ANKETA OPSTANKA 1992-1996
Opsada Sarajeva (92-96)

GODIŠTE: 1952.
ZANIMANJE: Penzioner
POL: Ženski
KVART: Breka

Imate li iskustvo sa uličnim barikadama koje su, u martu 1992, podigli pripadnici SDS-a i da li ste ih rušili?
Ne.

Imate li iskustvo sa uličnim barikadama koje su, u aprilu 1992, podigli pripadnici SDS-a i da li ste ih rušili?
Ne.

Po vašem iskustvu, kakva je bila uloga JNA u Sarajevu u martu, aprilu, maju 1992?
Gledala sam iseljenje iz kasarne Maršal Tito.

Da li ste bili protjerani, granatirani ili ste napustili mjesto stanovanja u vrijeme opsade?
Da. Protjerana sam iz Goražda 1992, došli smo ovamo goraždanskim autobusima.

Po vašem iskustvu, šta nam možete reći o kriminalu u gradu u vrijeme opsade?
Ispod mog stana bila je prodavnica Elektronike. Došao je čovjek i počeo krasti stvari. Došao je drugi komšija i zatvorio prvog dok nije došla policija.

Ko je, po vama, heroj odbrane grada?
Caco.

Kako ste došli do radne obaveze, pasoša i/ili akreditacije?
---------

Uloga medija u opsadi? Uloga glasina u opsadi?
RTV BiH, i sve što su javljali, vjerovala sam.

Šta ste radili u slobodno vrijeme?
Igrala karte, i zabavljala djecu u skloništu.

Čim ste se bavili u vrijeme opsade?
---------

Kako ste se kretali po gradu?
Išla sam po vodu, pješke.

Opstanak – kako ste dolazili do vode, struje, cigareta…
Po vodu sam išla na bunar na staru Breku. Moja sestra je lagala da ima bebu, pa su je puštali preko reda, struju krala iz Štaba, grijanje na plin, kad ga nije bilo na struju, cigarete – pušili smo “Moravu” iz 1964, neka žena donijela u velikim količinama.

Da li ste napuštali grad tokom opsade?
------------

Imate li neki svoj pronalazak za opstanak?
Pravila sam šampon od kabaša i koprive, to se pomiješa i prokuha dok se ne dobije gusta smjesa.

Da li ste vi ili neko vama blizak napustili grad konvojem?
Ne.

Snajperi u gradu – kakvo je vaše iskustvo?
Uhvatili su snajperistu u stanu na Breci, koji je pogodio starog dedu. Doveli su ga pred sklonište i izmlatili ga.

Opišite vaše sklonište/podrum?
Atomsko sklonište podijeljeno na 4 dijela, u prvom dijelu djeca, u drugom mladi, a u ostala dva stariji ljudi. Da bi bila struja morao se vintati agregat, svako po malo. Od 15 god. pa nadalje dežuralo se ispred skloništa.

Jeste li pohađali događaje iz kulture u gradu ili ste organizovali događaje u hodnicima vaših zgrada?
Da, priredbe po haustorima, djeca lijepili crteže na zidove, svirali gitaru itd.

Kako ste slali poruke, telefonirali i/ili primali pakete?
Preko Crvenog krsta poruke, telefonirala i primala pakete nikako.

Koji je bio najvažniji događaj u vašem kvartu tokom opsade?
Stajali smo na vratima skloništa nas desetak, pala je granata i ranila sve koji su tu stajali.

Kakvo je vaše iskustvo sa UNPROFOR-om i UNHCR-om tokom opsade?
-----------

Kako ste studirali? Kako ste išli u školu/fakultet? Kako ste zabavljali svoju djecu?
U skloništu je bila škola, a djecu sam zabavljala tako što sam ja bila učiteljica a oni učenici.

Da li ste bili ranjeni ili blizu smrti?
Bila sam blizu smrti na Markalama. Imala sam predosjećaj. Stajala sam na mjestu gdje će pasti granata. Htjela sam kupiti mlijeko, pa sam željela otići, i kad sam se malo odmakla granata je pala.

Da li ste vi ili neko vama blizak platili otkup za život?
-------------

Koje je vaše lično postignuće tokom opsade?
Bez obzira na moje površno znanje davala prvu pomoć.

Jeste li imali kućnog ljubimca i kako ste ga hranili?
Papagaj, hranili smo ga njegovom hranom iz zalihe.

Možete li opisati “porodični ekonomski lanac”?
Tata cigare mijenjao za ostalu hranu, humanitarnu pomoć.

Koliko ste kilograma izgubili tokom opsade?
---------
U skloništu, nekoj engleskoj ekipi.

Da li ste ikada dali intervju stranim novinarima?
Ne.

Jeste li imali specijalnu odjeću za trčanje pod snajperima?
Trenerku.

Da li ste ikada prošli kroz tunel?
Ne.