Metodologija

Sve one koji posmatraju, uočavaju, upućuju i objašnjavaju mogućnost masovnog uticaja čini svojevrsnom elitom. Ali pogrešnim metodama i nečistim porivima masovni uticaj vremenom može izazvati katastrofalne posljedice. FAMA, prva nezavisna multimedijalna kompanija u bivšoj Jugoslaviji, osnovana je s punom sviješću o osjetljivosti područja u koje ulazimo. Na početku raspada Jugoslavije znali smo da će dokumenati svih vrsta i formata ostati da odlučuju o sudbinama onovremenih i svih budućih generacija. Stoga smo, slijedeći lične principe, odlučili da koristimo metodologiju činjenica, govorne istorije, dokumentovanog dokumenta. Zahvaljujući jedinstvenom talentu za uvid u veliku sliku, razvili smo metodu koja u nekoliko faza omogućuje da se 'očigledno učini vidljivim'.

Faza 1
Uvid. Događaje posmatrati otvorenog uma, s pozicije posmatrača a ne učesnika, registrovati postojeće elemente posmatranog fenomena i potom ih uvezati, uočiti rane znake nastajućeg dominantnog trenda koji će pokrenuti novi proces uzroka i posljedica.

Faza 2
Govorna istorija. Istraživanje nastaviti putem govorne istorije: svaki učesnik posmatranog događaja govori o onom dijelu u kom je sam učestvovao, ne dajući komentare u vezi s drugim učesnicima. Postojeći elementi se snimaju u foto/video formatu.

Faza 3
Strukturiranje istraživanja. Utvrđene činjenice i dokumentovane dokumente o određenom događaju, periodu ili fenomenu složiti u adekvatnu strukturu kojom se znanje o tom događaju, periodu ili fenomenu publici prenosi u njima prihvatljivom formatu. Izostaviti svako upućivanje na zaključak. Čitaocu, gledaocu, učeniku, istraživaču... prepušta se da sami izvode zaključke na osnovu datog formata.

Faza 4
Formatiranje istraživanja. Strukturu pretvoriti u popularni format za masovnu upotrebu (mape, albumi, filmovi, enciklopedija).

Faza 5
Kreiranje edukacijskog paketa. Izučavanje perioda 1991.-1999. je naš jedini prilog njegovom tumačenju: formirali smo edukacijski paket čiji pojedini dijelovi služe za različite stepene edukacije.

Govorna istorija: opsada Sarajeva 1992.-1996., video

Govorna istorija je metodologija očuvanja istine o predmetu našeg istraživanja kroz dokumentovanje iskustava neposrednih učesnika ovih događaja. Metodologija je podrazumijevala formiranje platforme događanja u gradu pod opsadom, dan po dan od 1992. do 1996. Događaji u spoljnjem svijetu uvršteni su ukoliko su uticali na živote građana Sarajeva. Ova platforma – hronologija opsade – obuhvata podatke o humanitarnoj pomoći, ručno pravljenim pećima, bolnici, pozorišnim predstavama, eksplozijama granata, djelovanju UNPROFOR-a, transportu, receptima, praznicima, traženju vode, opasnim zonama... od početka do kraja opsade. Postavka platforme događaja omogućila je identifikaciju njihovih učesnika, čije smo sjećanja na ta iskustva zabilježili. Govorna istorija je kasnije za svrhu edukacije formatirana različitim metodama.

O projektu

Govorna istorija bazirana je na Hronologiji opsade (mart 1992.-mart 1996.) i predstavlja najkompleksniji pregled najduže opsade u modernoj istoriji čovječanstva. To je kolekcija inspirativnih emotivnih svjedočanstava o ljudskoj borbi za opstanak pod četverogodišnjim strateški planiranim terorom.

Fenomen opsade se istražuje dan po dan, s različitih aspekata: istorijskog, antropološkog, političkog, vojnog, egzistencijalnog, kulturološkog, sociološkog, edukacijskog, pravnog, filozofskog, medijskog, medicinskog, psihološkog, ekonomskog, mentalnog, humanitarnog, vjerskog, spiritualnog, s aspekta ljudskih prava i ratnih zločina. Time se daje cjeloviti prikaz događaja kroz živo oslikavanje prošlosti, što je u istorijskim knjigama i dokumentima teško postići.

Tokom tog procesa obrađene su brojne teme opstanka kroz iskustva građana Sarajeva različitih socio-ekonomsko-profesionalno-etničkih opredjeljenja. Od običnih građana, bivših i tadašnjih političara, domaćica, ljekara, djece, pekara, policajaca, generala, advokata, umjetnika, grobara, vojnika, staraca, novinara, izbjeglica, prevodilaca, glumaca, diplomata, muzičara, vozača, reditelja, pisaca…

Oni su preživjeli opsadu i iznose sjećanja i iskustva o masakrima, prekidima vatre, gladi, nedostatku vode, struje, grijanja, o umjetničkim i događajima iz kulture, bankama, baštama za preživljavanje, političkim pregovorima, školama, o sahranama, konvojima, bolnicama, snajperima, granatama, o tunelu kao jedinom izlazu i ulazu u grad…

Opsada Sarajeva je kroz projekat arhiviranja prikazala novi i kredibilan metod istraživanja istorije. Proces arhiviranja svjedočanstava o periodu 1992-1996. pokrenuli smo godinu i po dana nakon okončanja opsade, što je neobično važno za arhiviranje autentičnih sjećanja jer ljudi mijenjaju mišljenje s promjenom npr. političke pozicije, a sjećanja blijede.

Originalni projekat-dokument je nastao u formi video-svjedočenja u trajanju od 50 sati (30 sati materijala je obrađeno), zajedno sa specijalno formatiranim tekstom u posebnim fajlovima i bazom podataka za pretraživanje na CD-u, što je pretraživanje i edukaciju učinilo interaktivnom i efektnom. Ovo je jedinstvena mogućnost da veliki broj ljudi sadržaj projekta integrira u edukaciju/istraživanje o fenomenu koji je obilježio svijet na pragu 21. vijeka.

Svi navedeni faktori su kasnije pokazali da je u stvaranju vrijednih priloga tumačenju i učenju o periodu 1991.-1999. u bivšoj Jugoslaviji ovaj metod ključ dokumentovanja događaja. Osim za lokalnu i globalnu edukaciju, ovaj projekat se takođe pokazuje vrijednim prilogom procesu istine i pomirenja, kao i procesu demokratizacije našeg poslijeratnog društva.