ANKETA OPSTANKA 1992-1996
Opsada Sarajeva (92-96)

GODIŠTE: 1959.
ZANIMANJE: Socijalni radnik
POL: Ženski
KVART: Buća potok

Imate li iskustvo sa uličnim barikadama koje su, u martu 1992, podigli pripadnici SDS-a i da li ste ih rušili?
Da, bila sam blokirana, a srušila ih nisam niti sam pokušala.

Imate li iskustvo sa uličnim barikadama koje su, u aprilu 1992, podigli pripadnici SDS-a i da li ste ih rušili?
------------

Po vašem iskustvu, kakva je bila uloga JNA u Sarajevu u martu, aprilu, maju 1992?
Da, vidjela sam kada su se povlačili i kada su dolazili na Žuč i pucali po naselju Buća Potok, autoputu, neboderu… Jednostavno, u prvih par mjeseci nisam smjela mrdnuti od njih, jer su mi bili iznad kuće.

Da li ste bili protjerani, granatirani ili ste napustili mjesto stanovanja u vrijeme opsade?
Ne, mada sam granatirana.

Po vašem iskustvu, šta nam možete reći o kriminalu u gradu u vrijeme opsade?
S obzirom da sam odmaknuta od grada nisam bila u prilici ništa vidjeti, a u našem naselju nije bilo prodavnica.

Ko je, po vama, heroj odbrane grada?
Safet Zajko, Safet Isović.

Kako ste došli do radne obaveze, pasoša i/ili akreditacije?
Radnu obavezu sam imala kao povjerenik Mjesne zajednice od početka do kraja rata.

Uloga medija u opsadi? Uloga glasina u opsadi?
Sve sam slušala, ali vjerovala sam RTVBiH, a glasinama nisam vjerovala.

Šta ste radili u slobodno vrijeme?
Čitala, plijevila baštu…

Čim ste se bavili u vrijeme opsade?
Već sam odgovorila na to pitanje.

Kako ste se kretali po gradu?
Kretala sam se pješke, radi nabavke namirnica, posjeta itd. To je bilo strašno daleko, daleko.

Opstanak – kako ste dolazili do vode, struje, cigareta…
Vodu iz bunara, a poslije iz cisterne, struje nismo imali, ložili smo drva (sjekli voćke iz bašte), cigarete sam kupovala, a i muž je dobivao u vojsci.

Da li ste napuštali grad tokom opsade?
Ne.

Imate li neki svoj pronalazak za opstanak?
Ništa posebno.

Da li ste vi ili neko vama blizak napustili grad konvojem?
Ne.

Snajperi u gradu – kakvo je vaše iskustvo?
-----------

Opišite vaše sklonište/podrum?
Podrum je bio hladan, vlažan, bez ikakve izolacije. Išla sam samo po potrebi, kada su jača granatiranja.

Jeste li pohađali događaje iz kulture u gradu ili ste organizovali događaje u hodnicima vaših zgrada?
Ne.

Kako ste slali poruke, telefonirali i/ili primali pakete?
Poruke preko Crvenog krsta, radio-amatera i Radio BiH, a pakete preko Adre.

Koji je bio najvažniji događaj u vašem kvartu tokom opsade?
Ništa posebno, osim što je u našem kvartu bilo glavno groblje i bilo je stravično gledati kada povlače leševe i sahranjuju ih.

Kakvo je vaše iskustvo sa UNPROFOR-om i UNHCR-om tokom opsade?
-------------

Kako ste studirali? Kako ste išli u školu/fakultet? Kako ste zabavljali svoju djecu?
-------------

Da li ste bili ranjeni ili blizu smrti?
Ne, hvala Bogu.

Da li ste vi ili neko vama blizak platili otkup za život?
Ne.

Koje je vaše lično postignuće tokom opsade?
Ništa specijalno, mada sam uvijek bila na nogama da pomognem ljudima.

Jeste li imali kućnog ljubimca i kako ste ga hranili?
Da, imala sam 8 koza, jele su u bašti. Vremenom smo ih klali i prodavali, hranili se njima, koristili ih, jednostavno su nas izdržavale.

Možete li opisati “porodični ekonomski lanac”?
Muž cigare iz vojske, humanitarna pomoć, pokoji paket, bašta, koze…

Koliko ste kilograma izgubili tokom opsade?
Oko 30 kg.

Da li ste ikada dali intervju stranim novinarima?
Ne.

Jeste li imali specijalnu odjeću za trčanje pod snajperima?
Tene i pantalone.

Da li ste ikada prošli kroz tunel?
Ne.