ANKETA OPSTANKA 1992-1996
Opsada Sarajeva (92-96)

GODIŠTE: 1956.
ZANIMANJE: Automehaničar
POL: Muški
KVART: Baščaršija

Imate li iskustvo sa uličnim barikadama koje su, u martu 1992, podigli pripadnici SDS-a i da li ste ih rušili?
Da, bio sam blokiran, ali ih nisam rušio.

Imate li iskustvo sa uličnim barikadama koje su, u aprilu 1992, podigli pripadnici SDS-a i da li ste ih rušili?
Isto kao i pod 1.

Po vašem iskustvu, kakva je bila uloga JNA u Sarajevu u martu, aprilu, maju 1992?
Nisam imao iskustva sa JNA.

Da li ste bili protjerani, granatirani ili ste napustili mjesto stanovanja u vrijeme opsade?
Ne, nisam protjeran, niti sam mijenjao stan.

Po vašem iskustvu, šta nam možete reći o kriminalu u gradu u vrijeme opsade?
Pričalo se da građani kradu, ali ja lično nisam vidio ko je krao.

Ko je, po vama, heroj odbrane grada?
Medicinski radnici.

Kako ste došli do radne obaveze, pasoša i/ili akreditacije?
Pošto sam i prije radio u istoj organizaciji kao i u ratu, automatski sam dobio sve papire koji su bili potrebni. Pasoš sam dobio na osnovu posjeta porodici u inostranstvu.

Uloga medija u opsadi? Uloga glasina u opsadi?
Najviše sam vjerovao RTV BiH.

Šta ste radili u slobodno vrijeme?
Igrao karti i slušao tranzistoor na baterije.

Čim ste se bavili u vrijeme opsade?
Radio sam kao automehaničar, a ponekad i kao vozač. Moja je firma medicinskog karaktera.

Kako ste se kretali po gradu?
Kretao sam se radi posla, vode, hrane. Većinom pješke, a ponekad sam uzimao kola od firme.

Opstanak – kako ste dolazili do vode, struje, cigareta…
Po vodu sam išao na Pivaru, struje nisam imao. Jednom mjesečno dobivao sam pakete iz svoje firme, dobivao sam i humanitarnu pomoć.

Da li ste napuštali grad tokom opsade?
Iz grada sam izlazio jednom i to za Sloveniju. Išao sam u posjetu porodici. Imao sam sreću, pa sam izašao “plavim putem”, autobusom “Centrotransa”.

Imate li neki svoj pronalazak za opstanak?
Ništa.

Da li ste vi ili neko vama blizak napustili grad konvojem?
Da, žena i moje dvoje djece su izašli preko Ilidže, gdje su bili zarobljeni tri dana.

Snajperi u gradu – kakvo je vaše iskustvo?
Na početku rata sam dežurao u jednom skladištu, snajperiste nisam hvatao, jer ih nisam vidio.

Opišite vaše sklonište/podrum?
Nisam silazio u podrum.

Jeste li pohađali događaje iz kulture u gradu ili ste organizovali događaje u hodnicima vaših zgrada?
Prisustvovao sam jednoj dodjeli specijalističke diplome jednom našem doktoru.

Kako ste slali poruke, telefonirali i/ili primali pakete?
Poruke sam slao preko radio-amatera i Adre, takođe sam primao pakete preko Adre, kasnije sam primao poruke telefonom.

Koji je bio najvažniji događaj u vašem kvartu tokom opsade?
Ne sjećam se.

Kakvo je vaše iskustvo sa UNPROFOR-om i UNHCR-om tokom opsade?
Dovozili su humanitarnu pomoć u moju radnu organizaciju. Ja sam je istovarao.

Kako ste studirali? Kako ste išli u školu/fakultet? Kako ste zabavljali svoju djecu?
-----------

Da li ste bili ranjeni ili blizu smrti?
Nisam bio ranjen, ali sam bio blizu smrti.

Da li ste vi ili neko vama blizak platili otkup za život?
Žena i moja djeca su bili zarobljeni, ali nisu ništa dali za otkup svojih života, kao ni ja.

Koje je vaše lično postignuće tokom opsade?
Što sam ostao živ.

Jeste li imali kućnog ljubimca i kako ste ga hranili?
Nisam je imao.

Možete li opisati “porodični ekonomski lanac”?
Razmjenjivao sam pare i hranu sa svojom majkom koja je živjela sama u stanu.

Koliko ste kilograma izgubili tokom opsade?
Smršao sam 20 kg.

Da li ste ikada dali intervju stranim novinarima?
Ne.

Jeste li imali specijalnu odjeću za trčanje pod snajperima?
Tene.

Da li ste ikada prošli kroz tunel?
Nisam prošao kroz tunel.