ANKETA OPSTANKA 1992-1996
Opsada Sarajeva (92-96)

GODIŠTE: 1945.
ZANIMANJE: Estradni radnik
POL: Muški
KVART: Jevrejsko groblje

Imate li iskustvo sa uličnim barikadama koje su, u martu 1992, podigli pripadnici SDS-a i da li ste ih rušili?
Počelo je kao borba građana protiv primitivaca iz šume! Od 02.03.92. od barikade kod mosta Vrbanja – gdje su najljepše ulice djetinjstva moga djeda, moga oca ali i mene, postao sam drugi čovjek jer je jednostavno došlo drugo vrijeme. Odlučio sam se na totalno ratovnaje protiv agresije srpskog nacionalizma. Tada stvarno nisam mogao predvidjeti da će kao logičan slijed nastupiti i pojava drugih nacionalizama u drukčijim formama (blažim u Sarajevu i na drugim mjestima, dobili smo rasparčanu cijelu BiH – u krvi i ruševinama). Nisam bio blokiran na barikadama ni u martu ni u aprilu, jer nisam imao namjeru nikuda ni ići. Nisam učestvovao ni u rušenju, jer nisam imao oružje (mnogi nenaoružani su ranjeni ili poginuli). Čekao sam bolju priliku.

Imate li iskustvo sa uličnim barikadama koje su, u aprilu 1992, podigli pripadnici SDS-a i da li ste ih rušili?
-------------

Po vašem iskustvu, kakva je bila uloga JNA u Sarajevu u martu, aprilu, maju 1992?
Tog drugog maja nisam imao izbora. JNA je otvoreno napala grad. Tenkovi su prvo probali ući preko Skenderije (prije podne), a iza podneva to su probali i zaobilaznicom – tranzitom. Zatek’o sam se sam i raspoloživim “molotovljevim koktelima” zapalio prvi tenk. Priključio mi se još jedan borac, a potom još dva. Tenkovi su se, uz rafale iz PAM-a, ipak dali u bijeg.

Da li ste bili protjerani, granatirani ili ste napustili mjesto stanovanja u vrijeme opsade?
Više puta su granatirani moji privremeni stanovi, jer sam četiri puta raseljeno lice u rođenom gradu (treće koljeno Sarajlija).

Po vašem iskustvu, šta nam možete reći o kriminalu u gradu u vrijeme opsade?
Pustošenje prodavnica i trafika moglo se i očekivati. Lično nisam bio svjedok jer sam stalno bio na liniji. Mislim da je kriminala bilo jako malo (dok je grad bio pod opsadom i dok su u njemu živjele preostale Sarajlije) u odnosu na kasniji period kada je grad otvoren.

Ko je, po vama, heroj odbrane grada?
Heroji odbrane grada su uglavnom poginuli. Grad je odbranila sirotinja iz perifernih naselja (uglavnom Bošnjaci), te jedan dio Hrvata, Srba i ostalih koji su bili građanski opredijeljeni. To uopšte ne znači da su se svi Bošnjaci borili u ime svoje nacionalne stranke. Samo tako se mogla i održati kompaktnost i složenost odbrane. Mi prvoborci se i danas srećemo, prepoznajemo i pozdravljamo sa srdačnošću, neovisno kako se ko zove.

Kako ste došli do radne obaveze, pasoša i/ili akreditacije?
Nakon prve dvije godine, demobilisan sam jer me je uporno tražila moja firma.

Uloga medija u opsadi? Uloga glasina u opsadi?
Mislim da je mali broj novinara u opsjednutom gradu uopšte shvatio kompleksnost situacije. Više je bilo novinara koji su došli željni senzacionalizma.

Šta ste radili u slobodno vrijeme?
Spavao sam.

Čim ste se bavili u vrijeme opsade?
Svi mogući poslovi koje sam znao obavljati.

Kako ste se kretali po gradu?
Prevoz kamionima, stopom, ali najčešće pješke.

Opstanak – kako ste dolazili do vode, struje, cigareta…
Ni sam ne znam danas kako sam opstao. U ljeto 1993. godine “falilo”mi je 33 kilograma predratne težine. Drva sam donosio sa linije, a za cigarete sam često davao i po nešto od “viška” prehrambenih proizvoda. Po vodu sam morao kolicima, a struja se jedva čekala zbog TV programa i nekog dobrog filma (Da se otplovi iz stvarnosti). Čak su i horori bili “Tomi i Džeri” u odnosu na stvarnost.

Da li ste napuštali grad tokom opsade?
Ne!

Imate li neki svoj pronalazak za opstanak?
Vječno vedar duh, šale… smijeh.

Da li ste vi ili neko vama blizak napustili grad konvojem?
Ne.

Snajperi u gradu – kakvo je vaše iskustvo?
Nisam imao lično iskustvo.

Opišite vaše sklonište/podrum?
Nisam nikada bio u podrumu.

Jeste li pohađali događaje iz kulture u gradu ili ste organizovali događaje u hodnicima vaših zgrada?
Samo sam u dva navrata bio u Kamernom i jednom u “Slozi”. U tri navrata sam sa drugovima zasvirao u slobodnom vremenu da dođemo sebi.

Kako ste slali poruke, telefonirali i/ili primali pakete?
Preko Jevrejske “La Benevolencije” i italijanskih “Beata”

Koji je bio najvažniji događaj u vašem kvartu tokom opsade?
Pomjeranje linije naprijed!

Kakvo je vaše iskustvo sa UNPROFOR-om i UNHCR-om tokom opsade?
------------

Kako ste studirali? Kako ste išli u školu/fakultet? Kako ste zabavljali svoju djecu?
------------

Da li ste bili ranjeni ili blizu smrti?
Sasvim lakše ranjen dva puta, jednom imao teške smrzotine na desnoj ruci, a sasvim blizu smrti (svjesno) bio sam bar 30 puta.

Da li ste vi ili neko vama blizak platili otkup za život?
------------

Koje je vaše lično postignuće tokom opsade?
Već sam prvi podvig opisao, a bilo ih je još nekoliko.

Jeste li imali kućnog ljubimca i kako ste ga hranili?
Mačak Cicko se morao hraniti sam (bio je dobar lovac na miševe) sve dok nije poginuo od tromblona.

Koliko ste kilograma izgubili tokom opsade?
Već sam odgovorio na ovo pitanje.

Možete li opisati “porodični ekonomski lanac”?
Već sam odgovorio.

Da li ste ikada dali intervju stranim novinarima?
Ne.

Jeste li imali specijalnu odjeću za trčanje pod snajperima?
Ne.

Da li ste ikada prošli kroz tunel?
Ne.