APEL ZA ZAŠTITU UMJETNIČKIH DJELA // 06. 1992.
AZRA BEGIĆ // LIKOVNI KRITIČAR
GOVORNA ISTORIJA - INTERVJU
GOVORNA ISTORIJA - TRANSKRIPT

Juni 1992

Azra Begić
Likovni kritičar
APEL ZA ZAŠTITU UMJETNIČKIH DJELA

‘Bio je jedan niz vrlo, vrlo, vrlo vrijednih, vrlo angažiranih mladih ljudi, koji nisu žalili zbilja ni truda, niti su žalili svoje živote. Oni su bez obzira na granate, na metke, na uzbune, išli u spašavanje, pod našim rukovodstvom, u spašavanje kulturne baštine grada. Bilo je to stvarno herojsko doba, organizovanje kulturnog rada u našem gradu. Organizovanje kulturnog otpora. To je samo neka od akcija na kojima sam se ja angažirala u toku rata, ali jedna od onih na koje sam, mogu reći, izuzetno ponosna, skupa sa svima onima koji su mi pomagali. Jer, svi su radili izuzetno nesebično, dolazili su svakog dana. Mi smo se u okviru te naše podkomisije dogovarali šta da uradimo. Institucije su pomagale jedne drugima, razmjenjivali smo iskustva, razmjenjivali smo radnike, razmjenjivali smo materijale, znate. Tako da uistinu se pokazalo da je moguće i u tim uvjetima djelovati, da je moguće i u tim uvjetima uraditi, eto koliko se moglo za naš grad i spasiti, otrgnuti od plamena i od rušenja bar jedan dio naše kulturne baštine.’

FOTOGRAFIJE NA TEMU
TEKST NA TEMU

JUNI 1992


• Zgrada Doma slijepih postala gnijezdo naoružanih srpskih paravojnih trupa.
• Iseljena najveća kasarna JNA “Maršal Tito”, u centru grada.
• Pukle telefonske veze Sarajevo - Svijet.


• Građani, zatvoreni u haustore i podrume usljed neprestanog granatiranja, priređuju haustorske priredbe.
• U gradu vlada teška nestašica hrane. Mjesna zajednica Buljakov potok napravila mini-farme za preživljavanje.


• Prilikom agresorskog napada na Aerodromsko naselje, građani otvorili radio-aparate do daske, uz pjesmu: “Ne daj se, Bosno!”


• UN vodi pregovore oko preuzimanja aerodroma, koji je pod kontrolom JNA i srpskih terorista.
• Sarajevski psihijatri daju savjete građanima za mentalni opstanak: uspostavljajte što više kontakata, ne ostajte u izolaciji, pokažite solidarnost, dijelite sve sa drugima, treba raditi što više - izmišljati poslove, nemojte sjediti skrštenih ruku…
• Nestalo metadona, lijeka za narkomane.
• Elektro-energetski sistem BiH je isparcelisan
• Predsjedništvo BiH proglašava ratno stanje i opštu mobilizaciju.
• Louis Mackenzie, komandant UNPROFOR-a, uspostavlja dvodnevno primirje kao uslov za otvaranje aerodroma.
• Izgorjela zgrada dnevnog lista "Oslobođenje", pod teškim artiljerijskim napadom.
• Avioni JNA gađaju TV predajnik u Moštrima kod Visokog, u blizini Sarajeva.
• Srpske paravojne trupe protjeruju građane muslimanske i hrvatske nacionalnosti iz sarajevskog naselja Ilidža.


• Predsjednik Predsjedništva BiH izjavio da će ići na konferenciju u Strazbur 25. aprila, ako se otvori aerodrom i ako mu UNPROFOR obezbijedi put do aerodroma.
• Prije konferencije u Strazburu, specijalne jedinice MUP-a izjasnile se protiv kantonalne i podijeljene Bosne.
• Javno tužilaštvo BiH u Sarajevu izdalo zabranu rada SDS-a. Postupak je pokrenuo Centar za antiratne aktivnosti, a Tužilaštvo presudilo.
• Na SDS barikadi, pri izlasku iz grada zaustavljeni bh olimpijci na putu za Olimpijske igre u Barseloni.
• "Grasovi" vozači tramvajima voze Sarajlije, a peta kolona se raspituje o vremenu polaska tramvaja da bi dojavili SDS teroristima, da bi ih ovi onda gađali sa brda.
• Kinkel, njemački ministar spoljnih poslova, osjeća nemoćni bijes, te je duboko deprimiran pred nesposobnošću međunarodne zajednice da pomogne Bosni i Sarajevu.
• Strazbur, 25. juni 1992. U Strazburu počeo samit o BiH. Predsjedavajući na ovom samitu je lord Carrington. Učesnici: Haris Silajdžić, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman.
• Čekanje na prekid vatre da bi se otvorio aerodrom. Louis Mackenzie: bh vlada drži vojničke efektive u gradu, a Srbi kažu da neće gađati civilne ciljeve, što znači mogu gađati vojne.
• Sarajlije, inače strastveni pušači, puše razne vrste cigareta u gradu pod opsadom: najzdravija je KOKTEL cigareta.
• MUP izdao uputstvo za bezbjedno kretanje u gradu pod granatama i snajperima.
• U sarajevskom naselju Alipašino polje, B faza, održano takmičenje u šahu.


• Krah mirovne konferencije u Strazburu.
• Po gradu lutaju napušteni kućni ljubimci, jer su vlasnici napustili grad.
• U sarajevskoj “Velepekari” nije proizveden hljeb, osnovna hrana Sarajlija, jer nema kvasca.
• Stonoteniseri iz Sarajeva idu u Crikvenicu na pripreme za Evropsko prvenstvo.
• Francuski predsjednik François Mitterand, potpuno nenajavljeno sletio na zatvoreni Sarajevski aerodrom. Otišao u obilazak grada pod opsadom. Posjetio Državnu bolnicu /Vojnu bolnicu/ i tom posjetom razriješio krizu dostave humanitarne pomoći, kao što je zaustavio akciju eventualnih zračnih udara na položaje bosanskih Srba.
• Odlukom Predsjedništva uvedena radna obaveza.
• Zavijorila se plava UN zastava nad pistom Sarajevskog aerodroma, tri minuta prije početka sjednice Savjeta bezbjednosti UN, netom prije isteka ultimatuma datog bosanskim Srbima. Stigli su prvi avioni sa humanitarnom pomoći za građane Sarajeva.
• Sve veze sa svijetom su u prekidu.
• Njujork, 30. juni 1992. Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju 761, kojom ovlašćuje sekretara UNPROFOR-a da ostvari sigurnost i funkcioniranje sarajevskog aerodroma. Članom 2 te Rezolucije Savjet bezbjednosti poziva sve strane da se održi apsolutni i bezuslovni prekid vatre.

Kulturni opstanak

Opsjednuti grad brani se kulturom i tako opstaje. Grupe i pojedinci stvaraju sve ono što su koristili da stvaraju prije opsade. U nemogućim okolnostima oni snimaju filmove, pišu knjige, objavljuju novine, emituju radio programe, dizajniraju razglednice, postavljaju izložbe, predstave, prave mape za obnovu grada, osnivaju nove banke, organizuju modne revije, snimaju fotografije, slave praznike, stavljaju šminku… Sarajevo je grad budućnosti i života u postkataklizmi. U njemu, na ruševinama stare civilizacije izbija nova, alternativna, sastavljena od ostataka urbanih elemenata. Sarajevo živi život futurističke komike i naučnofantastičnih filmova.

KULTURNI OPSTANAK

Sarajevo je jedinstven grad na planeti. To je mjesto gdje je civilizacija razorena namjernim nasiljem.
Ali, Sarajevo je i simbol odbrane građana, mjesto u kome se na nasilje odgovora tolerancijom, na fašizam umjetnošću i kulturom, na razaranje ponovnom gradnjom, na smrt humorom, na provalu ruralne kulture urbanom kulturom, na teror upornim održavanjem normalnog života u gradu. Sarajevo je lišeno građanskih, egzistencijalnih i socijalnih prava. Bilo je lišeno prava na život. Sve ono što čini normalno urbano življenje bilo je oduzeto Sarajevu i njegovim stanovnicima, oduzeto je sve što se moglo uzeti, sve osim prava na opstanak održavanjem prava na kulturu.
Ali usred svog tog razaranja i umiranja, rađaju se djeca, slave rođendani, prave svadbe. U gradu okruženom smrtonosnim krugom primitivizma otvaraju se izložbe, snimaju filmovi, organizuju festivali, izvode pozorišne drame i mjuzikli.
Sarajevo živi postkataklizmu. To je slika civilizacije koja izranja iz kataklizme, praveći nešto iz ničega, šaljući poruke za budućnost. Ne zato što je budućnost neizbježno i budućnost ratova i katastrofa, nego zato što ljudi stare i rađaju se u svijetu koji je sve nesigurniji.
Sve što je ostalo pod ruševinama Sarajeva, sve ono što je preživjelo granatiranje naše civilizacije jeste duh kulturnog opstanka. Rekonstrukcija tog duha, duh Sarajeva mora početi – sada. Inače – Sarajevo će postati groblje principa multietičnosti i ljudskih prava.

Azra Begić
Rođena u Počitelju, 23. oktobra 1931. Diplomirala Arhitekturu u Sarajevu i Filozofski fakultet, istoriju umjetnosti, u Zagrebu. Magistrirala u Beogradu. Takođe je studirala na Ecole de Louvre, u Parizu. Dugo vremena je predavala istoriju umjetnosti u Parizu i Kairu, gdje se bavila i istraživanjem svih perioda egipatske umjetnosti, posebno islamske civilizacije i kulture. Organizovala je brojne izložbe i objavila mnogo članaka u zemlji i inostranstvu. Od 1959. radi kao kustos i umjetnički savjetnik u Umjetničkoj galeriji BiH.

OPSADA
Početkom opsade, ona i njene kolege su uputili brojne apele za spašavanje bosanskog kulturnog nasljeđa. Tokom opsade postala je predsjednik Izvršnog odbora Zemaljskog muzeja, gdje radi i danas. Radila je na art projektu “Duhovnost i uništavanje” i “Svjedoci postojanja”. Tokom cijelog rata učestvovala je na kongresima, otvorenim diskusijama, simpozijumima, TV i Radio show programima, pisala članke za press i kataloge…

Ako postoji život poslije života, u kom biste se obliku vratili?
Kao osoba koja nastavlja tamo gdje je prethodna stala.

Kako biste opisali savršenu sreću?
Kao perfektni unutarnji sklad.

Šta je vaš najveći gubitak?
Smrt najdražih.

Šta je vaš najveći dobitak?
Prijateljstvo.

Kad i gdje ste bili najsrećniji?
U novembru 1980. i martu 1982, u Putapartiju u Indiji.

Koje su vaše izgubljene iluzije?
Kao Bošnjakinja izgubila sam iluzije o demokraciji, pravdi, ljudskim pravima i zapadnoj civilizaciji.

Opišite svoj dan i posao.
Sastanci i učestvovanje u događajima iz kulture, organizovanje izložbi, u potrazi za faxom i novinarima-nosiocima poruka. Ništa spektakularno.

Sarajevo?
Zamka za one koji ga vole.

Koje riječi više ne koristite?
Još koristim sve riječi, pokušavajući da obogatim moj rječnik.

Po vašem mišljenju, da li je moral vrlina?
Da, naravno, ja sam staromodna.

Gdje biste voljeli da živite?
U Prašanta Nilajamu.

Kako ste preživjeli?
1. Izbjegla sam mecima i granatama, a Bosanska Armija se našla između mene i četničkog noža.
2. Zahvaljujući, a) mojoj sestri Jasminki, koja me dovela u svoju kuću, gdje živim i danas kao izbjeglica u mom gradu, b) uz pomoć moje porodice i brojnih prijatelja iz cijelog svijeta.

Čega se plašite?
Propasti duhovnosti.

Da li prošlost postoji za vas?
Da.

Ovo je kraj civilizacije. Kako će izgledati slijedeća?
Nisam futurist, ali se nadam da će biti bolja nego ova sada.

Možete li nam dati recept za mentalno zdravlje?
Promišljen rad, vjera.

Kako želite da umrete?
Pri punoj svijesti.

Trebate li nadu da biste preživjeli?
Da.

Kako je izgledala ’92, kako ’93, kako ’94?
’92 – šok (Šta nam to rade?); ’93 – Godot nikad neće doći; ’94 – sve isto kao prije.

Kako biste nazvali ovaj period svog života?
Dugo ratno doba.

Vaša poruka s kraja svijeta, iz zemlje posljednjih stvari?
Ne znam ništa o zemlji posljednjih stvari.

Volite li život i šta je život uopšte?
Volim život mnogo. “Odbacio sam ovu veoma malu stvar koju nazivam ‘ja’ i postao beskrajni svijet.” (Soseki, Japan). Teško je ali moguće, reći one koji znaju.

VIDEO NA TEMU
ANKETE
ANKETA
MAPA OPSADE SARAJEVA