo i BiH sviraju Albinonija.
• London,16. juli 1992. U Londonu počela mirovna konferencija. Predsjedavajući mirovne konferencije lord Peter Carrington. Učesnici konferencije: Haris Silajdžić, Radovan Karadžić i Mate Boban.
• Konstruktor Mirko Mer napravio zaštitnu masku protiv bojnih otrova.
• Violončelista Vedran Smajlović svirao za Douglasa Hurda, ministra spoljnih poslova Velike Britanije, u ulici Vase Miskina.


• London, 18. juli 1992. U Londonu potpisan sporazum o prekidu vatre. Sve strane potpisale sporazum o prekidu vatre i stavljanju teškog oružja pod kontrolu međunarodne zajednice. Potpisan dokument koji garantuje povratak izbjeglicama u svoja mjesta i obezbjeđuje slobodu kretanja svim civilnim licima.
• U Sarajevo doputovao novi predsjednik Vlade Jugoslavije, Milan Panić.
• Apoteke u Sarajevu dobijaju u humanitarnoj pomoći ogromne količine lijekova sa isteklim datumima, kao i potpuno neadekvatne lijekove, poput lijeka protiv malarije.
• Louis Mackenzie, komandant UNPROFOR-a, dao ostavku, pod pritiskom medija za nedolično ponašanje i pristrasnost.
• Konvoj majki i djece, u organizaciji Dječije ambasade, otišao za Italiju.
• Isplata penzija zavisi od struje.
• Na Olimpijadu u Barselonu iz Sarajeva otišlo 27 ljudi.
• Napad OSBiH na fabriku čokolade “Zora”, u cilju razoružanja gerilskih jedinica HVO.


• U gradu nema vode. Srpski teroristi drže sve rezervoare pod kontrolom.


• Na Stupu funkcioniše trgovina ljudima i robom, u saradnji između jedinica HVO i snaga bosanskih Srba.


• Bernard Couchner kumuje bivšoj JNA bolnici dajući joj ime “Francuska bolnica”.
• Slikari izlažu svoje slike u haustorima.
• Haris Silajdžić, ministar spoljnih poslova BiH, odbio Cutillierov plan, na koji je u martu BH delegacija dala svoj načelni pristanak.
• Atletičarka Mirsada Burić trenira za svjetsko prvenstvo na ulicama Sarajeva, pod snajperima.
• Juka Prazina, sa svojim odredom napravio granicu sa Stupom i zaustavio trgovinu na relaciji Stup-Grad.

Izložbe

Jednom sedmično, u djelimično razorenoj zgradi Crvenog krsta u “snajperskoj ulici”. Izložbe lokalnih skulptora, slikara i “konceptualista”. Služi se topli čaj. Vlasnik galerije je “Scena obala”.

KULTURNI OPSTANAK

Sarajevo je jedinstven grad na planeti. To je mjesto gdje je civilizacija razorena namjernim nasiljem.
Ali, Sarajevo je i simbol odbrane građana, mjesto u kome se na nasilje odgovora tolerancijom, na fašizam umjetnošću i kulturom, na razaranje ponovnom gradnjom, na smrt humorom, na provalu ruralne kulture urbanom kulturom, na teror upornim održavanjem normalnog života u gradu. Sarajevo je lišeno građanskih, egzistencijalnih i socijalnih prava. Bilo je lišeno prava na život. Sve ono što čini normalno urbano življenje bilo je oduzeto Sarajevu i njegovim stanovnicima, oduzeto je sve što se moglo uzeti, sve osim prava na opstanak održavanjem prava na kulturu.
Ali usred svog tog razaranja i umiranja, rađaju se djeca, slave rođendani, prave svadbe. U gradu okruženom smrtonosnim krugom primitivizma otvaraju se izložbe, snimaju filmovi, organizuju festivali, izvode pozorišne drame i mjuzikli.
Sarajevo živi postkataklizmu. To je slika civilizacije koja izranja iz kataklizme, praveći nešto iz ničega, šaljući poruke za budućnost. Ne zato što je budućnost neizbježno i budućnost ratova i katastrofa, nego zato što ljudi stare i rađaju se u svijetu koji je sve nesigurniji.
Sve što je ostalo pod ruševinama Sarajeva, sve ono što je preživjelo granatiranje naše civilizacije jeste duh kulturnog opstanka. Rekonstrukcija tog duha, duh Sarajeva mora početi – sada. Inače – Sarajevo će postati groblje principa multietičnosti i ljudskih prava.

Kulturni opstanak

Sarajevo stidljivo počinje da shvata tačno to – da je razrušeno, ranjeno, žalosno – a to je prvi grad 21. vijeka i sada centar evropske duhovnosti.
Pred kraj života, 1949, Klaus Mann je napisao: “Talas samoubistava čije su žrtve izuzetni i istaknuti umovi, probudiće narode iz letargije tako da će shvatiti smrtonosnu ozbiljnost suđenja koje je na sebe privukao glupošću i sebičnošću.”

Ovaj strastveni antifašista, koji poziva na kampanju samoubistava među evropskim intelektualcima i sam se ubio nešto kasnije u Kanu. Malo više od deset decenija kasnije čak ni organizovana samoubilačka kampanja cijelih nacija neće podići evropske intelektualce iz letargije. Umjesto političkog samoubistva, oni su se zbog svoje gluposti i sebičnosti odlučili na totalnu destrukciju, na dugo umiranje na toplim ćilimima u mirisu jeftine dekadencije. Na holokaust u Bosni I Hercegovini taj proslavljeni evropski duh s kraja 20. vijeka pokazuje se u svoj svojoj nemoći. I ne pomiče se ni za milimetar iz svog neosjetljivog egocentrizma koji ga čini, ma koliko nemoćnim, takođe i zlim. Korupcija i licemjerje se i ne trude da se sakriju, individualizam je prerastao u malograđansku narcisoidnost. Mit o Faustu koji se razvio u brbljavim uredima Evrope korisno je pokriće za posljednje ostatke savjesti koja može biti iritirajuća kao muha zunzara. “Faustovska žeđ za znanjem najbolje se gasi u simbolima nacionalizma. Godine 1993. Nova ključna riječ pojavila se u evropskim salonima: Sarajevo je dovoljno strašno, dovoljno misteriozno i dovoljno blizu da potakne i ohrabri osjećaj milosrđa. Sarajevo je postalo idealan digestiv za evropsku glupost koja se, u svoj svojoj ozbiljnosti, naziva evropskom inteligencijom.
U isto vrijeme, u stvarnom Sarajevu, rađa se nobi evropski duh, koji čak ne gleda sažaljivo u groteskne evropske salone. Novi evropski duh diže se iz novog otkrića značenja, iz redefinicije svijeta i života. Smrti i patnje. I ovo se moglo desiti samo u Sarajevu, centru bosanskohercegovačke tragedije i kraju stare Evrope.
U Sarajevu su se posljednjih 17 mjeseci pojavila posebna vrsta ljudi, ljudi promijenjene psihologije, uslovljene specijalnim kursom izgladnjivanja kroz koji su prošli i sublimirali mentalni život koji prevazilazi psihološki.
Prirodno je da se ovaj novi duh najprije manifestovao kod mladih ljudi, najinteligentnijeg i najvitalnijeg dijela stanovništva. Mistični spleen novog evropskog duha je u njegovoj jednostavnosti i etičnosti.
Iz današnje sarajevske perspektive Klaus Mann izgleda kao dobri stari romantičar. Njegovo samoubistvo u svjetlu ideje njegovog citata na početku ovog teksta, bio je optimističan čin zaljubljenika u izvjesnu ideju o svijetu. U gradu u kome se ideja o svijetu promijenila, promijenio se i osjećaj za romantiku. Klaus Mann je bio ubijeđen da još ima intelektualaca njegovog kalibra kad je pozvao na organizovanu kampanju politički motiviranih samoubistava. Tačno je da je bio sam iz jednostavnog razloga što je bio poseban. Sarajevo počinje da uči da nije poput drugih evropskih gradova, da je poseban, jedinstven, neuporediv. Sarajevo, djetinje začuđueno, počinje da shvata da je upravo to – razrušeno, ranjeno i ojađeno – da je prvi grad 21. vijeka i novi centar evropske duhovnosti.

HARIS PAŠOVIĆ

VIDEO NA TEMU
ANKETE
ANKETA
MAPA OPSADE SARAJEVA