BRZOM VOŽNJOM PROTIV SNAJPERA // 06. 1992.
OMER STAMBOLIĆ // POMOĆNIK MINISTRA MUP-A BIH
GOVORNA ISTORIJA - INTERVJU
GOVORNA ISTORIJA - TRANSKRIPT

Juni 1992

Omer Stambolić
Pomoćnik ministra MUP-a BiH
BRZOM VOŽNJOM PROTIV SNAJPERA

‘Radi se o tome da su praktično sve saobraćajnice u gradu Sarajevu bile izložene vrlo preciznoj snajperskoj vatri. Počev od najjužnijih dijelova. Dakle, od Stupa do Baščaršije, nije se moglo, praktično, naći ni jedno mjesto od nekih 50 metara, pogotovu ni jedna raskrsnica koja nije bila izložena toj vatri. Mislim da je to jedan od oblika specifičnog fizičkog maltretiranja građana Sarajeva. Jednostavno se htjelo od strane agresora staviti do znanja da nikakva sloboda kretanja, niti ikakvo kretanje uopšte, treba biti dozvoljeno. Bezbroj puta smo imali hitne intervencije, da spasimo te ljude koji su vozeći bjesomučnom brzinom, želeći da izbjegnu snajpersku vatru, izgubili kontrolu nad vozilom i našli se na tračnicama tramvajskim ili su jednostavno udarili o ogradu ili neke prepreke koje su i same bile sa bočne strane saobraćajnica ili čak ovo drveće u alejama. Bile su to tragične posljedice svaki put. Ne sjećam se da je u tom periodu rijetko ko prošao bez smrtnih posljedica. Dakle, to je praktično bilo ubijanje ljudi na jedan, ja bih rekao, na ipak do tada i u istoriji i rata i nekih drugih obračuna rijedak ili bolje reći prvi slučaj.’

FOTOGRAFIJE NA TEMU
TEKST NA TEMU

JUNI 1992


• Zgrada Doma slijepih postala gnijezdo naoružanih srpskih paravojnih trupa.
• Iseljena najveća kasarna JNA “Maršal Tito”, u centru grada.
• Pukle telefonske veze Sarajevo - Svijet.


• Građani, zatvoreni u haustore i podrume usljed neprestanog granatiranja, priređuju haustorske priredbe.
• U gradu vlada teška nestašica hrane. Mjesna zajednica Buljakov potok napravila mini-farme za preživljavanje.


• Prilikom agresorskog napada na Aerodromsko naselje, građani otvorili radio-aparate do daske, uz pjesmu: “Ne daj se, Bosno!”


• UN vodi pregovore oko preuzimanja aerodroma, koji je pod kontrolom JNA i srpskih terorista.
• Sarajevski psihijatri daju savjete građanima za mentalni opstanak: uspostavljajte što više kontakata, ne ostajte u izolaciji, pokažite solidarnost, dijelite sve sa drugima, treba raditi što više - izmišljati poslove, nemojte sjediti skrštenih ruku…
• Nestalo metadona, lijeka za narkomane.
• Elektro-energetski sistem BiH je isparcelisan
• Predsjedništvo BiH proglašava ratno stanje i opštu mobilizaciju.
• Louis Mackenzie, komandant UNPROFOR-a, uspostavlja dvodnevno primirje kao uslov za otvaranje aerodroma.
• Izgorjela zgrada dnevnog lista "Oslobođenje", pod teškim artiljerijskim napadom.
• Avioni JNA gađaju TV predajnik u Moštrima kod Visokog, u blizini Sarajeva.
• Srpske paravojne trupe protjeruju građane muslimanske i hrvatske nacionalnosti iz sarajevskog naselja Ilidža.


• Predsjednik Predsjedništva BiH izjavio da će ići na konferenciju u Strazbur 25. aprila, ako se otvori aerodrom i ako mu UNPROFOR obezbijedi put do aerodroma.
• Prije konferencije u Strazburu, specijalne jedinice MUP-a izjasnile se protiv kantonalne i podijeljene Bosne.
• Javno tužilaštvo BiH u Sarajevu izdalo zabranu rada SDS-a. Postupak je pokrenuo Centar za antiratne aktivnosti, a Tužilaštvo presudilo.
• Na SDS barikadi, pri izlasku iz grada zaustavljeni bh olimpijci na putu za Olimpijske igre u Barseloni.
• "Grasovi" vozači tramvajima voze Sarajlije, a peta kolona se raspituje o vremenu polaska tramvaja da bi dojavili SDS teroristima, da bi ih ovi onda gađali sa brda.
• Kinkel, njemački ministar spoljnih poslova, osjeća nemoćni bijes, te je duboko deprimiran pred nesposobnošću međunarodne zajednice da pomogne Bosni i Sarajevu.
• Strazbur, 25. juni 1992. U Strazburu počeo samit o BiH. Predsjedavajući na ovom samitu je lord Carrington. Učesnici: Haris Silajdžić, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman.
• Čekanje na prekid vatre da bi se otvorio aerodrom. Louis Mackenzie: bh vlada drži vojničke efektive u gradu, a Srbi kažu da neće gađati civilne ciljeve, što znači mogu gađati vojne.
• Sarajlije, inače strastveni pušači, puše razne vrste cigareta u gradu pod opsadom: najzdravija je KOKTEL cigareta.
• MUP izdao uputstvo za bezbjedno kretanje u gradu pod granatama i snajperima.
• U sarajevskom naselju Alipašino polje, B faza, održano takmičenje u šahu.


• Krah mirovne konferencije u Strazburu.
• Po gradu lutaju napušteni kućni ljubimci, jer su vlasnici napustili grad.
• U sarajevskoj “Velepekari” nije proizveden hljeb, osnovna hrana Sarajlija, jer nema kvasca.
• Stonoteniseri iz Sarajeva idu u Crikvenicu na pripreme za Evropsko prvenstvo.
• Francuski predsjednik François Mitterand, potpuno nenajavljeno sletio na zatvoreni Sarajevski aerodrom. Otišao u obilazak grada pod opsadom. Posjetio Državnu bolnicu /Vojnu bolnicu/ i tom posjetom razriješio krizu dostave humanitarne pomoći, kao što je zaustavio akciju eventualnih zračnih udara na položaje bosanskih Srba.
• Odlukom Predsjedništva uvedena radna obaveza.
• Zavijorila se plava UN zastava nad pistom Sarajevskog aerodroma, tri minuta prije početka sjednice Savjeta bezbjednosti UN, netom prije isteka ultimatuma datog bosanskim Srbima. Stigli su prvi avioni sa humanitarnom pomoći za građane Sarajeva.
• Sve veze sa svijetom su u prekidu.
• Njujork, 30. juni 1992. Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju 761, kojom ovlašćuje sekretara UNPROFOR-a da ostvari sigurnost i funkcioniranje sarajevskog aerodroma. Članom 2 te Rezolucije Savjet bezbjednosti poziva sve strane da se održi apsolutni i bezuslovni prekid vatre.

Prevoz

Zamislite vožnju ulicama bez semafora (koji su istrgani ili ne rade), bez ikakvih saobraćajnih oznaka (jer su nestale), bez obaziranja na pješake, s maksimalnom brzinom preko raskršća i drugih opasnih mjesta. Ljudi voze nepromišljeno u oba pravca. Niko ne obraća pažnju na sudare. Polupana kola se lako ostavljaju, a o šteti se pregovara na brzinu. Ovo je rat s najvećim brojem civilnih vozila. Rat se odmjerava u automobilima marke Audi, BMW, Mercedes i VW Golf, kao i sa skupim džipovima. Sarajevski automobil 1992. je GOLF DIESEL. Obojen je u vojne maskirne boje i nema prozore. Potpuno je prekriven najlonom, folijom, limom, kartonom. Blatobrani su uništeni, auto pun rupa od metaka, nema farova. Zavisno od ukusa vozača ili njegove cure, farovi su pokriveni trakama u raznim bojama: crvena, plava, zelena, sve za noćnu vožnju u gradu koji je u totalnom mraku. Vožnja je brza i opasna. Nema rent-a-car službe. Rentirate kola s vozačem – bivši taksista – i platite 100 DEM za dan.

Gradski prevoz
Gradski prevoz – tramvaji, autobusi, kombiji, trolejbusi, uspinjača – ne postoji. Ponekad, rijetko, možete vidjeti dvospratni autobus ali samo do oktobra – skoro pola godine od početka rata. Autobus je vozio između Alipašinog Polja do Francuske bolnice (ranije Vojna) u slučaju da dobije gorivo od UNPROFOR-a. Kada gorivo nestane, putnici napuštaju autobus i nastavljaju pješke. Automobili jure, ako ih voze zvaničnici ili ako njih voze. Većina je oduzeta od privatnih vlasnika, sa ili bez potvrde, posebno ako idu na dizel. Pojavili su se novi modeli, ručno pravljena oklopna vozila koja više liče na pokretne ormare, samo s rupom ispred vozača. Spora su, drmusava i bučna.

Bicikli
Nikad nisu bili popularniji na ovom brdovitom terenu – ponovo su otkriveni i stavljeni u pogon.
Kolica iz marketa sada se koriste za prevoz kanistera s vodom, uglja i drva. Rentiranje nije suviše skupo.

Taksiji
Ne postoje.

Parkiranje se savjetuje samo na mjestima zaštićenim od granata i lopova. Takva mjesta su rijetka. Kradu se cijela kola, ali nisu sigurni ni njihovi dijelovi: točkovi, gorivo, akumulatori, svjećice, prekrivači, farovi.

Benzinske pumpe ne rade. Gorivo se može nabaviti u UNPROFOR-u i na crno gdje je cijena po litru 15 DEM. Možete dobiti pet litara nafte u zamjenu za porno video – vrlo cijenjen kod ukrajinskih pripadnika snaga UN. Ne očekujte da plin ili nafta budu dobrog kvaliteta.

Popravka kola, isključivo se dogovara putem veza. Nema vidljivih oznaka gdje automehaničari rade. Ali postoje.

OPASNE ZONE

Svako mjesto u gradu je bilo opasna zona. U svakom momentu, sa svakog mjesta na planinama oko grada, snajperi su mogli pogoditi svaku metu u gradu. Ipak, najopasnije zone su bile one na direktnoj liniji vatre: mostovi, raskršća i ulice otvorene prema brdima. Bila su to i mjesta gdje je mogućnost da građanin bude pogođen bila smanjena ako je bio brz trkač. Takva mjesta su takođe bila manje strašna od drugih dijelova grada, gdje pješak nikad nije bio siguran da li ići sporo ili brzo. Da li će granata pasti ispred ili iza vas? Znaci “OPASNA ZONA”, “PAZI, SNAJPER!”, kao i saobraćajni znaci, bili su ispisani masnom bojom na komadima UNHCR plastične folije, ili na komadima kartona, drvenoj ploči, ili jednostavno ispisani kredom na zidu.

PREVOZ

Još u prvoj godini opsade, statistika je izbacila podatak da je smanjen broj vozila sa 105.000 na 5.000; od 200 gradskih saobraćajnica, ostala je samo jedna; a od 6.000 gradskih prevoznih vozila, ostalo je 60. U maju 1992. depo Gradskog prevoza granatiran je i mnogi autobusi, trolejbusi i tramvaji su uništeni. Trolejbusi su stali s prevozom. Nekoliko autobusa i tramvaja, ako ima struje i goriva, izlaze na ulicu i postaju omiljena meta. Golf, proizveden u Sarajevu prije rata, bio je najviše korišteno prevozno sredstvo. Zbog velike brzine kojom su vozili i velikog broja vozača bez vozačke dozvole, pojavio se poster u toku prvih mjeseci opsade: VOZI PAŽLJIVO, NEMOJ DA POGINEŠ UZALUD. Takođe je informisao građane da je 300 mrtvih i ranjenih, u saobraćajnim nesrećama. Bijela UN vozila, koja su pregazila nekoliko Sarajlija, bila su najčešeća vozila na ulicama.

VIDEO NA TEMU
ANKETE
ANKETA
MAPA OPSADE SARAJEVA