ANKETA OPSTANKA 1992-1996
Opsada Sarajeva (92-96)

GODIŠTE: 1971.
ZANIMANJE: Nastavnik
POL: Ženski
KVART: Alipašino polje

Imate li iskustvo sa uličnim barikadama koje su, u martu 1992, podigli pripadnici SDS-a i da li ste ih rušili?
Ne.

Imate li iskustvo sa uličnim barikadama koje su, u aprilu 1992, podigli pripadnici SDS-a i da li ste ih rušili?
Ne.

Po vašem iskustvu, kakva je bila uloga JNA u Sarajevu u martu, aprilu, maju 1992?
Ličnog iskustva u periodu od marta do maja 1992. nisam imala. Ali bez obzira na to – uloga JNA u tom periodu, kao i prije, bila je da je JNA bila odmah opredijeljena samo za jednu stranu-srpsku i za stvaranje jedne države, “Velike Srbije”.

Da li ste bili protjerani, granatirani ili ste napustili mjesto stanovanja u vrijeme opsade?
Nisam protjerana, niti mijenjala stan tokom opsade, ali jesam granatirana, odnosno granatirana je kuća ali i ja lično VBR-om na Žuči 1993. g.

Po vašem iskustvu, šta nam možete reći o kriminalu u gradu u vrijeme opsade?
Kao i u odgovoru na treće pitanje. Ličnog iskustva što se tiče kriminala u gradu nisam imala, ali znam da je sve opljačkano, tj. opljačkali su dijelom četnici, a većim dijelom oni koji su radili u tim prodavnicama, fabrikama itd.

Ko je, po vama, heroj odbrane grada?
Za mene je heroj odbrane grada svako ko je ostao u ovom gradu, jer su svi na svoj način dali svoj doprinos u borbi protiv din-dušmanina, a za sebe najviše JA.

Kako ste došli do radne obaveze, pasoša i/ili akreditacije?
Do radne obaveze sam došla zaslugom i dobrim radom sa djecom, dobrog odnosa sa kolegama. Do pasoša sam došla zbog odlaska na more, u Dubrovnik, juna 1996. g, kao nagradu za doprinos i rad sa djecom.

Uloga medija u opsadi? Uloga glasina u opsadi?
U početnom periodu, mediji su više štetili nego što su bili od koristi, zbog odlaska na prve linije snimanja i prikazivanja prvih linija, boraca i svega ostalog.

Šta ste radili u slobodno vrijeme?
U slobodnom vremenu sam išla na Žuč po drva (tada me gađao VBR), učila hatmu legendarnom komandantu Safetu Zajki (jer sam smatrala da i na taj način pomažem Bosni), klanjala i molila Boga za naše borce, plela im čarape, rukavice i kape.

Čim ste se bavili u vrijeme opsade?
Radna obaveza – u početnom periodu rata sam radila kao povjerenik u CZ, kupila kape, šalove, rukavice i municiju za naše borce, a kasnije sam prešla na rad u školu, kao učiteljica. Po završetku studija, radila sam i trenutno radim kao nastavnik hemije, domaćinstva i osnova civilne odbrane – prva pomoć. Što se tiče rada organizacije, ne znam kako je to bilo u miru, ali mislim da ipak treba više i bolje, uostalom kao i u svakom drugom poslu i u samom životu.

Kako ste se kretali po gradu?
Transport – uzdaj se u se i u svoje noge (pješke) uvijek. Kretala sam se zbog studiranja i polaganja ispita, provlačeći se kroz barikade, ploče i ostalu psihičku sigurnost. Tek sada vidim da je to bila samo “psihička sigurnost”.

Opstanak – kako ste dolazili do vode, struje, cigareta…
Opstala sam jer mi je takva sudbina. Vodu sam pronalazila po bunarima, struju nisam imala, što se tiče cigareta – ne pušim, a što se tiče grijanja – po drva sam išla na brdo Žuč pod snajperima, granatama, VBR-ovima…

Da li ste napuštali grad tokom opsade?
Nisam.

Imate li neki svoj pronalazak za opstanak?
Imam. Važna je samo vjera u Allaha dž.š. i u sudbinu.

Da li ste vi ili neko vama blizak napustili grad konvojem?
Ja lično nisam, ali jeste moja strina.

Snajperi u gradu – kakvo je vaše iskustvo?
Uvijek su me gađali pri odlasku i povratku sa fakulteta.

Opišite vaše sklonište/podrum?
Podrum je veličine 1x3, ne može se ispraviti u njemu, samo sjediti ili ležati, to sam i radila, samo sjedila i razmišljala.

Jeste li pohađali događaje iz kulture u gradu ili ste organizovali događaje u hodnicima vaših zgrada?
Ne.

Kako ste slali poruke, telefonirali i/ili primali pakete?
Putem Crvenog krsta.

Koji je bio najvažniji događaj u vašem kvartu tokom opsade?
Najvažniji događaj – oslobađanje i zaposjedanje značajnih kota na brdu Žuč.

Kakvo je vaše iskustvo sa UNPROFOR-om i UNHCR-om tokom opsade?
Nemam ga.

Kako ste studirali? Kako ste išli u školu/fakultet? Kako ste zabavljali svoju djecu?
Teško. Teško je bilo nabavljati knjige, ići do fakulteta, učiti, a ne znaš da li ćeš preživjeti. Djecu sam zabavljala pričajući im neke vedre stvari i priče.

Da li ste bili ranjeni ili blizu smrti?
Ranjena nisam, ali sam bila blizu smrti. Dva puta sam gledala smrt u oči i svaki put po izlasku iz kuće sam očekivala i slušala zvižduk granate i njene posljedice.

Da li ste vi ili neko vama blizak platili otkup za život?
Ne.

Koje je vaše lično postignuće tokom opsade?
Podvig tokom opsade – najvažniji da sam ostala živa i zdrava, da sam završila studij i diplomirala i na kraju da sam dobila posao koji sam zaslužila.

Jeste li imali kućnog ljubimca i kako ste ga hranili?
Ne.

Možete li opisati “porodični ekonomski lanac”?
Humanitarna pomoć i raspodjela na mrvice.

Koliko ste kilograma izgubili tokom opsade?
5-6 kg.

Da li ste ikada dali intervju stranim novinarima?
Nikada, i nikada to ni sada ne bih učinila. Ne želim da se strani državljani smiju našoj bijedi, neimaštini i svemu ostalom. Uostalom, oni to ne bi ni gledali. Ne želim da me iko sažalijeva.

Jeste li imali specijalnu odjeću za trčanje pod snajperima?
Ne. Kao i sve djevojke i žene u ovom gradu – uvijek dotjerana.

Da li ste ikada prošli kroz tunel?
Ne.