ANKETA OPSTANKA 1992-1996
Opsada Sarajeva (92-96)

GODIŠTE: 1958.
ZANIMANJE: Električar
POL: Muški
KVART: Alipašino polje

Imate li iskustvo sa uličnim barikadama koje su, u martu 1992, podigli pripadnici SDS-a i da li ste ih rušili?
Bio sam zaustavljen na barikadi na Grbavici, jedan je imao čarapu na glavi, drugi bio normalno obučen i imao automatsku pušku.

Imate li iskustvo sa uličnim barikadama koje su, u aprilu 1992, podigli pripadnici SDS-a i da li ste ih rušili?
Ne.

Po vašem iskustvu, kakva je bila uloga JNA u Sarajevu u martu, aprilu, maju 1992?
Ne.

Da li ste bili protjerani, granatirani ili ste napustili mjesto stanovanja u vrijeme opsade?
Granatiran stan na Mejtašu, te sam morao preseliti na Alipašino Polje.

Po vašem iskustvu, šta nam možete reći o kriminalu u gradu u vrijeme opsade?
Gledao sam pljačkanje samoposluge od strane naroda.

Ko je, po vama, heroj odbrane grada?
Juka i Caco jer su organizovali odbranu.

Kako ste došli do radne obaveze, pasoša i/ili akreditacije?
Imao akreditaciju kao pripadnik TO.

Uloga medija u opsadi? Uloga glasina u opsadi?
Ne vjerujem ni jednom mediju ni glasinama.

Šta ste radili u slobodno vrijeme?
Uglavnom igrao karata i čitao knjige.

Čim ste se bavili u vrijeme opsade?
Bio sam vojnik.

Kako ste se kretali po gradu?
Uglavnom sam se kretao odlazeći na liniju. Na liniju sam išao, odnosno prolazio mjesta gdje su snajperi djelovali. Vremenski put do borbenog mjesta je trajao 2 sata. Iz samog izlaska iz grada išao sam tranšejom, tačnije pored zgrade Studentskog doma i “Oslobođenja”. Gradskog prevoza nije bilo.

Opstanak – kako ste dolazili do vode, struje, cigareta…
Što se tiče opstanka prvi potez što sam prestao pušiti, a cigarete su bile jedini izvor finansiranja za vojnika. Cigaretama sam vršio robnu razmjenu. Ogrijev sam koristio: drva, koja sam nalazio na liniji razgraničenja.

Da li ste napuštali grad tokom opsade?
Iz grada sam izlazio kada sam išao na razna ratišta. Svaki izlaz iz grada bio je izlaz kroz tunel. Kao jedina solucija. Pri povratku sam nešto kupio za preživljavanje jer su cijene na drugoj strani bile povoljnije do pet puta.

Imate li neki svoj pronalazak za opstanak?
Kolica za vodu, peć na čvrsta goriva itd.

Da li ste vi ili neko vama blizak napustili grad konvojem?
Ne.

Snajperi u gradu – kakvo je vaše iskustvo?
Prilikom dežuranja u haustorima pričalo se kako je uhvaćen snajperista kome se zna i ime, i u nekim susjednim ulazima u stanovima nađeno oružje.

Opišite vaše sklonište/podrum?
Nisam odlazio u podrum jer je podrum bio neuslovan.

Jeste li pohađali događaje iz kulture u gradu ili ste organizovali događaje u hodnicima vaših zgrada?
Ne.

Kako ste slali poruke, telefonirali i/ili primali pakete?
Pošto sam bio radio-amater mogao sam komunicirati sa vanjskim svijetom. Uspostavljao sam mnoge pokidane veze, što mi je pričinjavalo veliko zadovoljstvo. Za mene je ovaj vid komunikacije bio jedna velika relaksacija. Pakete sam dobivao preko raznih humanitarnih organizacija.

Koji je bio najvažniji događaj u vašem kvartu tokom opsade?
Jedan od događaja je kada je Civilna zaštita obezbijedila dotok vode u sklonište, gdje je dnevno od 3-4 hiljade ljudi bezbjedno sipalo vodu.

Kakvo je vaše iskustvo sa UNPROFOR-om i UNHCR-om tokom opsade?
Ne.

Kako ste studirali? Kako ste išli u školu/fakultet? Kako ste zabavljali svoju djecu?
Ne.

Da li ste bili ranjeni ili blizu smrti?
Kada je pala kumulativna bomba 50 m vazdušne linije u zgradu i koja je oštetila 6 stanova, uništila je dva sprata. U datom momentu sam ulazio u haustor. Jaka detonacija je izbijala štokove od prozora.

Da li ste vi ili neko vama blizak platili otkup za život?
Za brata sam otkupljivao na neki način život. Naime, pošto mi je brat živio u kvartu koji je odmah okupiran i isti dan bio je zarobljen kao Musliman. Obzirom da je bio u zarobljeništvu, morao sam kontaktirati sa suprotnom stranom radio-vezom i tako sam saznao za njegovu sudbinu. Ovaj sam slučaj prijavio Međunarodnom Crvenom krstu koji su otišli na lice mjesta i stavili ga na spisak za razmjenu. Zahvaljujući mojoj upornosti i Crvenom krstu, oslobođen je poslije 9 mjeseci.

Koje je vaše lično postignuće tokom opsade?
Najveći podvig mi je spašavanje brata i njegove porodice. Kao i spajanje mnogobrojnih porodica putem radio-veze.

Jeste li imali kućnog ljubimca i kako ste ga hranili?
Ne.

Možete li opisati “porodični ekonomski lanac”?
Familijarno smo se snalazili na taj način što smo višak sredstava (minimalnih) dijelili jedni s drugim, a pakete koje sam dobivao davao sam roditeljima.

Koliko ste kilograma izgubili tokom opsade?
Uz minimalnu količinu hrane koju smo dnevno trošili bio sam zdrav, smršao sam 15 kg.

Da li ste ikada dali intervju stranim novinarima?
Ne.

Jeste li imali specijalnu odjeću za trčanje pod snajperima?
Na liniju sam išao 2 godine sa svojom skromnom civilnom odjećom, uglavnom u poderanim patikama, gdje su mi noge bile mokre po 48 sati.

Da li ste ikada prošli kroz tunel?
Kroz tunel sam prošao 50 puta, pod raznim okolnostima. Putovanje je bilo veoma naporno još pod teretom u prosjeku 30 kg. Dužina je bila cca 700 m. Najpogodiniji stav za prolaz kroz tunel je u sagetom položaju sa teretom. U više prilika tunel je bio pod vodom visine vodenog stuba do 60 cm. Tunelom je jedini ulaz hrane bilo za Sarajevo, gdje se čekalo u redu i po 24 sata.