NEMA KVASCA // 06. 1992.
KEMAL MEŠAK // VELEPEKARA
GOVORNA ISTORIJA - INTERVJU
GOVORNA ISTORIJA - TRANSKRIPT

Juni 1992

Kemal Mešak
“Velepekara”
NEMA KVASCA

‘U našoj tvornici u “Sarku”, pronašli smo jedno oko tri tone sode bikarbone, od koje smo mi pravili pogače. Tako da smo veoma male količine sode bikarbone stavljali u brašno, i dobivali smo pogače na linijskoj proizvodnji, koje su bile relativno dobrog kvaliteta. Imali su dosta kore, ali oko 30 hiljada komada proizvodili smo dnevno tih pogača, jedno sedam, osam dana. Tako da smo bar donekle mogli da zadovoljimo potrebe naših potrošača. Kad god su nam dolazili humanitarni predstavnici iz raznih humanitarnih organizacija, mi smo ih molili da nam bar za početak dostave kvasac i tako npr. kada je francuski predsjednik Miteran dolazio u Sarajevo, on je donio jednu najlon kesu u kojoj je bilo 2 do 3 kilograma kvasca, pa je obećao ovim Francuzima, koji su bili tada u Sarajevu, da će nam prvom prilikom Francuska poslati veće količine suhog kvasca. Poslije njegovog dolaska, poslije jedno 7 dana, prve količine svježeg suhog kvasca su došle u Sarajevo, tako da smo mi od tada počeli da se redovno snabdijevamo preko humanitarnih raznih organizacija i nije baš bilo većih problema sa kvascem.’

FOTOGRAFIJE NA TEMU
TEKST NA TEMU

JUNI 1992


• Zgrada Doma slijepih postala gnijezdo naoružanih srpskih paravojnih trupa.
• Iseljena najveća kasarna JNA “Maršal Tito”, u centru grada.
• Pukle telefonske veze Sarajevo - Svijet.


• Građani, zatvoreni u haustore i podrume usljed neprestanog granatiranja, priređuju haustorske priredbe.
• U gradu vlada teška nestašica hrane. Mjesna zajednica Buljakov potok napravila mini-farme za preživljavanje.


• Prilikom agresorskog napada na Aerodromsko naselje, građani otvorili radio-aparate do daske, uz pjesmu: “Ne daj se, Bosno!”


• UN vodi pregovore oko preuzimanja aerodroma, koji je pod kontrolom JNA i srpskih terorista.
• Sarajevski psihijatri daju savjete građanima za mentalni opstanak: uspostavljajte što više kontakata, ne ostajte u izolaciji, pokažite solidarnost, dijelite sve sa drugima, treba raditi što više - izmišljati poslove, nemojte sjediti skrštenih ruku…
• Nestalo metadona, lijeka za narkomane.
• Elektro-energetski sistem BiH je isparcelisan
• Predsjedništvo BiH proglašava ratno stanje i opštu mobilizaciju.
• Louis Mackenzie, komandant UNPROFOR-a, uspostavlja dvodnevno primirje kao uslov za otvaranje aerodroma.
• Izgorjela zgrada dnevnog lista "Oslobođenje", pod teškim artiljerijskim napadom.
• Avioni JNA gađaju TV predajnik u Moštrima kod Visokog, u blizini Sarajeva.
• Srpske paravojne trupe protjeruju građane muslimanske i hrvatske nacionalnosti iz sarajevskog naselja Ilidža.


• Predsjednik Predsjedništva BiH izjavio da će ići na konferenciju u Strazbur 25. aprila, ako se otvori aerodrom i ako mu UNPROFOR obezbijedi put do aerodroma.
• Prije konferencije u Strazburu, specijalne jedinice MUP-a izjasnile se protiv kantonalne i podijeljene Bosne.
• Javno tužilaštvo BiH u Sarajevu izdalo zabranu rada SDS-a. Postupak je pokrenuo Centar za antiratne aktivnosti, a Tužilaštvo presudilo.
• Na SDS barikadi, pri izlasku iz grada zaustavljeni bh olimpijci na putu za Olimpijske igre u Barseloni.
• "Grasovi" vozači tramvajima voze Sarajlije, a peta kolona se raspituje o vremenu polaska tramvaja da bi dojavili SDS teroristima, da bi ih ovi onda gađali sa brda.
• Kinkel, njemački ministar spoljnih poslova, osjeća nemoćni bijes, te je duboko deprimiran pred nesposobnošću međunarodne zajednice da pomogne Bosni i Sarajevu.
• Strazbur, 25. juni 1992. U Strazburu počeo samit o BiH. Predsjedavajući na ovom samitu je lord Carrington. Učesnici: Haris Silajdžić, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman.
• Čekanje na prekid vatre da bi se otvorio aerodrom. Louis Mackenzie: bh vlada drži vojničke efektive u gradu, a Srbi kažu da neće gađati civilne ciljeve, što znači mogu gađati vojne.
• Sarajlije, inače strastveni pušači, puše razne vrste cigareta u gradu pod opsadom: najzdravija je KOKTEL cigareta.
• MUP izdao uputstvo za bezbjedno kretanje u gradu pod granatama i snajperima.
• U sarajevskom naselju Alipašino polje, B faza, održano takmičenje u šahu.


• Krah mirovne konferencije u Strazburu.
• Po gradu lutaju napušteni kućni ljubimci, jer su vlasnici napustili grad.
• U sarajevskoj “Velepekari” nije proizveden hljeb, osnovna hrana Sarajlija, jer nema kvasca.
• Stonoteniseri iz Sarajeva idu u Crikvenicu na pripreme za Evropsko prvenstvo.
• Francuski predsjednik François Mitterand, potpuno nenajavljeno sletio na zatvoreni Sarajevski aerodrom. Otišao u obilazak grada pod opsadom. Posjetio Državnu bolnicu /Vojnu bolnicu/ i tom posjetom razriješio krizu dostave humanitarne pomoći, kao što je zaustavio akciju eventualnih zračnih udara na položaje bosanskih Srba.
• Odlukom Predsjedništva uvedena radna obaveza.
• Zavijorila se plava UN zastava nad pistom Sarajevskog aerodroma, tri minuta prije početka sjednice Savjeta bezbjednosti UN, netom prije isteka ultimatuma datog bosanskim Srbima. Stigli su prvi avioni sa humanitarnom pomoći za građane Sarajeva.
• Sve veze sa svijetom su u prekidu.
• Njujork, 30. juni 1992. Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju 761, kojom ovlašćuje sekretara UNPROFOR-a da ostvari sigurnost i funkcioniranje sarajevskog aerodroma. Članom 2 te Rezolucije Savjet bezbjednosti poziva sve strane da se održi apsolutni i bezuslovni prekid vatre.

Kupovina

Robne kuće su provaljene, granatirane, napuštene. Ova situacija trajala je mjesecima a onda, u oktobru, nekoliko hrabrih vlasnika su ponovo otvorili neke od prodavnica. Tu možete naći pastu za zube, sapun, toalet papir (rijetko), sijalice i folije za umotavanje hrane – ostaci iz predratnog bogatog Sarajeva. Nema supermarketa. U nekim, potpuno razvaljenim, od decembra se prodaje samo jedna jedina vrsta hljeba. Ljudi su počeli dobijati bonove za hranu u junu, ali oni nikad nisu poslužili svrsi – nikad ništa s njima niste mogli kupiti. Samo jedna kartica važi, ona koji se pojavila u decembru, za hljeb. Ako uspijete da ostanete u redu možete dobiti 233 grama po osobi dnevno. Samci i samice formiraju trio, tako da svako od njih dobije po cijeli hljeb svaka tri dana. Radno vrijeme je od 08.00 do 15.00, ali većina mjesta zatvorena je u podne. Na kraju radnog dana, roba se skriva u podrumima, dobro zaštiti i zaključa sa sedam brava.

VELEPEKARA

Gradska pekara, koja je bila jedino mjesto za proizvodnju hljeba, neprestano je granatirana a dio opreme je uništen. Pored granatiranja, nedostajali su struja i plin, a često i brašno, kvasac i voda. Raznošenje hljeba je takođe bilo otežano granatiranjem i nedostatkom goriva za kamione. Uprkos teškoćama, 27. decembar 1995. poznat je kao dan kada je “Velepekara” proizvela milioniti hljeb za građane opsjednutog grada.

VIDEO NA TEMU
ANKETE
ANKETA
MAPA OPSADE SARAJEVA