ANKETA OPSTANKA 1992-1996
Opsada Sarajeva (92-96)

GODIŠTE: 1959.
ZANIMANJE: Novinar
POL: Ženski
KVART: Alipašino polje

Imate li iskustvo sa uličnim barikadama koje su, u martu 1992, podigli pripadnici SDS-a i da li ste ih rušili?
Da, bile su napravljene od autobusa i vreća sa pijeskom. Imali su svakodnevnu odjeću, a većina ih je imala kape na glavi, sa otvorom za oči i usta. Nisam ih rušila, jer su navedena lica bila naoružana.

Imate li iskustvo sa uličnim barikadama koje su, u aprilu 1992, podigli pripadnici SDS-a i da li ste ih rušili?
Ne.

Po vašem iskustvu, kakva je bila uloga JNA u Sarajevu u martu, aprilu, maju 1992?
Tenkovi JNA su bili smješteni na rezervoaru Mojmilo, udaljenom par stotina metara od zgrade u kojoj živim.

Da li ste bili protjerani, granatirani ili ste napustili mjesto stanovanja u vrijeme opsade?
Naselje u kojem živim je često granatirano tokom četiri godine. Stan sam tokom opsade promijenila.

Po vašem iskustvu, šta nam možete reći o kriminalu u gradu u vrijeme opsade?
Nisam bila prisutna opisanim radnjama.

Ko je, po vama, heroj odbrane grada?
Borac.

Kako ste došli do radne obaveze, pasoša i/ili akreditacije?
Do radne obaveze sam došla putem ratnog rasporeda posla kojim se bavim. Akreditaciju Unprofora sam dobila ’95. g. zbog prirode posla.

Uloga medija u opsadi? Uloga glasina u opsadi?
Od medija najviše slušala radio, ponekad TV. Vjerovala RTVBiH. Glasinama – slabo.

Šta ste radili u slobodno vrijeme?
Slobodno vrijeme, karte, jamb.

Čim ste se bavili u vrijeme opsade?
Radna obaveza u DPZ (Društveno politička zajednica).

Kako ste se kretali po gradu?
Većinom pješke, ponekad autom. Kretanje pod granatama i snajperima, zbog posla i odlazaka u bolnicu. Kola sam imala, međutim granatirana su i totalno uništena.

Opstanak – kako ste dolazili do vode, struje, cigareta…
Vodu po raznim točilištima, često noću i uz čekanje po 10-12 časova. Cigarete i ogrijev kupovala.

Da li ste napuštali grad tokom opsade?
Ne.

Imate li neki svoj pronalazak za opstanak?
Ne.

Da li ste vi ili neko vama blizak napustili grad konvojem?
Ne.

Snajperi u gradu – kakvo je vaše iskustvo?
U mojoj zgradi bilo je snajperista. Konkretno u maju ’92. uhvaćena su dvojica u zgradi.

Opišite vaše sklonište/podrum?
Podrum neuslovan, slabo zaštićen i vlažan. Najčešće sjedila i slušala zvuk granate. Najduže ostala u podrumu 24 sata.

Jeste li pohađali događaje iz kulture u gradu ili ste organizovali događaje u hodnicima vaših zgrada?
Slabo.

Kako ste slali poruke, telefonirali i/ili primali pakete?
Primala poruke preko Crvenog krsta, a pakete putem Adre.

Koji je bio najvažniji događaj u vašem kvartu tokom opsade?
Tokom 4 godine nijedan događaj mi nije bio važan.

Kakvo je vaše iskustvo sa UNPROFOR-om i UNHCR-om tokom opsade?
Prisustvovala press konferencijama u sjedištu Unprofora u PTT-u.

Kako ste studirali? Kako ste išli u školu/fakultet? Kako ste zabavljali svoju djecu?
------------

Da li ste bili ranjeni ili blizu smrti?
Par puta blizu mjesta granatiranja. Neposredna blizina, osjećala ogroman strah i strahovitu mržnju prema četnicima.

Da li ste vi ili neko vama blizak platili otkup za život?
Ne.

Koje je vaše lično postignuće tokom opsade?
Neprekidan rad 3 godine rata (bez ijednog slobodnog dana). Tek četvrtu godinu rata imala slobodnu samo nedjelju.

Jeste li imali kućnog ljubimca i kako ste ga hranili?
Da, mačku. Nauštrb sopstvene ishrane, konzervama koje smo dobijali i koje smo nekim kanalima nabavljali.

Možete li opisati “porodični ekonomski lanac”?
Trošila novac koji smo imali iz predratnog perioda i od humanitarne pomoći.

Koliko ste kilograma izgubili tokom opsade?
Izgubila 20 kg. Ne toliko zbog ishrane, već cjelokupne situacije i nervoze.

Da li ste ikada dali intervju stranim novinarima?
Ne.

Jeste li imali specijalnu odjeću za trčanje pod snajperima?
Da, i posebnu odjeću (sportsku) i patike zbog trčanja na raskrsnicama.

Da li ste ikada prošli kroz tunel?
Ne.