ANKETA OPSTANKA 1992-1996
Opsada Sarajeva (92-96)

GODIŠTE: 1946.
ZANIMANJE: Službenik
POL: Ženski
KVART: Ciglane

Imate li iskustvo sa uličnim barikadama koje su, u martu 1992, podigli pripadnici SDS-a i da li ste ih rušili?
Ne.

Imate li iskustvo sa uličnim barikadama koje su, u aprilu 1992, podigli pripadnici SDS-a i da li ste ih rušili?
Ne.

Po vašem iskustvu, kakva je bila uloga JNA u Sarajevu u martu, aprilu, maju 1992?
Nisam lično ništa vidjela.

Da li ste bili protjerani, granatirani ili ste napustili mjesto stanovanja u vrijeme opsade?
Ne.

Po vašem iskustvu, šta nam možete reći o kriminalu u gradu u vrijeme opsade?
Ništa nisam vidjela.

Ko je, po vama, heroj odbrane grada?
Juka.

Kako ste došli do radne obaveze, pasoša i/ili akreditacije?
Nisam prestajala raditi u ratu.

Uloga medija u opsadi? Uloga glasina u opsadi?
Slušala sam Radio Zid i vjerovala sam im, kao i Radiju 99, a nasjedala sam i na glasine.

Šta ste radili u slobodno vrijeme?
Razmišljala kako ću se djeci snaći za drva i hranu, čitala.

Čim ste se bavili u vrijeme opsade?
Radim kao službenik u TP Marketima, to je firma koja se bavi trgovinom.

Kako ste se kretali po gradu?
Kretala sam se da bih otišla na posao i da bih nabavila hranu, sve pješke.

Opstanak – kako ste dolazili do vode, struje, cigareta…
Po vodu su išla djeca na Pivaru, struje sam imala jer sam je krala od prioriteta, grijanje sam imala jer sam ložila sve što sam imala, cigarete sam mijenjala za hranu.

Da li ste napuštali grad tokom opsade?
Ne.

Imate li neki svoj pronalazak za opstanak?
Nisam imala ličnih izuma, mada mi je u kući sve bilo improvizovano.

Da li ste vi ili neko vama blizak napustili grad konvojem?
Ne.

Snajperi u gradu – kakvo je vaše iskustvo?
Nemam nekog posebnog iskustva sa njima.

Opišite vaše sklonište/podrum?
Nisam imala podrum, ali sam imala jednu prostoriju bez prozora koja je služila kao šupa i tu smo se sklanjali.

Jeste li pohađali događaje iz kulture u gradu ili ste organizovali događaje u hodnicima vaših zgrada?
1994. sam išla u Narodno pozorište, a 1995. i u Kamerni teatar.

Kako ste slali poruke, telefonirali i/ili primali pakete?
Preko Crvenog krsta i Adre.

Koji je bio najvažniji događaj u vašem kvartu tokom opsade?
1994. je pala navodeća granata na mjesto gdje smo sipali vodu, srećom nije eksplodirala.

Kakvo je vaše iskustvo sa UNPROFOR-om i UNHCR-om tokom opsade?
Nisam imala ništa sa njima.

Kako ste studirali? Kako ste išli u školu/fakultet? Kako ste zabavljali svoju djecu?
----------

Da li ste bili ranjeni ili blizu smrti?
Ranjena nisam, mada sam 1993. bila u smrtnoj opasnosti kada sam jedan dan na balkonu zapalila veliku vatru da napravim ručak. Tada su me vidjeli sa Mrkovića i gađali, granata je, srećom, pala pored i zabila se u zemlju tako da mi nije ništa bilo, ali me je detonacija odbacila.

Da li ste vi ili neko vama blizak platili otkup za život?
Ne.

Koje je vaše lično postignuće tokom opsade?
Nemam nikakvih podviga.

Jeste li imali kućnog ljubimca i kako ste ga hranili?
Da, psa, jeo je sve, hljeba, konzerve, nekada sam znala njemu dati, a ja nisam jela. Poslije rata sam ga dala prijateljima jer se nisam mogla o njemu brinuti zbog obaveza.

Možete li opisati “porodični ekonomski lanac”?
Živim i živjela sam sama sa kćerkom, tako da sam se sama snalazila.

Koliko ste kilograma izgubili tokom opsade?
6-7 kg, ishrana je bila neredovna.

Da li ste ikada dali intervju stranim novinarima?
Ne.

Jeste li imali specijalnu odjeću za trčanje pod snajperima?
Farmerke i tene.

Da li ste ikada prošli kroz tunel?
Ne.