ANKETA OPSTANKA 1992-1996
Opsada Sarajeva (92-96)

GODIŠTE: 1968.
ZANIMANJE: Student
POL: Muški
KVART: Grbavica

Imate li iskustvo sa uličnim barikadama koje su, u martu 1992, podigli pripadnici SDS-a i da li ste ih rušili?
Bio sam zaustavljen na barikadama i onemogućen da prođem, ali ih nisam rušio.

Imate li iskustvo sa uličnim barikadama koje su, u aprilu 1992, podigli pripadnici SDS-a i da li ste ih rušili?
Ne.

Po vašem iskustvu, kakva je bila uloga JNA u Sarajevu u martu, aprilu, maju 1992?
Imali su svoj dio zadatka koji, hvala Bogu, nisu uspjeli da izvrše.

Da li ste bili protjerani, granatirani ili ste napustili mjesto stanovanja u vrijeme opsade?
Prešao sam sa okupiranog dijela u slobodno dio.

Po vašem iskustvu, šta nam možete reći o kriminalu u gradu u vrijeme opsade?
Kao i u svakom ratu bilo je kriminala.

Ko je, po vama, heroj odbrane grada?
Svi kojih je, na žalost, puno groblje Lav, Kovači i ostala groblja po gradu, potom oni koje srećemo po ulicama u invalidskim kolicima ili na štakama i svi oni koji su na bilo koji način dali doprinos u odbrani, a sada nemaju prolaz zbog papaka iz Sandžaka, “Šveđana” i ostalih klošara.

Kako ste došli do radne obaveze, pasoša i/ili akreditacije?
Do akreditacije, tj, vojne došao sam tako što sam se prijavio u Armiju, a pasoš sam dobio tek prošle godine.

Uloga medija u opsadi? Uloga glasina u opsadi?
Velika.

Šta ste radili u slobodno vrijeme?
Čitao knjige, donosio vodu, igrao karti, gledao TV…

Čim ste se bavili u vrijeme opsade?
Nemam pojma šta je to.

Kako ste se kretali po gradu?
Uglavnom oslonac na sopstvene noge, kretao se da ne bih poludio kod kuće.

Opstanak – kako ste dolazili do vode, struje, cigareta…
Uz pomoć dragog Boga. Vodu pronalazio na Pivari, struju nisam imao potrebe pronalaziti jer je pronađena, grijanje vezano za kućnu radinost – cijepanje regala, ormara…

Da li ste napuštali grad tokom opsade?
Više puta ali, na žalost, ne u šoping već na teren.

Imate li neki svoj pronalazak za opstanak?
Uzdajte su u Boga, pa šta bude i ne daj iz inata gadovima da te ubiju.

Da li ste vi ili neko vama blizak napustili grad konvojem?
Išao je moj tada 14-godišnji brat u januaru 1993. Na Kobiljači ga je četnik izveo iz autobusa jer nije povjerovao da mali ima 14 godina zbog visine (tada 189 cm), a moj očuh mu je tada dao 200 DM. da ga pusti.

Snajperi u gradu – kakvo je vaše iskustvo?
Koliki je broj snajperista bio to nikada nećemo saznati. Meni se najviše sviđao Jukin metod liječenja od snajperizma bacanjem dotičnog sa zgrade.

Opišite vaše sklonište/podrum?
Moj podrum je bio atomsko sklonište prepuno žena i djece. Bilo je očajno vlažno i užasno je smrdilo.

Jeste li pohađali događaje iz kulture u gradu ili ste organizovali događaje u hodnicima vaših zgrada?
Bio sam u par navrata u pozorištu i 2-3 puta na nekim lokalnim koncertima, a pravili smo i priredbe u haustoru.

Kako ste slali poruke, telefonirali i/ili primali pakete?
Nikako.

Koji je bio najvažniji događaj u vašem kvartu tokom opsade?
Kada bi očekivali dispečera zvanog Pauk da uključi struju.

Kakvo je vaše iskustvo sa UNPROFOR-om i UNHCR-om tokom opsade?
Jednom sam sjedio sa nekim Poljakom koji je bio pripadnik Legije stranaca i mislim da su stvarno jadniji od nas.

Kako ste studirali? Kako ste išli u školu/fakultet? Kako ste zabavljali svoju djecu?
U septembru 1994. sam upisao fakultet i svaki dan sam išao pješke.

Da li ste bili ranjeni ili blizu smrti?
Nisam ranjavan, ali sam više puta bio blizu smrti.

Da li ste vi ili neko vama blizak platili otkup za život?
Ne, hvala Bogu.

Koje je vaše lično postignuće tokom opsade?
Uspio ostati čovjek.

Jeste li imali kućnog ljubimca i kako ste ga hranili?
Jedan mali period imao sam psa, zajedno sa svojim prijateljem, držali smo ga u našoj bazi i svi smo ga hranili.

Možete li opisati “porodični ekonomski lanac”?
Ne, to je tajna.

Koliko ste kilograma izgubili tokom opsade?
Šesnaest, sa 75 na 59.

Da li ste ikada dali intervju stranim novinarima?
Jednom BBC-iu i jednoj iranskoj TV.

Jeste li imali specijalnu odjeću za trčanje pod snajperima?
Ukoliko je dobar snajperista ne pomaže ni specijalna odjeća.

Da li ste ikada prošli kroz tunel?
Kao što sam već naveo, prolazio sam kroz tunel i to više puta. Bilo je bajno, jedinstven osjećaj, romantično, puno skrivenog erotskog naboja, pogotovo kada udarim glavom u željezni stub ili padnem u blato. I danas kada se sjetim krenu mi suze na oči.