ANKETA OPSTANKA 1992-1996
Opsada Sarajeva (92-96)

GODIŠTE: 1950.
ZANIMANJE: Medicinska sestra
POL: Ženski
KVART: Koševsko brdo

Imate li iskustvo sa uličnim barikadama koje su, u martu 1992, podigli pripadnici SDS-a i da li ste ih rušili?
Da, nisam ih rušila.

Imate li iskustvo sa uličnim barikadama koje su, u aprilu 1992, podigli pripadnici SDS-a i da li ste ih rušili?
Da, išla sam na demonstracije i umalo nisam poginula od snajperista koji su pucali na mene unatoč tome što mi je kćerka bila u naručju.

Po vašem iskustvu, kakva je bila uloga JNA u Sarajevu u martu, aprilu, maju 1992?
Nemam ličnog iskustva.

Da li ste bili protjerani, granatirani ili ste napustili mjesto stanovanja u vrijeme opsade?
Ne.

Po vašem iskustvu, šta nam možete reći o kriminalu u gradu u vrijeme opsade?
Ništa nisam vidjela.

Ko je, po vama, heroj odbrane grada?
Heroji su sarajevska raja.

Kako ste došli do radne obaveze, pasoša i/ili akreditacije?
Nisam prekidala rad u firmi.

Uloga medija u opsadi? Uloga glasina u opsadi?
Kada sam bila u mogućnosti slušala sam naše vijesti i djelimično im vjerovala. Na glasine se nisam obazirala.

Šta ste radili u slobodno vrijeme?
Svo slobodno vrijeme sam provodila s kćerkom.

Čim ste se bavili u vrijeme opsade?
Na početku rata smo sklanjali proizvode i mašine u sklonište da bi ih sačuvali od oštećenja i granata. Inače, firma se bavi proizvodnjom lijekova i medicinskog materijala. Kada smo zaštitili mašine, naizmjenično smo dežurali u firmi a inače svi su sve radili.

Kako ste se kretali po gradu?
Po gradu sam se kretala maltene trčeći, zbog vode, hrane i drva.

Opstanak – kako ste dolazili do vode, struje, cigareta…
Vodu donosila s Pivare i Pionirske, drva kupila po parkovima, to su uglavnom bile grančice ili šišarke, hrana humanitarna, a kandilo umjesto svjetla. Jednu cigaru je pušilo nas petero.

Da li ste napuštali grad tokom opsade?
Iz grada nisam izlazila.

Imate li neki svoj pronalazak za opstanak?
Sušila sam list podbjela i pušila ga umjesto cigara.

Da li ste vi ili neko vama blizak napustili grad konvojem?
Ne.

Snajperi u gradu – kakvo je vaše iskustvo?
Nemam ličnog iskustva.

Opišite vaše sklonište/podrum?
Silazila sam u veš-kuhinju i tu se krila od granatiranja. Bilo je strahovito vlažno i puno pacova. Zadržavala sam se što sam mogla kraće.

Jeste li pohađali događaje iz kulture u gradu ili ste organizovali događaje u hodnicima vaših zgrada?
Ne.

Kako ste slali poruke, telefonirali i/ili primali pakete?
Ništa nisam slala ni primala.

Koji je bio najvažniji događaj u vašem kvartu tokom opsade?
Kada je Nato gađao četnike.

Kakvo je vaše iskustvo sa UNPROFOR-om i UNHCR-om tokom opsade?
Nemam iskustva.

Kako ste studirali? Kako ste išli u školu/fakultet? Kako ste zabavljali svoju djecu?
Kćerki sam pričala priče i učila je pjesmice.

Da li ste bili ranjeni ili blizu smrti?
Ne.

Da li ste vi ili neko vama blizak platili otkup za život?
Ne.

Koje je vaše lično postignuće tokom opsade?
Nemam ličnog podviga.

Jeste li imali kućnog ljubimca i kako ste ga hranili?
Imala sam kanarinca, ali je uginuo od hladnoće.

Možete li opisati “porodični ekonomski lanac”?
Primanja nisam imala i živjela sam od humanitarne pomoći. Ponekada sam mijenjala konzervu za cigare.

Koliko ste kilograma izgubili tokom opsade?
Hrane sam imala vrlo malo, 1-2 obroka, a smršala sam 20 kg.

Da li ste ikada dali intervju stranim novinarima?
Jednom sam dala intervju BBC-u.

Jeste li imali specijalnu odjeću za trčanje pod snajperima?
Nosila sam farmerke i tene ili ravne cipele.

Da li ste ikada prošli kroz tunel?
Kroz tunel nisam prolazila.