ANKETA OPSTANKA 1992-1996
Opsada Sarajeva (92-96)

GODIŠTE: 1950.
ZANIMANJE: Pravnik
POL: Muški
KVART: Alipašino polje

Imate li iskustvo sa uličnim barikadama koje su, u martu 1992, podigli pripadnici SDS-a i da li ste ih rušili?
Ne, čuo sam na vijestima za barikade i nisam izlazio iz stana.

Imate li iskustvo sa uličnim barikadama koje su, u aprilu 1992, podigli pripadnici SDS-a i da li ste ih rušili?
Ne, nisam išao do barikada.

Po vašem iskustvu, kakva je bila uloga JNA u Sarajevu u martu, aprilu, maju 1992?
Nisam imao kontakt sa JNA.

Da li ste bili protjerani, granatirani ili ste napustili mjesto stanovanja u vrijeme opsade?
Nisam mijenjao stan tokom rata.

Po vašem iskustvu, šta nam možete reći o kriminalu u gradu u vrijeme opsade?
Gledao sam pljačkanje radnji. Obijanje su izvršili kriminalci i odnijeli vrijedne stvari. Pljačku bi dovršili građani.

Ko je, po vama, heroj odbrane grada?
Nema heroja odbrane, ovo je bila borba za opstanak.

Kako ste došli do radne obaveze, pasoša i/ili akreditacije?
Radna obaveza dobijena regularno, pasoš takođe, kao i akreditacija.

Uloga medija u opsadi? Uloga glasina u opsadi?
Slušao sam sve radio i TV stanice, te pratio “Oslobođenje” i “Večernje novine”. Uloga srpskih medija ratno-huškačka i nacionalistička, uz izrazit propagandni naboj kroz manipulaciju činjenicama. “Oslobođenje” dosta objektivno, kao i Radio Sarajevo.

Šta ste radili u slobodno vrijeme?
Najviše sam čitao.

Čim ste se bavili u vrijeme opsade?
Zaposlen u opštini, organizovanje rada Skupštine opštine, odnosno Predsjedništva Skupštine opštine.

Kako ste se kretali po gradu?
Odlazak do grada pješice i biciklom. Isključivo posjete roditeljima.

Opstanak – kako ste dolazili do vode, struje, cigareta…
Od aprila ’92. živim sam. Jednu zimu sam prezimio bez ikakvog grijanja i sumnjam da bih to mogao ponoviti. Naredne godine nabavio sam peć i ložio sve što gori – plastiku, gumu, tekstil, obuću. Tek iduće godine rata uveli smo plin. Cigarete sam dobijao u firmi i kupovao. Hrana uglavnom iz humanitarne pomoći.

Da li ste napuštali grad tokom opsade?
Otvaranjem “plavih puteva” izašao sam iz Sarajeva. Od papira bilo je potrebno samo odobrenje Sekretarijata odbrane u opštini, te pasoš. Prilikom izlaska nije bilo problema, autobus je prešao preko piste, zatim uz Igman, pa do mora, a zatim do Zagreba. Prilikom povratka sve je bilo drugačije. Zatvoreni “plavi putevi”, grad ponovo blokiran. Autobus je luđački sjurio niz Igman, snajperom je pucano na autobus. Žene i djeca su ležali na podu autobusa. Muškarci su sjedili na svojim mjestima. Na ulazu u tunel – haos. Nekoliko stotina ljudi na otvorenom prostoru i u potpunom mraku. Prolaz kroz tunel je izuzetan napor sa stvarima, uz obavezno razbijenu poneku glavu.

Imate li neki svoj pronalazak za opstanak?
Od auta sam sačuvao akumulator. Mala sijalica od 2 W ubačena u plastični lijevak oblijepljen selojtepom daje odlično svjetlo.

Da li ste vi ili neko vama blizak napustili grad konvojem?
Supruga izašla sa konvojem. Teško je opisati jad i tugu izlaska konvojem.

Snajperi u gradu – kakvo je vaše iskustvo?
Dežurao sam u zgradi, nije niko uhvaćen.

Opišite vaše sklonište/podrum?
U podrum sam silazio samo početkom rata, a kasnije i kod najžešćih granatiranja ostajao sam u stanu ili haustoru.

Jeste li pohađali događaje iz kulture u gradu ili ste organizovali događaje u hodnicima vaših zgrada?
Išao sam na izložbe “World Press Photo” i izložbu studenata Likovne akademije.

Kako ste slali poruke, telefonirali i/ili primali pakete?
Pisma sam slao preko ljudi koji su izlazili iz grada.

Koji je bio najvažniji događaj u vašem kvartu tokom opsade?
Puštanje plina u eksploataciju.

Kakvo je vaše iskustvo sa UNPROFOR-om i UNHCR-om tokom opsade?
Imao sam kontakte sa Unproforom – odjel 65 za civilne poslove. Obilazili su škole i mjesne zajednice.

Kako ste studirali? Kako ste išli u školu/fakultet? Kako ste zabavljali svoju djecu?
-------------

Da li ste bili ranjeni ili blizu smrti?
Lakše posjekotine od stabla. Granata je pala 15 m dalje. Najteži psihološki pritisak su avionske bombe koje su rušile po nekoliko etaža.

Da li ste vi ili neko vama blizak platili otkup za život?
--------------

Koje je vaše lično postignuće tokom opsade?
Ne.

Jeste li imali kućnog ljubimca i kako ste ga hranili?
Imao sam štene terijera, ali je uginulo jer nije bilo vakcinisano. Čitavo vrijeme rata imao sam kanarinca i štiglića. Hranu za ptice sam kupovao.

Možete li opisati “porodični ekonomski lanac”?
Roditelji i dva brata su čitavo vrijeme rata u Sarajevu. Otac je umro 1995, od srčanog udara. Pakete nisam primao. Devize je slala supruga iz inostranstva – dva puta preko banke.

Koliko ste kilograma izgubili tokom opsade?
Hrane nije bilo dovoljno naročito krajem ’92. i tokom ’93. Smršao sam bio 8 kg.

Da li ste ikada dali intervju stranim novinarima?
Nisam davao intervjue.

Jeste li imali specijalnu odjeću za trčanje pod snajperima?
Najbolja obuća – sportske patike, a od odjeće farmerke i dobra vindjaka.

Da li ste ikada prošli kroz tunel?
Kroz tunel sam prošao 6 puta. Uvijek puno vode, izuzetan napor i izuzetna neorganizovanost prolaska.