'UMIJEĆE ŽIVLJENJA' (TV-TALK SHOW)


Žanr
Političko-zabavni program
Godina produkcije
1990. – 1991.
Mjesto produkcije
Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Format
Prva nezavisna medijska produkcija političko-zabavnog programa koju su prenosile TV-stanice širom bivše Jugoslavije.
Jezik
bosanski / hrvatski / srpski
NB
Trenutno ne postoji prevod niti titlovi na engleskom jeziku.
Tema
Analiza političke, ekonomske i društvene situacije u bivšoj Jugoslaviji
Period istraživanja
1990. – 1991.
Pokrivenost programom
(Bivša) Jugoslavija – emitovanje iz više RTV stanica
Koncept
Tri poznata novinara/voditelja intervjuiraju tri visoko pozicionirana gosta (predsjednici, političari, donositelji odluka, intelektualci, novinari i poslovni ljudi) na pozornici pred publikom, TV-program uživo.
Broj sezona
1
Broj epizoda
8
Trajanje epizode
60-75 min
Napomena
Prva epizoda je izgubljena tokom opsade Sarajeva. U toj epizodi su gostovali Nijaz Duraković, Alija Izetbegović i Srđa Popović. Sedma epizoda trenutno nije dostupna – u toj epizodi su gostovali Branko Horvat, Stjepan Kljujić i Dušan Mitević
PRODUKCIJA
FAMA

FAMA TIM

Izvršni producenti
Suada Kapić, Neven Popović
Novinari / voditelji
Dragan Babić, Mirjana Bobić-Mojsilović i Aleksandar Tijanić
Saradnik
Strajo Krsmanović
Scenografija
Izeta Građević
Autorska prava
© FAMA International

Metodologija

Sve one koji posmatraju, uočavaju, upućuju i objašnjavaju mogućnost masovnog uticaja čini svojevrsnom elitom. Ali pogrešnim metodama i nečistim porivima masovni uticaj vremenom može izazvati katastrofalne posljedice. FAMA, prva nezavisna multimedijalna kompanija u bivšoj Jugoslaviji, osnovana je s punom sviješću o osjetljivosti područja u koje ulazimo. Na početku raspada Jugoslavije znali smo da će dokumenati svih vrsta i formata ostati da odlučuju o sudbinama onovremenih i svih budućih generacija. Stoga smo, slijedeći lične principe, odlučili da koristimo metodologiju činjenica, govorne istorije, dokumentovanog dokumenta. Zahvaljujući jedinstvenom talentu za uvid u veliku sliku, razvili smo metodu koja u nekoliko faza omogućuje da se 'očigledno učini vidljivim'.

Faza 1
Uvid. Događaje posmatrati otvorenog uma, s pozicije posmatrača a ne učesnika, registrovati postojeće elemente posmatranog fenomena i potom ih uvezati, uočiti rane znake nastajućeg dominantnog trenda koji će pokrenuti novi proces uzroka i posljedica.

Faza 2
Govorna istorija. Istraživanje nastaviti putem govorne istorije: svaki učesnik posmatranog događaja govori o onom dijelu u kom je sam učestvovao, ne dajući komentare u vezi s drugim učesnicima. Postojeći elementi se snimaju u foto/video formatu.

Faza 3
Strukturiranje istraživanja. Utvrđene činjenice i dokumentovane dokumente o određenom događaju, periodu ili fenomenu složiti u adekvatnu strukturu kojom se znanje o tom događaju, periodu ili fenomenu publici prenosi u njima prihvatljivom formatu. Izostaviti svako upućivanje na zaključak. Čitaocu, gledaocu, učeniku, istraživaču... prepušta se da sami izvode zaključke na osnovu datog formata.

Faza 4
Formatiranje istraživanja. Strukturu pretvoriti u popularni format za masovnu upotrebu (mape, albumi, filmovi, enciklopedija).

Faza 5
Kreiranje edukacijskog paketa. Izučavanje perioda 1991.-1999. je naš jedini prilog njegovom tumačenju: formirali smo edukacijski paket čiji pojedini dijelovi služe za različite stepene edukacije.

'Umijeće življenja' (TV-talk show)

Nakon perioda komunizma i kontrolisanih i cenzurisanih medija, prvi smo uveli slobodni govor, necenzurisana pitanja, smijeh na račun politike i političara. Otvarali smo opasna pitanja postavljajući ih onima koji donose odluke i, kao što će se u slučaju nekih od njih kasnije ispostaviti, pripremaju rat.

O projektu

Lista epizoda i gostiju:

• Epizoda #1 - gosti: Nijaz Duraković, Alija Izetbegović, i Srđa Popović
• Epizoda #2 - gosti: Stipe Mesić, Radovan Karadžić i Stipe Šuvar
• Epizoda #3 - gosti: Ivan Zvonimir Čičak, Milovan Đilas i Vasil Tupurkovski
• Epizoda #4 - gosti: Stevan Mirković, Momir Bulatović i Vuk Drašković
• Epizoda #5 - gosti: Bogić Bogićević, Vane Ivanović i Slaven Letica
• Epizoda #6 - gosti: Jovan Rašković, Rasim Kadić i Dragoljub Mićunović
• Epizoda #7 - gosti: Branko Horvat, Stjepan Kljujić i Dušan Mitević
• Epizoda #8 - gosti: Vladimir Velebit, Jovo Kapičić i Ljupčo Georgievski

O EMISIJI KOJA JE TRESLA JUGOSLAVIJU U PREDVEČERJE RATA, ZA "VREME" GOVORE MIRJANA BOBIĆ-MOJSILOVIĆ, SUADA KAPIĆ, ALEKSANDAR TIJANIĆ I DRAGAN BABIĆ (29.11.2009)

Na pozorišnoj sceni su Stjepan Mesić, Radovan Karadžić i Stipe Šuvar. Pored Mesića sjedi Aleksandar Tijanić, do Karadžića je Dragan Babić, pored Šuvara Mirjana Bobić-Mojsilović. Atmosfera je opuštena, svi se često smiju, jedino Stipe Šuvar djeluje pomalo zabrinuto. Smijehom i aplauzima razgovor prekida i publika koja je pozorišnu salu ispunila do posljednjeg mjesta, mnogi stoje. Karadžić priča o Jugoslaviji, Mesić o miru. "Neće biti nikakvog rata, to su vam sve priče za malu djecu", govori Stipe Mesić uz osmijeh Aleksandru Tijaniću.

Ovaj nadrealni prizor od koga danas zastaje knedla u grlu (a može se pogledati i na YouTube), odigrava se u Akademiji scenskih umjetnosti Obala u Sarajevu. Februar je 1991. godine, u toku je snimanje jedne od epizoda emisije pod nazivom Umijeće življenja.

KAKO JE POČELO: Onima koji su u to doba bili previše mladi da bi ih zanimala politika ime ove emisije ne znači ništa. Kod onih drugih, koji su tada shvatali da im politika bukvalno određuje sudbinu, Umijeće življenja budi sjećanja na posljednje trenutke naizgled normalnog života, nakon čega su uslijedile godine užasa. I pored mora političkih tok-šoua koji su sve televizijske stanice u zemljama bivše Jugoslavije preplavili u godinama poslije te 1991., Umijeće življenja je u pamćenju mnogih zadržalo kultni status. Ideja za emisiju rodila se nakon promocije knjige Aleksandra Tijanića Šta će biti sa nama, krajem 1990. godine u Sarajevu. Po riječima učesnika promocije, iako je tema bila "smrtno ozbiljna", atmosfera u prepunoj dvorani je bila izvanredna, "kao pred rat". "Probali smo da ozbiljnu raspravu okrenemo na naš način, sa dosta otvorenosti, iz publike je provaljivao smeh, povremeno grčevit, histeričan, dobro raspoloženje i nada da možda ipak sve neće biti tako kao što sam kroz tu knjigu prikazivao. I to pitanje 'šta će biti s nama' je lebdelo, ali su ljudi bežali od toga", prisjeća se Aleksandar Tijanić. Promociji su, između ostalih, prisustvovali i Dragan Babić i rediteljka Suada Kapić, koja je nakon promocije izjavila da bi se mogao napraviti sjajan televizijski talk-show u kome bi Babić vodio razgovor s jednim, a Tijanić s drugim sagovornikom. "Onda smo kroz priču konstatovali da smo obojica suviše 'nabrušeni', on na jedan način, ja na drugi, i da nam fali treće lice, žensko. Neko je pomenuo Mirjanu, i tako smo složili taj trio", kaže Tijanić za "Vreme".

Dragan Babić smatra da kod tvoraca emisije nisu postojale nikakve 'istorijske namere'. "Nikome nije palo na pamet da pretresemo jugoslovensku politiku i vidimo hoće li biti rata i ko će koga ovde da kolje, nego smo rekli, hajde malo i da se zezamo, da malo uznemirimo ljude koji vladaju Jugoslavijom, da oni pričaju o umešnosti življenja tako što ćemo ih pitati kakav je njihov lični moral, da nam ne govore političke i istorijske floskule, već da pričamo kako žive kao ljudi, jedinke, građani", prisjeća se Babić. "Ali u ovoj zemlji posle deset minuta mora sve da se okrene na politiku. Kad je došao kraj, i kad se ta stvar žestoko zapalila, postalo je jasno da tu ni o kakvom privatnom životu govora ne može biti, nego da je to zaista bila jedna politička serija par ekselans."

Suada Kapić, rediteljka i producentica emisije, navodi da je tada povučeno nekoliko veoma modernih, za to vrijeme neočekivanih poteza. "Osnovali smo prvu privatnu, nezavisnu medijsku kompaniju, FAMA International. Uveli smo nezavisno novinarstvo, novinari su mogli sami da biraju teme i goste. Potpuna novost je bio i način finansiranja: sponzori u marketinškom bloku bili su preduzetnici koji su promovisali svoje privatne kompanije, a reklame smo sami snimali. Na taj način smo mogli obezbijediti odgovorno, necenzurisano, nezavisno novinarstvo", govori o počecima emisije Suada Kapić. "Gledaoce smo na veoma nježan način uvlačili u teške teme. Pokazali smo da politika i političari mogu da se gledaju relaksirano, kroz zabavu, a ne kroz smrtnu ozbiljnost kakva je vladala u komunizmu, a istovremeno smo ukazali na dramatične promjene u društvu."

FAMA je proizvodila emisiju, plaćala troškove opreme, ekipe, studija, honorara. Iako mnogi i danas misle da je emisiju radio JUTEL, čije je sjedište u to vrijeme bilo u Sarajevu, nadležna za emitovanje i reemitovanje bila je uprava RTV-a Sarajevo od koje je iznajmljivana oprema i koja je ustupala termin od 60 minuta.

Emitovane su po dvije epizode mjesečno, a prva početkom januara 1991. Dragan Babić kaže da se vrlo uspješnom pokazala medijska tehnika u kojoj troje potpuno različitih ljudi podijele sat na po dvadeset minuta i gotovo u potpunosti upravljaju svojim vremenom. "Nas troje smo toliko različiti da se dobijala jednosatna emisija u kojoj su postojala tri izbora, tri karaktera, skoro tri stava."

Umijeće življenja je snimano u pozorišnoj sali Obale koja je svaki put bila prepuna. Ulaznice, koje su ljudi smatrali privilegijom, nisu prodavane već dijeljene. "Ja to nikada u životu nisam video, to je bila javna tribina. U tom malom, slatkom pozorištu bilo je toliko sveta koji se tiskao, bilo je tu i jednostavne ljudske znatiželje da te ljude vide, da učestvuju u tome. Kada se setim koga smo sve dovodili… To je bio još jedan veliki razlog zašto je to bilo toliko zapaljivo. Mislim da ne preterujem ako kažem da je Sarajevo bilo toga gladno, mi jesmo došli iz Beograda, ali to je još uvek bila jugoslovenska emisija. Ja nemam bolje objašnjenje nego da je jugoslovenstvo umrlo u Sarajevu", priča Dragan Babić.

Gosti u emisijama su bili gotovo svi najvažniji akteri tadašnje političke scene u Jugoslaviji, poput Alije Izetbegovića, Stipe Mesića, Radovana Karadžića, Momira Bulatovića, Vasila Tupurkovskog, Jovana Raškovića, Stipe Šuvara, 'zvijezde u usponu' kao Vuk Drašković, Ljupčo Georgijevski, ali i političari stare garde poput Milovana Đilasa, generali Vladimir Velebit, Stevan Mirković, Jovo Kapičić…

Iza zavjese

Dragan Babić se sjeća da je bilo i neobičnih, uzbudljivih stvari za dokumentarnu istoriju pozadine događaja koji su okruživali ovu emisiju. "Neke od tih zanimljivih stvari, kao što biva često, zagase se u nekoj maloj neugodnosti. U jednom trenutku sam pitao Vladimira Velebita, čoveka koji je zaista mnogo znao, da li se Andrija Hebrang ubio na onaj neshvatljivi način, obesivši se kaišem za radijator, ili su ga ubili. Pored njega je sedeo Jovo Kapičić, koga je doveo Saša. Kada je Velebit mirno rekao da su ga ubili, puštene su reklame. Mi se na to pitanje nismo vratili, ali u toj pauzi je počeo razgovor između Velebita i Jove Kapičića koji je žestoko branio onu konstrukciju kako se Hebrang obesio, na šta je Velebit opet hladnokrvno odgovorio da je to koješta, da su njega ubili."

Svako od troje novinara imao je potpunu slobodu u biranju i predlaganju svog gosta, ali se po njihovom sjećanju nije desio nijedan slučaj sukoba oko izbora. Oni ističu da su do gostiju lako dolazili, da je gotovo svakome bilo jako stalo da se pojave u toj emisiji, "što je bilo zadivljujuće u to doba". Oni koji su odbili da dođu, poput Janeza Janše, bili su veoma rijetki.

Reakcije su bile sjajne, emisija je brzo stekla brojne poklonike. Iako je seriju moglo da vidi relativno malo gledalaca, transkripte su prenosile mnoge novine širom zemlje. "Nismo mogli u Sarajevu da platimo kafu, ručak ili večeru. Sedeo sam sa urednikom Oslobođenja Kemom Kurspahićem u kafani, i za nepunih pet minuta stiglo je i njemu i meni po 13 viskija jer su ih za nas naručili svi za okolnim stolovima, a konobar je morao da ih donese inače bi imao problem", priča Aleksandar Tijanić. "Ipak je postojao ne tako mali sloj ljudi koji su bili protiv rata. Ja sada ne govorim o jugoslovenstvu i Jugoslaviji, nego protiv načina na koji se zemlja raspala. Mnogo je truda uloženo u organizovanje rata, sa svih strana."

Tijanić smatra da je ova emisija bila neka vrsta preteče ili obrasca za nešto što kasnije nije nikada ponovljeno. "Nije bilo moguće ponoviti tu predratnu atmosferu, ogromnu upitanost, i jezik kojim smo mi govorili. Svi glavni republički mediji bili su za raspad Jugoslavije. JUTEL je bio za očuvanje postojeće Jugoslavije. Uspeh naše emisije je počivao na platformi da – sa Jugoslavijom ili bez Jugoslavije, svejedno nam je – ne sme da bude rata. Bili smo kao Radio Luksemburg na razglasu u kasarni."

Kada govori o gostima koji su na njega ostavili najjači utisak, uz napomenu da je prošlo mnogo godina i da odavno nije o tome razmišljao, Dragan Babić pominje Milovana Đilasa, Vladimira Velebita, ali kaže da je prvi koji mu pada na pamet Momir Bulatović. "On spada u one izvanredno vešte i glagoljive crnogorske političare koji imaju takav verbalni faktor koji nisu imali ni Makijaveli, ni Rišelje, ni Gebels. Način da jednu stvar obmotaju svojom veštinom, sintaksom, a da ne kažu skoro ništa. To je vrlo ljubazno i glatko pripovedanje, ali iz njega ne možete ništa da pročitate. Ono je zaštićeno."

Aleksandar Tijanić kaže da mu je nekoliko razgovora ostalo u dobroj uspomeni. "Rašković je bio fantastičan, kao i Đilas, general Mirković je bio odličan, Karadžić takođe, Mitević je bio briljantan, bio je gost posle 9. marta. Dok je pričao kako nije bilo represije prema novinarima, rekao sam mu da to nije istina, da je baš nama zabranio da radimo. 'To je tačno, još samo da ste bili džentlmen i da to sada niste rekli', mirno je odgovorio. Nije bilo neprijatnog razgovora ili sagovornika, u to doba je i Alija Izetbegović delovao, bar u javnosti, vrlo pomirljivo. Mislim da je bio svestan šta će se dogoditi u Bosni ako dođe do sukoba." Na Mirjanu Bobić-Mojsilović je veoma dobar utisak ostavio Stjepan Mesić. "Ja se i dan-danas, šta god da on govori, sviđalo mi se ili ne, sećam da je bio šmeker i gospodin čovek, bez obzira šta je hteo, mislio, šta je posle morao. Bio je duhovit, imao je nekog šarma, to moram reći. Najzanimljiviji su oni gosti koji imaju najviše integriteta, sviđalo se vama šta oni govore ili ne."

Putevi i sjećanja

Životi i sudbine gostiju Umijeća življenja išli su različitim tokovima. Neki su zauvijek sišli sa scene, umrli su Stipe Šuvar, Alija Izetbegović, Dušan Mitević... Radovan Karadžić je u zatvoru Haškog tribunala, Stjepan Mesić je okončao dva predsjednička mandata. Neki, poput Bogića Bogićevića, gotovo su zaboravljeni. Živote i sudbine gledalaca koji su punili Obalu zauvijek su odredile mračne godine opsade Sarajeva, koje su počele godinu dana nakon prestanka emitovanja emisije.

FAMA danas

"Naša namjera je na početku bila da FAMA International postane CNN jugoistočne Evrope", kaže Suada Kapić. "Događaji su nas opredijelili na dokumentovanje, klasifikovanje i obradu perioda 1991.–99., s posebnim fokusom na opsadu Sarajeva. FAMA International je od tada radila niz projekata u različitim formatima. Dokumentovali smo tri perioda u raspadu Jugoslavije – pripreme za rat 1991.–1992., rat 1991.–1996., postratni period 1996.–2007.

Prisjećajući se posljednjih mjeseci prije jugoslovenskog 'velikog praska' i rada na emisiji, Dragan Babić kaže: "Za mene ovako naivnog izgledalo je da je to početak oslobađanja koje se sada zove parlamentarna demokratija, tržište koje će medijima, nama, dati priliku da oslobođeni i o svom trošku počnemo nešto da govorimo. Da nas niko ne zlostavlja, da nas niko ne ucenjuje, da nas niko ne potcenjuje. Ja sam tog trenutka mislio da je došlo to vreme i da ćemo moći da se oslobodimo tih istorijskih, političkih i ostalih pritisaka, i da će nam se dati prilika da počnemo da stvaramo nezavisne medije. To mi je najsnažniji iznevereni utisak iz tog vremena."

Mirjana Bobić-Mojsilović ima najljepše uspomene iz perioda "kada je sve izgledalo savršeno". "Smatram tu emisiju svetlom tačkom jugoslovenske televizije i političkih tok-šoua u kojima su nastupali ljudi koji misle potpuno različito, a nikada nije izrečena nijedna ružna reč. Nekako je još uvek postojalo neko vaspitanje i dignitet televizije. Ja i danas mislim da takva emisija nije nikada napravljena niti će biti napravljena, da je bilo nečeg modernog i plemenitog u njoj jer nikome od nas niko nije mogao da zameri da smo imali neke srpske projekte. Bili smo apsolutno jugoslovenski orijentisani, ali očigledno u pogrešnom trenutku i na pogrešnom mestu.

Aleksandar Tijanić zaključuje: "Mi smo imali reakcije na skoro svako pitanje, aplauz, žamor, smeh. Jedino što nismo imali je vređanje. Nikada niko iz publike nije dobacio uvredljivu reč, bilo kome. Po tome sam video šta znači život na vulkanu, dole je već lava, izlazi para, a svi stojimo na daskama i 'izdržaće daska, neće izdržati, spašćemo se, nemamo padobran, neko će da ugasi vulkan'... Ta atmosfera mi je ostala u sećanju, atmosfera pred rat, kao u Beču, Berlinu, o kojoj smo ranije samo čitali. Kako vreme odmiče, postajem svestan da je zapravo ta atmosfera napravila tu emisiju i interesovanje za nju, i da je ta emisija autentičan i pošten dokument, svedočanstvo jednog vremena kada su se ljudi nadali da ima spasa, a znali da nema izlaza."