ANKETA OPSTANKA 1992-1996
Opsada Sarajeva (92-96)

GODIŠTE: 1964.
ZANIMANJE: Elektrotehničar
POL: Muški
KVART: Alipašino polje

Imate li iskustvo sa uličnim barikadama koje su, u martu 1992, podigli pripadnici SDS-a i da li ste ih rušili?
U martu 1992 godine, za barikade u gradu čuo sam u ranim jutarnjim satima kada sam trebao poći na posao. O istim sam obaviješten telefonom, kako su postavljene duž cijelog grada, a tako i na Pofalićima, gdje mi je bila locirana radna organizacija. U večernjim satima tog dana kada je Sarajevo bilo blokirano krenuo sam sa većom skupinom građana kako bih učestvovao u rušenju barikada, što smo i uspjeli baš na Pofalićima, gdje su Srbi htjeli podijeliti grad na dva dijela.

Imate li iskustvo sa uličnim barikadama koje su, u aprilu 1992, podigli pripadnici SDS-a i da li ste ih rušili?
Kako je cijeli grad bio blokiran aprila ’92. godine, tako sam i ja u njemu bio pod opsadom kao i većina patriota ovog herojskog grada. Ušao sam u odbranu grada tako da sam i direktno učestvovao, kako u pokušajima tako i u rušenju pojedinih agresorskih barikada.

Po vašem iskustvu, kakva je bila uloga JNA u Sarajevu u martu, aprilu, maju 1992?
Uloga JNA u ovom periodu bila je “svestrana” tj. može se reći, a što sam se lično uvjerio. Direktno su se umiješali u blokadu grada na svim stranama grada, a već u maju su svojim dejstvom sa prozora kasarne “Maršal Tito” ugrožavali živote građana. U nekoliko navrata i sam sam jurio vozilom kroz kišu metaka.

Da li ste bili protjerani, granatirani ili ste napustili mjesto stanovanja u vrijeme opsade?
Nisam protjeran, nisam mijenjao stan, niti mi je stan direktno granatiran, mada su granate padale svuda oko mene.

Po vašem iskustvu, šta nam možete reći o kriminalu u gradu u vrijeme opsade?
Svakodnevno sam gledao kako grupe kriminalaca tako i pojedine građane pri obijanju prodavnica i raznošenje robe.

Ko je, po vama, heroj odbrane grada?
Heroji odbrane grada, po meni, su svakako oni ljudi patriote koji su od prvog momenta stali na branik grada, kao i svi oni koji su ostali u gradu.

Kako ste došli do radne obaveze, pasoša i/ili akreditacije?
Od prvih dana agresije na grad tj. naše odbrane, imao sam akreditaciju TO, potom Oružanih snaga, da bi to sve vremenom zamijenila vojna knjižica.

Uloga medija u opsadi? Uloga glasina u opsadi?
Za medije jednostavno nisam imao vremena, a kojekakve glasine ili nisam slušao ili nisam pridavao veliku pažnju. Vjerovao sam samo u ono što sam se lično mogao uvjeriti.

Šta ste radili u slobodno vrijeme?
Ne mogu se pohvaliti da sam imao toliko slobodnog vremena za igranje ili kafane. Jednostavno sam svaki trenutak koristio za odmor.

Čim ste se bavili u vrijeme opsade?
Nisam bio u radnoj obavezi tokom rata.

Kako ste se kretali po gradu?
Tokom rata po gradu sam se kretao samo u nuždi. Koristio sam prolaze kroz zgrade.

Opstanak – kako ste dolazili do vode, struje, cigareta…
Ni sam ne znam kako sam se snalazio, ali preživjelo se.

Da li ste napuštali grad tokom opsade?
Moji jedini izlasci iz grada bili su izlasci sa jedinicom kroz iskopan tunel na vanjsku liniju odbrane grada.

Imate li neki svoj pronalazak za opstanak?
Učestvovao sam u pravljenju agregata za električnu struju.

Da li ste vi ili neko vama blizak napustili grad konvojem?
Niti ja, niti bilo ko od mojih nije evakuisan iz grada.

Snajperi u gradu – kakvo je vaše iskustvo?
Početkom agresije, neprijateljski snajperisti bili su locirani na više okolnih zgrada u mom naselju.

Opišite vaše sklonište/podrum?
Za podrum nije bilo vremena.

Jeste li pohađali događaje iz kulture u gradu ili ste organizovali događaje u hodnicima vaših zgrada?
Za cijelo vrijeme trajanja rata jedini događaj po ovom pitanju bilo je vjenčanje moga brata koje je bilo u periodu jednog kratkog primirja.

Kako ste slali poruke, telefonirali i/ili primali pakete?
Niti sam slao a niti dobivao pisma ili pakete tokom rata. O telefonu ne treba ni pisati, jer smo imali samo loko-gradsku vezu.

Koji je bio najvažniji događaj u vašem kvartu tokom opsade?
Jedino što je bilo važno, bilo je odbraniti grad i dočekati kraj rata.

Kakvo je vaše iskustvo sa UNPROFOR-om i UNHCR-om tokom opsade?
Nisam bio u direktnom dodiru sa Unproforom.

Kako ste studirali? Kako ste išli u školu/fakultet? Kako ste zabavljali svoju djecu?
Niti slučajno ništa od ovoga.

Da li ste bili ranjeni ili blizu smrti?
Ranjen nisam bio, a blizu smrti bio sam cijeli rat.

Da li ste vi ili neko vama blizak platili otkup za život?
Nisam bio u takvoj situaciji.

Koje je vaše lično postignuće tokom opsade?
U više navrata učestvovao sam u evakuaciji ranjenih, kao i izvlačenju ljudi ispred snajperskih sprava agresora.

Jeste li imali kućnog ljubimca i kako ste ga hranili?
Nisam imao životinju.

Možete li opisati “porodični ekonomski lanac”?
Jedine finansije sa kojima smo ja i moja porodica raspolagali tokom rata bile su naša predratna usteđevina.

Koliko ste kilograma izgubili tokom opsade?
Izgubio sam bruku kilograma.

Da li ste ikada dali intervju stranim novinarima?
Ni pod razno.

Jeste li imali specijalnu odjeću za trčanje pod snajperima?
Moja odjeća u početku su bile tene i farmerice, što je vremenom zamijenila vojnička uniforma.

Da li ste ikada prošli kroz tunel?
Tunel – jedina veza sa ostalim svijetom, imao je posebnu ulogu tokom rata. Išlo se uglavnom u pognutom više čučećem položaju, što je predstavljalo poseban napor.