ANKETA OPSTANKA 1992-1996
Opsada Sarajeva (92-96)

GODIŠTE: 1963.
ZANIMANJE: Inžinjer metalurgije
POL: Muški
KVART: Dobrinja V

Imate li iskustvo sa uličnim barikadama koje su, u martu 1992, podigli pripadnici SDS-a i da li ste ih rušili?
Da, bio sam blokiran i rušio sam barikade.

Imate li iskustvo sa uličnim barikadama koje su, u aprilu 1992, podigli pripadnici SDS-a i da li ste ih rušili?
Isto.

Po vašem iskustvu, kakva je bila uloga JNA u Sarajevu u martu, aprilu, maju 1992?
JNA je bila na strani Srba. Omogućila im je da se naoružaju i da zaposjednu sve pozicije u gradu, sa kojih je grad trebao nestati i muslimani se uništiti.

Da li ste bili protjerani, granatirani ili ste napustili mjesto stanovanja u vrijeme opsade?
Pored svog granatiranja i pakla, sa porodicom sam ostao čitav rat na Dobrinji.

Po vašem iskustvu, šta nam možete reći o kriminalu u gradu u vrijeme opsade?
Kriminala je bilo i on je pomogao da pojedini kvartovi opstanu.

Ko je, po vama, heroj odbrane grada?
Juka, Caco, Čelo, Safet Zajko i Šehović su odbranili grad.

Kako ste došli do radne obaveze, pasoša i/ili akreditacije?
Bio sam borac.

Uloga medija u opsadi? Uloga glasina u opsadi?
Mediji su bili u blokadi, međutim svaka informacija je bila dragocjena.

Šta ste radili u slobodno vrijeme?
Čekao vodu i skupljao drva.

Čim ste se bavili u vrijeme opsade?
Ne.

Kako ste se kretali po gradu?
------------

Opstanak – kako ste dolazili do vode, struje, cigareta…
Struje nismo imali, nego sam koristio dinamu od bicikla za slušanje vijesti. Umjesto cigareta, pušilo se sve ono što je moglo da se dimi.

Da li ste napuštali grad tokom opsade?
Iz grada nisam izlazio.

Imate li neki svoj pronalazak za opstanak?
Ne.

Da li ste vi ili neko vama blizak napustili grad konvojem?
Konvoji su bili nesiguran vid izbavljanja, jer su četnici sve kontrolisali.

Snajperi u gradu – kakvo je vaše iskustvo?
Snajperisti su bili najgori za naš narod.

Opišite vaše sklonište/podrum?
Nisam imao podrum.

Jeste li pohađali događaje iz kulture u gradu ili ste organizovali događaje u hodnicima vaših zgrada?
Da bi se razbila monotonija, organizovane su priredbe.

Kako ste slali poruke, telefonirali i/ili primali pakete?
Telefoni nisu radili i bilo kakve poruke za poslat’ bilo je teško.

Koji je bio najvažniji događaj u vašem kvartu tokom opsade?
Akcija čišćenja Mojmila je najvažniji događaj za moj kvart.

Kakvo je vaše iskustvo sa UNPROFOR-om i UNHCR-om tokom opsade?
Pomogli su nam.

Kako ste studirali? Kako ste išli u školu/fakultet? Kako ste zabavljali svoju djecu?
Ne.

Da li ste bili ranjeni ili blizu smrti?
Ne, nisam bio ranjen.

Da li ste vi ili neko vama blizak platili otkup za život?
Ne.

Koje je vaše lično postignuće tokom opsade?
Jedne prilike privukao sam se kući, gdje su bili četnici i tu ostao dugo vremena, na prvoj liniji. Da bih iskoristio njihovu nepažnju, 3 bombe ubacio sam u kuću kroz prozor, a potom se vratio našim položajima i omogućio da neplaniranom akcijom proširimo naše položaje.

Jeste li imali kućnog ljubimca i kako ste ga hranili?
Imali smo malu macu. Jela je sve što i mi.

Možete li opisati “porodični ekonomski lanac”?
Cigarete sam mijenjao za hranu i dobivao humanitarnu pomoć.

Koliko ste kilograma izgubili tokom opsade?
18 kg.

Da li ste ikada dali intervju stranim novinarima?
Strane TV ekipe su često boravile na Dobrinji i snimali su me jedne prilike dok sam sabirao i cijepao drva, a iranskoj TV sam opisivao naš život i umijeće življenja.

Jeste li imali specijalnu odjeću za trčanje pod snajperima?
Nisam imao posebnu odjeću.

Da li ste ikada prošli kroz tunel?
Kroz tunel spasa i života sam prošao više puta, radi nabavke namirnica u Hrasnici. Dugo čekanje pred tunelom, zastoji u tunelu, povrede, sve su to neke nadljudske situacije u kojima sam bio, koje sad ne bih sigurno mogao izdržati. Jad i tuga je to bila, ali je sve to jednom riječju život i borba za opstanak.