‘AKO PITAŠ GDJE SAM SADA’ // 07. 1992.
ZLATAN FAZLIĆ-FAZLA // KANTAUTOR
GOVORNA ISTORIJA - INTERVJU
GOVORNA ISTORIJA - TRANSKRIPT

Juli 1992

Zlatan-Fazla Fazlić
Kantautor
‘AKO PITAŠ GDJE SAM SADA’

‘I onda smo našli Kemu u jednoj kafani iz koje on ni po koju cijenu nije htio da izađe, s obzirom da je bila podrumskog tipa. I uglavnom, tu se sjedilo u to doba. Kafana “San”, i onda smo ga muntali da idemo na Televiziju da snimimo to, on nije htio ni da čuje, jer bilo je vrlo teško doći do Televizije, snajperi su bubali, PAM-ovi, PAT-ovi, mislim svaki dan se na televiziji gledalo kako pogađaju kombije Televizije, različite automobile i tako dalje. Kemo je onako čovjek koji priznaje da je dosta plašljiv i on to nije htio ni da čuje. Onda smo mi malo… tu lukavo nastupili. Sjedili smo, pa smo malo pili, pa pili, pa pili, pa pili i onda kad smo popili dovoljno da je on mogao reći, “Šta je, gdje je ta televizija, da idemo to otpjevati.” Onda smo sjeli u kombi, u stvari nazvali kombi sa Televizije, on je došao po nas i otišli smo dole. I, naravno, to se sve snimilo na jedan onako, nimalo profesionalan način, kako se to u miru radi, studiozno instrument po instrument, nego ko se zadesio od muzičara, oni su uzeli svoj instrument, to se snimilo onako ferijalno. Kemo je otpjevao, sve se završilo za dva tri sata i onda se pjesma počela vrtiti.’

FOTOGRAFIJE NA TEMU
TEKST NA TEMU

JULI 1992


• Da bi se zaštitili od udara snajpera, sarajevski vozači voze gradskim ulicama ogromnom brzinom.


• Stigao kvasac za hljeb u “Velepekaru”.


• Proglašena Herceg-Bosna na teritoriji BiH.


• Počela preprodaja humanitarne pomoći na raznim mjestima u gradu, po visokim cijenama.
• Mnoge zemlje nude učešće u vazdušnom mostu za dostavu humanitarne pomoći opsjednutom gradu.


• Na sjednici Predsjedništva BiH donesena odluka o smjeni javnog tužioca jer je tražio zabranu rada nacionalnih partija SDA i HDZ, zbog šest zajedničkih grijehova.


• Minhen, 7. juli 1992. Samit u Minhenu: Sedam najrazvijenijih zemalja svijeta usvojilo posebnu Rezoluciju o jugoslovenskoj krizi kojom bi trebalo pojačati pritisak na Beograd. Sedmorica podržavaju Konferenciju EZ o bivšoj Jugoslaviji i pozivaju sve strane da nastave pregovore, istovremeno zahtijevajući od svih strana u BiH da ne ugrožavaju humanitarne napore. U Rezoluciji se još kaže: u slučaju propasti mirovnih pregovora Savjet bezbjednosti će razmotriti i druge mjere, pri čemu vojna sredstva neće biti isključena. Podvlačimo da Srbija i Hrvatska moraju poštovati teritorijalni integritet BiH.


• Novi član Predsjedništva BiH iz redova srpskog naroda, Nenad Kecmanović, pobjegao iz Sarajeva.


• Učenik Josip Čapelj dao 200.000 dinara ušteđevine Oružanim snagama BiH: “Ja želim da me oni oslobode.”


• Juka Prazina, lider gradske gerile, prešao u OSBiH, sa svojom jedinicom.


• Violončelista Vedran Smajlović svirao na ulici u centru grada.


• Predstavnik jevrejske zajednice u Sarajevu, Ivica Čerešnješ, izjavio da se Jevrejsko groblje i kapela mogu poravnati u interesu odbrane grada. Jevrejsko groblje je jedno od najopasnijih uporišta srpskih snajperista s kojih pucaju na građane Sarajeva. Srpski teroristi gađaju autobuse, tramvaje, prolaznike.


• U dvostruko okupiranom naselju Dobrinja, učiteljica, “teta Faiza”, opušta djecu uz igru, učenje, maskenbal i igranke.
• Inkasanti pokušavaju da naplate TV pretplatu.
• Violončelista Vedran Smajlović uputio poziv muzičarima svijeta da l7. jula, u 12 sati, u znak protesta protiv agresije na Sarajevo i BiH sviraju Albinonija.
• London,16. juli 1992. U Londonu počela mirovna konferencija. Predsjedavajući mirovne konferencije lord Peter Carrington. Učesnici konferencije: Haris Silajdžić, Radovan Karadžić i Mate Boban.
• Konstruktor Mirko Mer napravio zaštitnu masku protiv bojnih otrova.
• Violončelista Vedran Smajlović svirao za Douglasa Hurda, ministra spoljnih poslova Velike Britanije, u ulici Vase Miskina.


• London, 18. juli 1992. U Londonu potpisan sporazum o prekidu vatre. Sve strane potpisale sporazum o prekidu vatre i stavljanju teškog oružja pod kontrolu međunarodne zajednice. Potpisan dokument koji garantuje povratak izbjeglicama u svoja mjesta i obezbjeđuje slobodu kretanja svim civilnim licima.
• U Sarajevo doputovao novi predsjednik Vlade Jugoslavije, Milan Panić.
• Apoteke u Sarajevu dobijaju u humanitarnoj pomoći ogromne količine lijekova sa isteklim datumima, kao i potpuno neadekvatne lijekove, poput lijeka protiv malarije.
• Louis Mackenzie, komandant UNPROFOR-a, dao ostavku, pod pritiskom medija za nedolično ponašanje i pristrasnost.
• Konvoj majki i djece, u organizaciji Dječije ambasade, otišao za Italiju.
• Isplata penzija zavisi od struje.
• Na Olimpijadu u Barselonu iz Sarajeva otišlo 27 ljudi.
• Napad OSBiH na fabriku čokolade “Zora”, u cilju razoružanja gerilskih jedinica HVO.


• U gradu nema vode. Srpski teroristi drže sve rezervoare pod kontrolom.


• Na Stupu funkcioniše trgovina ljudima i robom, u saradnji između jedinica HVO i snaga bosanskih Srba.


• Bernard Couchner kumuje bivšoj JNA bolnici dajući joj ime “Francuska bolnica”.
• Slikari izlažu svoje slike u haustorima.
• Haris Silajdžić, ministar spoljnih poslova BiH, odbio Cutillierov plan, na koji je u martu BH delegacija dala svoj načelni pristanak.
• Atletičarka Mirsada Burić trenira za svjetsko prvenstvo na ulicama Sarajeva, pod snajperima.
• Juka Prazina, sa svojim odredom napravio granicu sa Stupom i zaustavio trgovinu na relaciji Stup-Grad.

Kulturni opstanak

Opsjednuti grad brani se kulturom i tako opstaje. Grupe i pojedinci stvaraju sve ono što su koristili da stvaraju prije opsade. U nemogućim okolnostima oni snimaju filmove, pišu knjige, objavljuju novine, emituju radio programe, dizajniraju razglednice, postavljaju izložbe, predstave, prave mape za obnovu grada, osnivaju nove banke, organizuju modne revije, snimaju fotografije, slave praznike, stavljaju šminku… Sarajevo je grad budućnosti i života u postkataklizmi. U njemu, na ruševinama stare civilizacije izbija nova, alternativna, sastavljena od ostataka urbanih elemenata. Sarajevo živi život futurističke komike i naučnofantastičnih filmova.

KULTURNI OPSTANAK

Sarajevo je jedinstven grad na planeti. To je mjesto gdje je civilizacija razorena namjernim nasiljem.
Ali, Sarajevo je i simbol odbrane građana, mjesto u kome se na nasilje odgovora tolerancijom, na fašizam umjetnošću i kulturom, na razaranje ponovnom gradnjom, na smrt humorom, na provalu ruralne kulture urbanom kulturom, na teror upornim održavanjem normalnog života u gradu. Sarajevo je lišeno građanskih, egzistencijalnih i socijalnih prava. Bilo je lišeno prava na život. Sve ono što čini normalno urbano življenje bilo je oduzeto Sarajevu i njegovim stanovnicima, oduzeto je sve što se moglo uzeti, sve osim prava na opstanak održavanjem prava na kulturu.
Ali usred svog tog razaranja i umiranja, rađaju se djeca, slave rođendani, prave svadbe. U gradu okruženom smrtonosnim krugom primitivizma otvaraju se izložbe, snimaju filmovi, organizuju festivali, izvode pozorišne drame i mjuzikli.
Sarajevo živi postkataklizmu. To je slika civilizacije koja izranja iz kataklizme, praveći nešto iz ničega, šaljući poruke za budućnost. Ne zato što je budućnost neizbježno i budućnost ratova i katastrofa, nego zato što ljudi stare i rađaju se u svijetu koji je sve nesigurniji.
Sve što je ostalo pod ruševinama Sarajeva, sve ono što je preživjelo granatiranje naše civilizacije jeste duh kulturnog opstanka. Rekonstrukcija tog duha, duh Sarajeva mora početi – sada. Inače – Sarajevo će postati groblje principa multietičnosti i ljudskih prava.

Zlatan Fazlić – Fazla
Rođen 6. marta 1959. u Sarajevu. Napustio školu i jedno vrijeme radio kao tapetar. Počeo je s pisanjem tekstova i komponovanjem muzike za crtane filmove. 1990. radio je kao urednik kontakt programa u Nezavisnom radiju “Studio 99”.

OPSADA
Nastavio rad u “Studiju 99”, gdje je i danas. Izvjesno vrijeme radio je kao ratni izvještač sa linija fronta. Istovemeno je komponovao i pisao tekstove. Nedavno je završio kratki film za kompaniju “News network”. Upravo pravi zbirku pjesama koje je pisao od 1992-1995. da bi ih štampao na toalet papiru.

Ako postoji život poslije života, u kom biste se obliku vratili?
Kao ja.

Kako biste opisali savršenu sreću?
Nemam toliko mašte.

Šta je vaš najveći gubitak?
Kad sam izgubio sebe.

Šta je vaš najveći dobitak?
Kad sam se vratio sebi.

Kad i gdje ste bili najsrećniji?
Odgovoriću na ovo kada ostarim.

Koje su vaše izgubljene iluzije?
Mir.

Opišite svoj dan i posao.
Nemam vremena, niti živaca za to.

Sarajevo?
Sarajevo?

Koje riječi više ne koristite?
Meso.

Po vašem mišljenju, da li je moral vrlina?
Zaboravio sam šta ta vrlina znači.

Gdje biste voljeli da živite?
Već živim gdje bih htio da živim.

Kako ste preživjeli?
Gledao sam sve epizode serije “Opstanak”

Čega se plašite?
Bolesti.

Da li prošlost postoji za vas?
Postoji, ali se ne sjećam.

Ovo je kraj civilizacije. Kako će izgledati slijedeća?
Gora nego prethodna.

Možete li nam dati recept za mentalno zdravlje?
Trideset druga strana “Bosanskog kuhara”, recept za čevape, poslije toga, zdravlje, čak mentalno zdravlje ide kroz usta.

Kako želite da umrete?
Smijući se.

Trebate li nadu da biste preživjeli?
To je jedino što imam.

Kako je izgledala ’92, kako ’93, kako ’94?
’92-naivno, ’93-teško, ’94-zbunjeno.

Kako biste nazvali ovaj period svog života?
Noćna mora u Elm Streetu.

Vaša poruka s kraja svijeta, iz zemlje posljednjih stvari?
Pomozite Bosni, odmah!

Volite li život i šta je život uopšte?
Da. Jesti, piti i kenjati.

VIDEO NA TEMU
ANKETE
ANKETA
MAPA OPSADE SARAJEVA